Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr Ob-12/2026-2

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Jelaviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelavić i partneri iz Zagreba, protiv ovršenice MO iz [adresa], zastupana po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. VO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnoj skrbnici OOŽ iz [obrt], [adresa] te ..., Područni ured [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-49/2024-36 od 05. studenog 2025., dana 19. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-49/2024-36 od 05. studenog 2025, van žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., i 06/24., u daljnjem tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom na temelju pravomoćnog i ovršenog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-380/2021-31, R1 Ob-2582/2022, od **.**.2022., nalaže se ovršenici MO (ranije: UO), OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od osam dana od dana primitka rješenja, postupi po rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-380/2021-31, R1 Ob- 2582/2022, od **.**.2022. i preda djecu mlt. VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], ocu IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], te da nastavi u cijelosti postupati po rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-380/2021- 31, R1 Ob-2582/2022, od **.**.2022. a ukoliko ne ispuni svoje obveze iz točke I. rješenja, na temelju odredbe čl. 262. st. 2. Ovršnog zakona u vezi sa odredbom čl. 514. st. 1. Obiteljskog zakona, zaprečuje se ovršenici izricanjem novčane kazne u iznosu od 3.980,00 eura. Ako ovršenica ne postupi sukladno točki I izreke rješenja, sud će na prijedlog ovrhovoditelja ovršenici izreći novčanu kaznu u iznosu od 3.980,00 eura kojom joj je zaprijetio a ako se ovršenica i nadalje ne bude pokoravala nalogu suda, sud će joj na prijedlog ovrhovoditelja izricati novčanu kaznu u iznosu od 3.980,00 eura sve dok se ne pokori nalogu suda. Ovršenica se upozorava, da će u slučaju neplaćanja novčane kazne, ista biti zamijenjena kaznom zatvora, te se određuje i kako žalba protiv tog rješenja ne zadržava provedbu ovrhe.

2. Protiv iste odluke žali se ovršenica iz žalbenih razloga navedenih u čl. čl. 50. st. 1., 3., 7. i 10. OZ s prijedlogom da se odluka ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana van žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ. 4. Rješenjem Ovr Ob-49/2024-40 od **.**.2025. odgađa se ovrha u ovoj pravnoj stvari do u odnosu na mlt. UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], do donošenja prvostupanjske odluke u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-298/2024. s obrazloženjem da ugroza za ovršenika za nastanak štete postoji samo u odnosu na mlt. UO, a niti ovršenica u prijedlogu za ovrhu ne navodi da vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete postoji i u odnosu na mlt. VO, stoga je ovaj sud odgodio ovrhu samo u odnosu na mlt. UO pa obzirom da iz navoda iz prijedloga za odgodu ovrhe proizlazi da vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u odnosu na ovršenicu postoji zbog vođenja postupka pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu poslovni broj K-298/2024, ali ne i kasnije, pa je ovaj sud odgodio ovrhu u ovoj pravnoj stvari do donošenja prvostupanjske odluke u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-298/2024.

5. Pobijanu odluku sud utemeljuje na rješenju o privremenoj mjeri poslovni broj P Ob- 380/2021-31, R1 Ob-2582/2022, dok se odnosi majke s djecom uključujući i uspostavljanje ili održavanje veze s djecom putem poziva, audio poziva, poruka, internetskih aplikacija, društvenih mreža te bilo kakvih sredstava za daljinsko komuniciranje, zabranjuju na rok od trideset dana od dana preseljenja kod oca, a nakon toga će se odvijati dva puta tjedno pod nadzorom stručne osobe. Nadalje je naloženo majci plaćanje uzdržavanja za djecu, te je određeno da predmetna privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovosudnog postupka posl.br. P Ob380/2021, koji je i dalje u tijeku. Navedeno je rješenje u cijelosti potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-10/2023-2 od **.**.2023. obrazlažući odluku time da donesena privremena mjera iz mjeseca ... 2022. godine nije "zaživjela u praksi" te stranke i CZSS navode kako je treba izmijeniti, a kako je tu mjeru potrebno izmijeniti radi zaštite dobrobiti djece i odlučiti da djeca stanuju s ocem sukladno mišljenju i prijedlogu CZSS-a od **.**.2022., ali je zbog neprovođenja odluke suda protiv majke podignuta optužnica zbog dva kaznena djela neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona na štetu djece.

6. Djeca su po navodima majke upoznata sa odlukom suda i kako je već rečeno mlt. VO je po navedenoj privremenoj mjeri otišao stanovati kod oca, ali se samoinicijativno vratio majci nakon tri tjedna, jer nije mogao podnijeti takovu promjenu života i zabranu bilo kakve veze sa majkom. Djeca ne stanuju kod oca jer oni te ne žele, a nalaze se u dobi kada su sposobni formirati svoje mišljenje i izraziti svoju volju u skladu sa njihovim interesima i kada ih ovršenica ne može predati kako se to predlaže u prijedlogu za ovrhu. Tijekom postupka P Ob-380/2021 HZSR je više puta protiv ovršenice podnosio kaznene prijave radi povrede prava djeteta, a temeljem tih pogrešnih mišljenja da ovršenica neadekvatno skrbi o interesima i zdravlju djece je sud i donio privremenu mjeru koju ovrhovoditelj sada želi nakon više od godina dana provesti.

7. Podneskom od **.**.2025. ..., [obrt] su obavijestili sud da su **.**.2025. zaprimili informacije da je MO na sinov rođendan, pokušala suicid na adresi [adresa] u [adresa], u kućanstvu svoje majke BO te je prijetila ukućanima, uključujući svo troje djece koje je tada boravilo kod bake, prekomjernom konzumacijom nekih lijekova dok su postupali i po obavijesti da je **.**.2024. došlo do fizičkog sukoba između MO i mlt. VO, a što je MO osobno i sama prijavila [obrt]. ..., Područni ured [obrt] [adresa] je navedeno odmah po službenoj dužnosti prijavio ..., a Klinika za psihijatriju ... potvrdila je da je MO zaprimljena dana **.**.2024. i otpuštena **.**.2024.

8. Ovrhovoditelj da tvrdi kako kada je donesena privremena mjera VO je došao kod njega živjeti i bio je kod njega tri mjeseca pa je otišao jer su tada i MO i njena mama vršile pritisak na njega. On je dolazio na adresu MO i njene mame preuzeti UO ali je to bilo bezuspješno, dolazio je i pred školu. Sigurno negdje 20-ak puta je pokušao preuzeti Doru, a Zavod je 2 do 3 puta intervenirao. Pozivima i porukama je pokušao komunicirati sa njima pa i sa voditeljicom mjera. Kada je uključena voditeljica mjera preko nje su se pokušali dogovoriti. Boji se da je ovaj postupak jedini načni da dođe do djece. Sa suprugom živi u stanu od 76 m2 te ima koncipiran cijeli jedan dio stana sa 2 spavaće sobe i kupaonicom koji su predviđeni za UO i VO da njima bude jednostavnije i lakše. Posjedovao je pištolj koji je bio pohranjen u sefu ali ga više nema. Ovršenica je godinama iznosila svoje stvari iz stana a kutija u kojoj se nalazio pištolj nalazila se među njegovim stvarima. Sada je taj pištolj u policiji.

9. Ovršenica tvrdi kako je VO nakon donošenja predmetne ovršene isprave otišao kod oca. Međutim UO nije htjela ići i ona ju na to nije mogla natjerati. VO je kod oca ostao sve dok ovrhovoditelj nije prijetio njezinoj majci smrću. Smatra da djeca govore istinu kada terete oca za šamar, pogrdne riječi i izlaganje alkoholizmu, ali ne smatra da UO govori istinu kada je nju teretila za povredu djetetovih prava

10. Po mišljenju HZSR upitani za odnos s ocem kakav bi im odgovarao, VO odgovara da bi se već sutra mogao susresti s njim uživo (poteškoću mu navodno predstavljaju telefonski pozivi), a UO bi voljela da takvi susreti na javnom mjestu mogli biti povremeni. Sud stoga utvrđuje da iako je donesena pravomoćna odluka poslovni broj P Ob-380/2021-31, R1 Ob-2582/2022, od **.**.2022. kojom je određeno da djeca imaju stanovati kod oca, a koja je u ovoj ovršnoj stvari i ovršna isprava, da mlt. VO i UO i dalje stanuju sa ovršenicom. Također je nesporno da je nekoliko puta pokušana primopredaja djece i uz posredovanje ..., koji pokušaji nisu uspješno provedeni. Međutim, među strankama je sporno je li u interesu mlt. VO i UO da žive sa ocem kako je to određeno predmetnom ovršnom ispravom, čini li i je li ovršenica učinila dovoljno da se djeca presele kod ovrhovoditelja, te postoji li kakav razlog na strani ovrhovoditelja koji bi bio od utjecaja za odbijanje predmetnog prijedloga za ovrhu.

11. Iz izvješća ... [obrt] utvrđeno je kako ovršenica konstantno postupa protivno aktualnom rješenju o privremenoj mjeri, a tijekom mjere koju je provodio Zavod ovršenica nije niti surađivala s voditeljicom mjere. Naime, u ovoj je obitelji [naziv], [obrt] proveo šest mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu u trajanju od po šest mjeseci, koje su poglavito bile usmjereno na majku te poticanja majke na poštivanje sudske odluke o roditeljskoj skrbi, savjetodavnog rada s roditeljima i pružanja pomoći u stjecanju uvida i boljeg razumijevanja vlastitog ponašanja kao roditelja, evaluacije emocionalnih i psiholoških potreba djece kroz neposredan kontakt s voditeljicom mjere, kao i pružanja savjetodavne pomoći ocu i majci, a sve usmjereno na otklanjanje ili umanjenje razvojnih rizika i vjerojatnosti razvojne štete po djecu. Iz provedenog razgovora višeg stručnog suradnika – psihologa sa djecom ovaj je sud trebao utvrditi razloge zbog kojih mlt. VO i UO žele živjeti sa majkom i ne želi živjeti s ocem te je li prava volja i interes mlt. VO i UO živjeti sa ovršenicom ili je u najboljem interesu mlt. VO i UO živjeti sa ovrhovoditeljem.

12. Tijekom ovog ovršnog postupka, ovrhovoditelj se snažno protivio provođenju razgovora sa mlt. djecom navodeći da provođenje dodatnih razgovora s djecom u ovršnom postupku, u okolnostima koje su takve da ih ovršenica kontinuirano emocionalno zlostavlja, predstavlja daljnju povredu prava koja su djeci zajamčena Konvencijom o pravima djeteta i člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Presuda P Ob-380/2021-167 od **.**.2025. ukinuta je i predmet je vraćen sudu prvog stupanja na ponovno suđenje rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-110/2025-5 od **.**.2025. upravo iz razloga što nije pribavljeno mišljenja mlt. djece. Iz službene bilješke psihologa utvrđeno je da VO i UO nastoje odnos s majkom opisati pozitivnim i podržavajućim, ističući kako nemaju iskustva kazne jer ona nije potrebna u njihovom odgoju, dok ne ostvaruju osobne odnose s ocem zbog kako navode, očevog ranijeg neprihvatljivog i nasilnog ponašanja te nedostatka njegove inicijative i iskrenog interesa za djecu. Kritike koje mlt. VO i UO imaju prema ocu odnose se na razdoblje od prije donošenja ovršne isprave.

13. Također, psiholog je zamijetio da je kod mlt. VO i UO prisutno umanjivanje značaja situacija kada je u obitelji zbog verbalnog nasilja majke intervenirala policija te kada je UO pobjegla od kuće. Navedene događaje prikazuju kao situacijske ili kao vlastite loše procjene, dok slična ponašanja oca karakteriziraju kao izrazito negativna i uzrokovana očevom ličnošću (željom za kontrolom). Posebna skrbnica je po provedenom razgovoru mlt. djece sa psihologom suda navela da je razvidno kao su djeca i dalje u otporu prema ocu te ne ostvaruju osobne odnose. Ističe kako je riječ o djeci u dobi od 16 i pol i 15 godina, te da je potrebno cijeniti njihovo mišljenje sukladno njihovoj dobi i zrelosti. Predmetna ovršna isprava donesena je prije tri godine, kada su djeca bila niže kronološke dobi, dok sada jasnije verbaliziraju i argumentiraju svoje mišljenje, stoga treba imati određenu težinu. Stoga predlaže uzeti u obzir mišljenje mlt. djece, a koji su dali jasno, argumentirano te su sukladno svojoj dobi i zrelosti razumjeli predmetni postupak, jer djeca koja su sposobna oblikovati vlastita mišljenja, a što je u ovoj ovršnoj stvari slučaj obzirom da mlt. VO ima gotovo 17 godina, dok mlt. UO ima 15 godina, trebaju biti dovoljno uključeni u postupak donošenja odluke, treba im biti dana prilika da budu saslušani i tako izraze svoja mišljenja te tim mišljenjima treba pridati odgovarajuću težinu, u skladu s njihovom dobi i zrelošću.

14. Stoga je sud prvog stupnja utvrdio kako kod VO izostaje poštovanje autoriteta, a što se očituje u načinu njegove komunikacije sa djelatnicima ... i psihologom suda, pokazuje selektivnu kritičnost prema događajima s ocem te su razvidna visoka obrazovna očekivanja sa majčine strane uz omalovažavanje onih koji nisu završili visokoškolsko obrazovanje. Navedeno proizlazi upravo i iz činjenice, a što mlt. VO sam navodi, da je sa djedom napravio ormar, a što mu predstavlja zadovoljstvo, dok istovremeno za oca govori da je on doktor koji radi kuhinje. Također, mlt. VO navodi da se jasno prisjeća događaja vezanih uz oca od prije šest godina, dok istovremeno umanjuje značaj pozivanja policije od strane sestre UO, navodi da mu poteškoće u odnosu s ocem predstavljaju telefonski pozivi dok nema problema sa susretima s ocem.

15. Sudski postupci među strankama traju već više od deset godina, bračna zajednica ovrhovoditelja i ovršenice prestala je još 2014., a mlt. VO i UO tek su manji dio tog perioda stanovali s ocem, pa je kod djece došlo do otuđenja od roditelja, a što je protuprirodno, nije biološki normalno nego isto predstavlja psihološku traumu za djecu. Navedeno upravo predstavlja vid emocionalnog zlostavljanja djece od otuđenog roditelja, a kako to upire i ..., [obrt] u svom izvješću, navodeći kako u navedenoj situaciji kod otuđenog djeteta koje je već stopljeno s roditeljem, ne može se doći do autentičnog mišljenja, volje i želje tog djeteta. Naime, u ovoj ovršnoj stvari, a ovaj je sud utvrdio da kod mlt. VO i UO postoji konflikt lojalnosti, slijedom čega odluka suda ne može se temeljiti isključivo na njihovim mišljenju da žele živjeti sa ovršenicom, Stoga je i temeljem izvješća HZSR sud ocijenio da su mišljenja i stavovi djece formirani sukladno stavovima ovršenice, da kod djece postoji konflikt lojalnosti, te da su izloženi emotivnom pritisku od strane ovršenice. Navedeno proizlazi upravo iz kontradiktornosti izjava djece pred psihologom o htijenju življenja sa ovršenicom i postupanja djece u životnoj zajednici sa ovršenicom kada dolazi do sukoba i intervencija policije te je razlog odbijanja mlt. VO i UO da vide oca snažan emotivni pritisak koji majka vrši na njih, pri čemu suradnje među roditeljima ne ispričava nadležna tijela od njihove pozitivne obveze iz članka 8. Konvencije koja su

– zajedno s ovim sudom - obvezna poduzeti mjere za pomirenje suprotnih interesa stranaka, vodeći računa o najboljem interesu djeteta.

16. Sud prvog stupnja stoga pravilno utvrđuje kako zbog toga što odluka podnositelja s njegovim djetetom nije izvršena na vrijeme, protekom vremena dolazi do otuđenja djeteta i nije omogućeno da roditelj i dijete razviju emotivnu vezu pri čemu je odbačena kaznena prijava protiv oca zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, te je donesena presuda u prekršajnom postupku kojom je ovrhovoditelj proglašen krivim za kazneno djelo neovlaštenog posjedovanja oružja. Navedeni sudski postupci, iako otegotni za ovršenika, predstavljaju i dalje, manje ugrožavanje prava jer i prema izvješću HZSR stanovanje kod majke predstavlja ugrozu za djecu, a ne njihov najbolji interes. Pri tome se postupak vodi se radi predaje djeteta, a ne održavanja susreta i druženja djeteta sa roditeljem, dok je mlt. UO imala potrebu pozvati policiju, i to ne samo jednom prilikom, jer se ne smatra normalnim funkcioniranjem obitelji pozivanje policije, bijeg iz kućanstva djeteta u dobi od dvanaest godina iza ponoći, kao niti vršenje pritiska na dijete glede iskazivanja o osobnim stanjima pred institucijama. Po izvješću HZSR se preporučuje mlt. UO osigurati psihološki suport kako bi radila na izgradnji pozitivne slike o sebi i ovladala vještinama asertivnog ponašanja. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje kako je u interesu djece provesti postupak ovrhe, a činjenica je se među strankama i dalje vodi parnični postupak, no dok se drugačije ne urede odnosi između stranaka, ova ovršna odluka pravno obvezuje stranke između kojih je donesena.

17. U svojoj žalbi koju je izjavila osobno ovršenica ističe kako je trajna odluka koja se temelji na ovoj privremenoj mjeri ukinuta odlukom županijskog suda, tako da ova mjera nema pravnu podlogu a djeca su od strane posebne skrbnice saslušana 20. studenog 2025., te je mišljenje posebne skrbnice u izradi.

18. Također se u žalbi navodi kako sudska odluka P Ob 380/2021-31 R1 Ob 2582/2022 od **.**.2022. ne predstavlja sudsku odluku na neko davanje ili činjenje, već deklaratornu odluku kojom se utvrđuje da će mlt djeca stranaka stanovati sa ocem i način kako će ostvarivati osobne odnose sa majkom, da će otac djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, dok je odluka P Ob 380/2021 od **.**.2025. ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž Ob-110/2025-5 od **.**.2025. i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, a sadržajno je identična rješenju P Ob 380/2021-31 R1 Ob 2582/2022 od 21.**.**.2022. čime da je i rješenje Pob 380/2021-31 R1 Ob 2582/2022 od **.**.2022. izgubilo svoju učinkovitost jer je ono iscrpljeno i konzumirano u postupku Pob 380/2021. Ovršna isprava nije deklaratorna odluka koja samo utvrđuje prava, već mora sadržavati izvršni nalog koji omogućuje provedbu ovrhe. Stoga predmetna odluka po navodima ovršenika ne sadrži nalog za ispunjenje tražbine prema ovršenici niti sadrži rok za dobrovoljno ispunjenje i nije podobna za ovrhu. Po ovršenici je bilo potrebno saslušati djecu stranaka bilo izravno na sudu uz pomoć psihologa ili preko nadležnog centra za socijalnu skrb jer predaja djeteta ne može u svakom pojedinom slučaju ovisiti o isključivoj volji roditelja koji ga je dužan predati drugom roditelju. U ovom konkretnom slučaju ovrhovoditelj da je iskazao potpunu pasivnost za preuzimanje djece, postupak ovrhe pokrenuo je dvije godine nakon pravomoćnosti odluke da djeca stanuju s njim a mlt VO je i pokušao stanovati sa ocem i nije išlo i vratio se dobrovoljno i samoinicijativno majci.

19. Ovrhovoditelj je prema žalbi počinio u međuvremenu prekršaj na štetu mlt VO, izlagao ga je oružju, prijetio je baki po majci ubojstvom radi čega se protiv njega i vodi kazneni postupak u kome je mlt UO svjedok i pozvan je na ročište **.**.2025. pa se zasigurno ne očitava interes djece da stanuju sa ocem i sud nije sa sigurnošću utvrdio da je interes djece da stanuju sa ocem. Po žalitelju, u toj parnici sud uopće nije pravilno razmotrio i utvrdi interes djece da stanuju sa ocem. Stoga je i bezrazložno da se sud u ovom postupku poziva na mišljenja vještaka o manipulaciji majke kada odluka suda koja s temelji na takovim arbitrarnim zaključcima nije opstala. Nadalje sud se u ovom postupku poziva na intervenciju policije u privatni život djece i ovršenice, ali propušta ocijeniti izjave koje je policija dostavila i navela da nije utvrdila i ni jedan prekršaj niti povrede prava djece od strane ovršenice što ukazuje i činjenica da se protiv nje a ni protiv djece ne vodi niti jedan postupak. Stoga ovršenica predlaže da sud temeljem čl. 52 st.3 i čl. 55 Ovršnog zakona uputi ovršenika u parnicu radi nedopuštenosti ovrhe.

20. Prema odredbi čl. 50. st. 1. OZ, kao žalbeni razlog dopušteno je isticati između ostaloga i to

- da isprava na temelju koje je rješenje doneseno nije ovršna isprava,

- ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,

- ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,

- ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

- ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

21. Dakle, što se tiče razloga koji su izneseni u žalbi a tiču se odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ, prema čl. 52. OZ ovršni sud nema ovlasti utvrđivati iste okolnosti, već je iste moguće utvrđivati u parnici kako to i sam ovršenik u žalbi navodi.

22. Međutim, van ovih razloga valja reći kako ovršna isprava – rješenje o privremenoj mjeri – određuje s kojim će roditeljem stanovati djeca, pa doista ne sadrži obvezu ovršenice na predaju djece, ali temeljem čl. 513. do 515. ObZ se ovrha radi predaje djeteta može provesti i samo na temelju odluke suda o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, odnosno upravo – kao ovdje - odluke suda o privremenoj mjeri s kojim će roditeljem ili drugom osobom dijete stanovati ili odluke suda o mjerama za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, tako da se ovrha radi predaje djeteta može se provesti na temelju tih odluka bez obzira je li tom odlukom naložena predaja djeteta. Stranke u postupku ovrhe su dijete, roditelji, druga osoba s kojom će, odnosno kod koje će dijete na temelju odluke suda stanovati i ..., a prijedlog za ovrhu može podnijeti roditelj, odnosno druga osoba s kojom će, odnosno kod koje će dijete na temelju odluke suda stanovati. Sud će s obzirom na okolnosti slučaja odrediti ovrhu izricanjem i provođenjem novčane ili zatvorske kazne, te prisilnog oduzimanja i predaje djeteta. Ako u odluci suda stranci protiv koje se provodi ovrha nije naložena predaja djeteta, ovu naredbu izreći će sud u rješenju o ovrsi. U tom slučaju sud će odrediti rok za predaju ili će naložiti da se dijete preda odmah. Rješenjem o ovrsi može se naložiti predaja djeteta osobi na koju se odnosi ovršna isprava, osobi o čijoj volji ovisi predaja djeteta i svakoj drugoj osobi kod koje se dijete nalazi u trenutku donošenja tog rješenja.

23. Upravo ovdje pobijanim rješenjem o ovrsi naloženo je ovršenici da u roku od osam dana od dana primitka rješenja, preda djecu ocu te da nastavi u cijelosti postupati po rješenju od **.**.2022. a ukoliko ne ispuni svoje obveze iz točke I. rješenja, na temelju odredbe čl. 262. st. 2. OZ u vezi sa odredbom čl. 514. st. 1. OZ, zaprečuje joj se novčana kazna, pa ako ovršenica ne postupi po tome, sud će na prijedlog ovrhovoditelja ovršenici izreći novčanu kaznu a ako se ovršenica i nadalje ne bude pokoravala nalogu suda, sud će joj na prijedlog ovrhovoditelja izricati novčanu kaznu sve dok se ne pokori nalogu suda ili će ista u slučaju neplaćanja novčane kazne, biti zamijenjena kaznom zatvora.

24. Pri tome svakako u svjetlu navoda citiranog izvješća HZSR na istaknute prigovore da djeca ne žele živjeti s ocem te da majka nije u mogućnosti prisilno predati djecu valja ovdje naglasiti kako činjenica da djeca trenutačno izražavaju otpor ili ne žele živjeti s ocem ne može sama po sebi predstavljati razlog za neizvršavanje pravomoćne sudske odluke, pri čemu iz okolnosti slučaja moguće proizlazi da su mišljenja i stavovi djece formirani sukladno stavovima jedne stranke u postupku te kod njih postoji konfliktna lojalnost jer su izložena emotivnom pritisku. Ovršenica kod koje mldb. djeca stranaka stanuju – kako je u pobijanoj odluci pravilno i naglašeno - svakako ima obvezu aktivno poticati ostvarivanje odnosa s drugim roditeljem i pripremiti djecu za izvršenje sudske odluke, a ne izazivati njihov otpor u tom pravcu, jer bi se u tom slučaju omogućilo da maloljetna djeca samostalno odlučuju o izvršavanju pravomoćnih sudskih odluka, što je svakako suprotno pravnoj sigurnosti i svrsi postupka ovrhe kako je ista određena u našem pravnom sustavu.

25. Dakle, točno je da je u brakorazvodnoj parnici ukinuta presuda kojom je odlučeno s kojim od roditelja će dijete živjeti, no isto nije od utjecaja na zakonitost ovdje pobijanog rješenja jer se ovrha provodi na temelju druge ovršne isprave, ovdje rješenja o privremenoj mjeri koje nije ukinuto niti izmijenjeno i kojim se privremeno do donošenja konačne odluke u interesu djeteta uređuju njegovi osobni odnosi s oboje roditelja, sukladno odredbi čl. 536. st. 1. ObZ. Stoga, u ovoj fazi postupka uopće nije određena nikakva mjera za oduzimanje djece, već samo izricanje novčanih kazni u slučaju nepokoravanja odlukama suda, a ukoliko i do toga dođe, sud će u postupku ovrhe moći primjenjivati odredbe citiranih propisa i međunarodnopravnih akata kojima se štiti najbolji interes djeteta, imajući u vidu i – kako je naprijed već rečeno – da o pitanjima koja se tiču žalbenih razloga van kojih je ovdje odlučeno može donijeti odluku sud u parnici, pa o istoj ovisi dalji tijek postupka. Ovo tim više što i sama ovršenica ističe kako je zapravo ukidanjem trajne odluke u istoj parnici u odnosu na predmetu ovršnu ispravu (privremenu mjeru) potonja izgubila smisao, pa će po donošenju nove odluke u ovoj parnici time biti odlučeno i o daljem važenju ovršne isprave iz ovog predmeta. Konačno, svi ostali razlozi koji se iznose u žalbi u stvari se tiču pitanja smije li se provesti ovršna isprava tako da djeca stanuju s ocem a ne majkom, ali ne ulaze u pitanje osnovanosti izdavanja same ovršne isprave i njenog važenja – van onog što je rečeno o žalbenim razlozima koji se tiču moguće upućivanja žalitelja u parnicu.

26. Iz opisanog je razloga temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. OZ valjalo van navedenih razloga potvrditi pobijanu odluku i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Sudac:

Josip Grubišić