REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: K-12/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sutkinje Nataše Brleković, predsjednice vijeća te sudaca porotnika Zlate Malbašić i Miroslava Grahovca, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Klarić, u kaznenom predmetu protiv optuženoga UT, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22,– u daljnjem tekstu KZ/11-22), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-2/2024 od 12. veljače 2024. nakon održane i zaključene javne rasprave dana 16. ožujka 2026. u nazočnosti Županijske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Andreje Vrančić, optuženoga UT, njegove braniteljice Aleksandre Horvat, odvjetnice u Zagrebu i punomoćnika žrtve RT, odvjetnika u [adresa], dana 19. ožujka 2026. u prisutnosti ŽDO Andreje Vrančić i punomoćnika, a u odsutnosti ostalih stranaka objavio je, a 16. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Optuženi UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i R rođene N, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], NT kbr. 56G, pismen sa završenom SSS, autolimar, zaposlen, s primanjima od oko 1.300,00 eura, oženjen, bez djece, suvlasnik stana na adresi prebivališta, vlasnik automobila Škoda Octavia iz 2022. godine,
k r i v j e
što je:
dana 1. svibnja 2023. oko 20,30 sati u [adresa], NT kbr. 56G, nakon cjelodnevnog druženja sa susjedima u dvorištu ispred zgrade te nakon što je susjeda HT otišla u svoj stan, u namjeri da je spolno iskoristi, došao u njen nezaključan stan i u kupaonicu gdje se ista tuširala, pa iako je ista počela vikati: "što radiš ovdje, ja se tuširam, ja sam gola, izađi odavde, gdje je moj muž", prišao joj te je s obje ruke obgrlio oko tijela pritišćući je k sebi i rekao joj: "Ajde, šta se praviš, malo ćemo se zabaviti i ja idem odmah van", usprkos tome što je nastavila vikati da je pusti i izađe iz kupaonice, desnu ruku spustio joj po leđima do stražnjice i gurnuo joj prst u vaginu, a obzirom se fizički otimala, udarala ga rukama po prsima i vikala da će svima reći što joj je napravio te ga fizički odgurivala prema izlazu iz stana, pa krenuvši van iz stana rekao joj: "Nećeš ti nikome ništa reći, znaš li ti tko je Tein tata", nakon čega je otrčala do prozora, otvorila ga i vikala, a kada se udaljio iz stana, nazvala je njegovu ženu VT i rekla joj što se dogodilo,
dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju,
čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanjem – opisano i kažnjivo po članku 153. stavak 1. KZ/11-22,
Stoga se temeljem članka 153. stavak 1. KZ/11-22 optuženik UT
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 3 (TRI) MJESECA
te se na temelju članka 57. KZ/11 istome izriče djelomična uvjetna osuda tako da se ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženi UT u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju članka 54. KZ/11 optuženome UT u neuvjetovani dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 1. svibnja 2023. do 31. svibnja 2023.
Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženi UT dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08 u iznosu od 1.168,38 eura, koji se odnose na troškove provedenog vještačenja i pristupa vještaka na raspravu te paušal u iznosu od 400,00 eura, sve u roku od 5 mjeseci od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je optužnicu broj KO-DO-2/2024 od 12. veljače 2024. protiv optuženoga UT zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanjem – opisano i kažnjivo po članku 153. stavak 1. KZ/11-22 na štetu HT, na način opisan u izreci presude.
2. Očitujući se o osnovanosti optužnice optuženi UT iskazao je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoka-žrtvu HT (l.267-270), ČT (l.270-272) i ŽT (l. 276-278 i 426-427), uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz VT (l.116-119), a ova svjedokinja ispitana je i na raspravi (l. 297-298), ispitani su i svjedoci ĐT (l. 306), GT (l.307-308), AT (l.319-320), KT (l.337), TT (l. 349), ŠT (l.421-422), te vještaci Vera Lisec Repić (l.494-495) i Strahimir Sučić (l.493-494), na suglasan prijedlog stranaka pročitan je iskaz svjedoka ĆT (l.132-134), pročitani su materijalni dokazi i to: službena zabilješka o dojavi telefonom PUZ-u, VI PP Zagreb od OKCP-a od 1. svibnja 2023. (l.8-9), zapisnik o očevidu PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i krim. tehniku s prilogom – kriminalističko-tehničko izvješće od 1. svibnja 2023. (l.16-19), povijest bolesti KBC Zagreb za HT od 2. svibnja 2023. (l.22), povijest bolesti KB Sveti Duh za UT od 2. svibnja 2023. (l.25), obrazac NZHM Grada Zagreba od 2. svibnja 2023. za okr. UT (l.39), medicinska dokumentacija Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba za UT od 2. svibnja 2023. (l.39), nalaz i mišljenje biološkog vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 22. siječnja 2024. (l.214-219), dokumentacija iz spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu koji se vodi pod brojem Pp-1817/2023 (l.288-295), zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za UT i ČT (l.303-304), medicinska dokumentacija na ime HT (l.340, 346-347, 365), fotodokumentacija očevida (l.369-413), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i psihologa na ime oštećene HT (l.433-470), na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz prekršajne evidencije (l.43) i kaznene evidencije za optuženika (l. 49), nakon čega je optuženik iznio obranu. Sud nije odbio niti jedan dokazni prijedlog stranaka.
4. Iznoseći svoju obranu optuženik je iskazao da je druženje za 1. maj bilo u planu s njegovim roditeljima ali je zbog srčanog udara njegove majke otpalo. Dva dana ranije družili su se s HT i MT koji su ih pozvali na piće i pikado u obližnji kafić te je HT rekla da se mogu jedno kraće vrijeme podružiti i na 1. maj u dvorištu. Plan je bio da njih četvero budu zajedno, ali su im se na kraju pridružili i ĆT i ŽT. Iza podneva počelo je druženje, pečenje roštilja, puštanje muzike i konzumiranje hrane i pića, te se sve odvijalo u mirnom, skoro obiteljskom tonu. Pili su se gemišti i pivo, a u konzumiranju alkohola prednjačili su H koji su popili znatno više od ostalih. Na HT se vidjelo da "nema tlo pod nogama" jer je nekako bauljala i nije mogla pravilno hodati. U jednom trenutku njegova je supruga htjela ući kroz balkonska vrata u stan, na wc, ali nije mogla jer su vrata bila zatvorena. On nije ni znao da je HT otišla. VT je pitala MT gdje je HT, te je on rekao da je otišla na wc, pa ju je nazvao i s njom razgovarao povišenim tonovima. Nakon što je poklopio slušalicu rekao je kako on svojoj ženi objašnjava da oni ne mogu ući u svoj stan, a ona se na njega dere. Nakon toga sa suprugom konstatira da imaju rezervni ključ kod njenih roditelja u Zapruđu i kod njegovih u Dragonošcu. Tada je ĆT rekla da može otići s VT u svoj stan po ključ od auta da se njih dvije odvezu do Dragonošca po ključ. One su to i učinile, te su prvo otišle do stana, a potom do auta i odvezle se. Moglo je proći desetak minuta od kad je VT vidjela da ne može ući u stan, pa dok s ĆT nije otišla u auto. Tada su u dvorištu ostali MT, ŽT i on, te su ŽT i on sjedili za stolom dok je MT stajao i s nekim razgovarao na mobitel, nešto se derao i mahao rukama nakon čega je poklopio slušalicu i otišao u zgradu ubrzanim korakom i bez pozdrava ne govoreći kuda ide i da li će se vratiti. Pomislio je da se možda ulazna vrata njegovog stana koja su dosta teška jer su protuprovalna nisu posve zatvorila što je otišao provjeriti, kroz ulaz u zgradu ušao je u stubište i došao do vrata te vidio da su posve zatvorena, pa se vratio u dvorište i nastavio s ŽT pričati. U jednom trenutku začuo je nekakvu viku iz pravca stana HT i MT čiji prozor gleda na dvorište, vikao je isključivo muški glas, te je MT i vidio na njihovoj terasi. Nije mogao razaznati što on viče da bi u jednom trenutku otišao s terase i više ga nije vidio ni čuo. Imao je dojam da viče njemu i ŽT jer je bio nagnut i okrenut prema njima. U jednom trenutku čuo je i Mirjanin glas kako govori "što si to napravio, gurnuo mi je prst u šupak, neka svi znaju". Ne zna da li se ona pri tome obraćala njemu ili svom mužu. Nakon kraćeg vremena MT se spustio iz stana s nekakvom letvom s kojom je krenuo prema njemu da ga udari, pri čemu je govorio "što si to napravio". Nije ga uspio udariti letvom već ga je cijelo vrijeme gurao. U jednom trenutku ga je uhvatio lijevom rukom za vrat, a desnom ga je htio udariti što je spriječio tako da ga je odmaknuo od sebe, kojom prilikom se spotaknuo i pao, a kako je držao i njega za majicu tako ga je povukao, te su obojica pali na tlo na način da je on pao na njega. ŽT je MT smirivao govoreći pitajući što mu je sad, da su se cijelo vrijeme lijepo družili, te je htio da se situacija razjasni. Međutim MT mu ništa nije odgovarao, a osim riječi "što si to napravio" MT mu ništa drugo nije govorio, a on uopće nije znao o čemu on priča. Nakon toga MT odlazi u zgradu, a vraćaju se njihove supruge. VT ga je pitala što je to bilo jer da ju je HT zvala na mobitel na što joj je odgovorio da ne zna, da je cijelo vrijeme bio na dvorištu, da ga je MT napao i da se HT nešto iz stana derala. Nedugo nakon toga dolazi policija, odvezli su njega i VT u postaju gdje je rekao da su se on i MT malo naguravali i da se nije ništa dogodilo zbog čega bi trebao biti pritvoren, na što mu je policajac rekao da nije tamo radi remećenja javnog reda i mira već zbog silovanja. Bio je u potpunom šoku, a on mu nije objasnio niti tko ga je prijavio za silovanje niti na koji način bi se silovanje dogodilo. Zbog ovog šoka intervenirala je i hitna te je dobio neku tabletu od koje mu je bilo bolje. U policijskoj postaji izvršeno je i alkotestiranje te je dreger pokazao 0,34 promila a policajac mu je rekao da on nije pod alkoholom, a ona koja ga je prijavila da je imala 1,89 promila, a što je na njenom ponašanju bilo i vidljivo. Pretpostavlja da su djelatnici policije morali primijetiti da je HT pod utjecajem alkohola. Nakon ovog događaja od prilično vesele osobe postao je povučen, bezvoljan i boji se bilo kakvog druženja. Ovaj događaj utjecao je i na njegovu obiteljsku situaciju jer je supruga tri tjedna prije ovog događaja dobila dijagnozu da neće moći ostati trudna, a zbog ovog postupka traju njihova nastojanja da se dogodi umjetna oplodnja koja prije tri tjedna nije uspjela, a drugi termin su odgodili zbog rasprave. Nikada nije imao nikakvih sudskih postupaka niti je sklon bilo kakvom nasilju. Koliko god razmišljao o tome zajedno sa suprugom, nisu našli motiva HT za ovo terećenje a razmatrajući njeno ponašanje te večeri i znajući da su znali konzumirati i travu pitanje je da li je i te večeri ona bila pod utjecajem čega i imala kakve halucinacije ili psihičke probleme. Prilikom ovog druženja HT i MT su se nekako prepucavali što je bio nekakav njihov uobičajen način komunikacije, kao i konzumacija alkohola više od ostalih, u kojim situacijama HT nije baš doživljavala MT već bi više pažnje posvećivala drugim ljudima i kumovima, a i njega je znala više puta zagrliti što je doživljavao susjedski. Iz svojeg stana znali su čuti njihove svađe, a jednom prilikom je intervenirala i policija. Da je ovo počinio HT u situaciji da je ona mokra kako to i tvrdi bila bi mokra i njegova majica nakon toga, a što nije bio slučaj. Obzirom na udaljenost njegovih ulaznih vrata stana od mjesta gdje su on i ŽT pod sjenicom sjedili mogao bi reći da mu je za odlazak do vrata kako bi provjerio da li su zatvorena i povratak do sjenice trebalo najviše jedna minuta.
5. U ovom postupku nije sporno da su optuženik i njegova supruga, zajedno s bračnim parom HT i ŽT imali prvomajsko druženje u dvorištu na terasi u koju se ulazi iz optuženikovog stana te da su roštiljali, konzumirali alkohol i slušali muziku. Nije sporno niti to da je ovo druženje prva napustila HT i otišla u svoj stan, zatvorivši pri tome balkonska vrata optuženikovog stana radi čega se više u optuženikov stan nije moglo ući jer je zatvorila i ulazna vrata stana kroz koja je izašla. Isto tako, nesporno je da su optuženikova supruga i ĆT otišle u Dragonožac po rezervne ključeve optuženikovog stana kako bi se u njega moglo ući. Nesporno je također da su svi sudionici ovog druženja u inkriminirano vrijeme bili pod utjecajem alkohola, s time da su optuženik i OT alkotestirani, dok je približna koncentracija alkohola u organizmu žrtve utvrđena provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem na temelju njenog iskaza i iskaza ostalih o količini popijenog alkohola. Sve ovo nesporno je jer optuženik isto potvrđuje, a u skladu je i s iskazima svih svjedoka i materijalnim dokazima.
5.1. Sporno je da li je optuženik za vrijeme dok se HT tuširala ušao u njen stan kroz pritvorena ulazna vrata te ušao u kupaonicu i izvršio inkriminirane, sa spolnim odnosom izjednačene radnje koje predstavljaju obilježje kaznenog djela silovanja.
6. Da je optuženik postupio na način kako mu se to stavlja na teret proizlazi prije svega iz iskaza žrtve koja je opisala inkriminirani događaj, a njezin iskaz po ocjeni ovoga vijeća nije pobijen niti jednim od izvedenih dokaza pri čemu treba uzeti u obzir činjenicu da se radi o kaznenom djelu čijem počinjenju uobičajeno nisu prisutne treće osobe koje bi o tome svjedočile kao očevici, pa je tako i u ovom slučaju.
7. Međutim, analizirajući sve izvedene dokaze, te dovodeći u vezu ostale dokaze s iskazom žrtve i obranom optuženika, ovo vijeće našlo je dokazanim da je optuženik kritične zgode postupio na način kako mu se stavlja na teret čime je ostvario obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11-22 radi čega ga je proglasilo krivim. Pri tome je primijenjen KZ/11-22 jer je kasnijim izmjenama ovog zakona koje su stupile na snagu 2. travnja 2024. zapriječena kazna za kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. sa jedne do pet godina povećana na tri do osam godina, radi čega je trebalo primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kao blaži, a što je u skladu s člankom 3. KZ/11.
8. Svoje zaključke, osim na iskazu žrtve, koji iskaz sud cijeni istinitim, sud je temeljio na i na iskazima ostalih svjedoka koji su se kritične večeri nalazili na optuženikovoj terasi i koji su svjedočili o ponašanju i kretanju svih njih. Dakle, kao što je već rečeno, u inkriminirano vrijeme, kada HT napušta druženje i odlazi u svoj stan svi sudionici prvomajskog druženja bili su pod utjecajem alkohola. Tako je alkotestiranjem utvrđeno da je optuženik imao koncentraciju od 0,32 g/kg, OT 1,31 g/kg a žrtva HT oko 1,5 g/kg, što je utvrđeno prilikom psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja (l.468). Sama je sebe žrtva opisala kao pripitu, iako svjesnu svega što se događa. Ostalima koncentracija alkohola nije utvrđivana, ali su svi iskazali da su alkohol konzumirali, u čemu je bračni par HT prednjačio, što je i potvrđeno na ranije spomenuti način.
9. U ovakvim okolnostima, prva druženje napušta žrtva HT, što je nesporno, pojašnjavajući u svom iskazu (l.267-270) da je slijedećeg dana radila, radi čega je iza 19,00 sati, ne sjeća se točnog vremena rekla da ide gore u svoj stan, pozdravila se i kroz balkonska vrata iz vrta ušla u stan UT i VT, te je omaškom za sobom s unutarnje strane zatvorila balkonska vrata, koja se više izvana nisu mogla otvoriti. Zbog potrebe da se dođe do rezervnog ključa, optuženikova supruga i ĆT otišle su u Dragonožac kod optuženikovih roditelja, što svi osim žrtve koja je već otišla u svoj stan potvrđuju, a optuženik, OT i ŽT ostaju sami na terasi pri čemu optuženik tvrdi da su on i ŽT sjedili za stolom dok je OT stajao i s nekim razgovarao na mobitel, nešto se derao i mahao rukama nakon čega je poklopio slušalicu i otišao u zgradu ubrzanim korakom i bez pozdrava ne govoreći kuda ide i da li će se vratiti. O ovom trenutku ŽT iskazao je drugačije (l. 276-278) tj. da su njih trojica muških ostali na toj terasi pričati i družiti se još možda desetak minuta da bi u jednom trenutku OT preskočio ogradu i otišao prema svom stanu, a rekao je da ide nešto provjeriti. Ovaj svjedok ne spominje nikakav razgovor na telefon ni Tomislavovo deranje, dok navodi da je nakon njega u zgradu otišao i optuženik, govoreći da će provjeriti da li se ulazna vrata njegovog stana ipak mogu otvoriti izvana bez ključa, te da se vratio za oko pet minuta i rekao da nije uspio otvoriti vrata. Inače, terasa na kojoj su sjedili je udaljena od ulaznih vrata nekoliko sekundi hoda, no optuženika nije pitao što je radio pet minuta svog odsustva. Za razliku od njih, OT iskazao je (l. 270-272) da je on, nakon što su VT i ĆT otišle po rezervni ključ ostao na terasi s optuženikom i ŽT te su uz gemište nastavili razgovarati, što bi bilo u skladu s iskazom ŽT. U jednom trenutku, a obzirom mu se žena nije javljala na telefon, rekao je UT i ŽT da je ona možda ostavila ključ s vanjske strane ulaznih vrata u stan, na što je optuženik ustao i preko ograde vrta izašao s terase i ušao u zgradu, za koje vrijeme su ŽT i on ostali sami sjediti u vrtu. Ovaj dio njegovog iskaza u suprotnosti je s iskazom optuženika i ŽT koji tvrde da je terasu prvi napustio OT, međutim, njihove iskaze sud ocjenjuje pristranima i usmjerenima ka otklanjanju kaznene odgovornosti od optuženika jer da je on prvi otišao s terase kao što oni tvrde, kako bi mogao znati da je optuženik uopće išao provjeravati svoja vrata i da je o tome bilo govora, te da je ušao u zgradu. Očito je stoga da je optuženik otišao u zgradu dok su ŽT i OT ostali sjediti na terasi, kako to OT i tvrdi, ali jasno je da nije išao provjeravati vrata nego da je za to vrijeme bio u stanu HT. Optuženik je vidio da je OT pod utjecajem alkohola, da alkohol i dalje konzumira (OT iskazao je da su se nastavili družiti uz muziku i gemišt) te je očito zaključio da se njegovo izbivanje s terase, dulje od potrebnog za provjeru vrata neće ni primijetiti.
9.1. U prilog pristranosti iskaza svjedoka ŽT ide i činjenica da je u istrazi (l.129-131) naveo da se optuženik u zgradu nije vratio 5 minuta, dok je na raspravi iskazao (l.276-278) da ga nije bilo 2 minute. Kada je ovome svjedoku predočeno da je u istrazi rekao da bi se tu radilo o 5 minuta, a na raspravi je iskazao da mu se sada čini da je 5 minuta predugo vrijeme za ono koliko je UT izbivao, te iako se u tom iskazu u istrazi nije ogradio u smislu da bi to „možda bilo i nešto manje“ ili se izrazio sa "otprilike", definitivno misli da se radilo o dvije minute. Ovdje valja naglasiti da je ovaj svjedok iskaz u istrazi dao 14. lipnja 2023. dakle, samo mjesec i pol nakon događaja, a na raspravi je iskazivao 30. rujna 2024. dakle godinu i pol kasnije pa je nelogično i neživotno da bi se s većim vremenskim odmakom mogao bolje sjećati tog događaja i procijeniti vrijeme točnije i sigurnije, tim više što je nesporno i on u vrijeme ovog događaja bio pod utjecajem alkohola. Dakle, 5 minuta optuženikovog izbivanja bilo je dovoljno da optuženik ode do stana HT za koju je znao da se otišla tuširati jer je ŽT iskazao da je, napuštajući društvo HT rekla da se "ide istuširati da se malo dobije" što je protumačio da ju je malo uhvatio alkohol.
10. Opisujući događaje nakon što je otišla iz društva, HT iskazala je (l. 267-270) da je ušla u stan, a ulazna vrata je ostavila odškrinuta kako bi njen suprug koji je još ostao u vrtu mogao ući. Nakon što si je izvadila odjeću za sutradan, otišla je u kupaonu na tuširanje. Dok se tuširala čula je da je u nekoliko navrata zvonio njen mobitel. U jednom trenutku osjetila je da je još netko u prostoriji i okrenula se prema vratima kupaone kojima je do tada bila okrenuta leđima i preko prozirnog stakla tuš kabine vidjela optuženika. Počela mu je govoriti da li vidi da je gola, što radi u njenoj kupaoni, tražila je da izađe van. On je odgovarao da zašto viče, da se stiša, da će ju netko čuti, rekao je "to sam samo ja V", obzirom da je nju zvao V. Zatvorila je vodu i krenula izlaziti iz tuš kabine koja ima dvoja pomična vrata, a ispred tuš kabine nalazio se ručnik kojim se htjela ogrnuti, ali u tome nije do kraja uspjela jer ju je već optuženik obuhvatio rukama u predjelu ruku, stojeći ispred nje. U tom trenutku se nalazila neposredno ispred tuš kabine, do koje je on od ulaznih vrata imao samo jedan korak. Cijelo vrijeme mu je govorila "što radiš ovdje, gdje je VT, gdje je OT, što radiš u mom stanu, izađi odavde" i to je neprestano ponavljala glasno vičući. U jednom trenutku rekao je "ajde što se praviš, samo ću kratko" nakon čega je po njenim leđima spustio ruku za koje vrijeme ju je drugom rukom i dalje držao, a rukom koju je spuštao došao je preko njene stražnjice do analnog otvora kojeg je dotaknuo, te joj je nakon toga prstom dotaknuo i rodnicu, odnosno ulaz u vaginu. Kada je to učinio počela ga je s obje ruke odgurivati i dalje vičući i urlajući isto što i prije. Govorila mu je "jel tebi jasno što si mi napravio, zašto si mi to napravio, ovo svi moraju znati, ovo VT mora znati, gdje je OT". Ostala je sleđena i zatečena, a onda je dobila nešto poput živčanog sloma. Za vrijeme odguravanja njegovog tijela on se pomicao unazad, počeo se povlačiti govoreći "nećeš ti nikome ništa reći, znaš li ti tko sam ja i znaš li ti tko je Tein otac". Ovo zadnje nije joj ništa značilo jer ne zna tko je Tein otac.
11. Dakle, prema opisu HT, ovaj događaj je trajao vrlo kratko te je pet minuta bilo posve dovoljno optuženiku da se popne do žrtvinog stana na drugom katu, da učini opisano i da se vrati u dvorište. Vrata svoga stana nije ni trebao provjeravati jer njegova supruga i ĆT ne bi niti otišle u Dragonožac da prethodno nisu bile sigurne, osobito optuženikova supruga da se u njihov stan ne može ući niti kroz ulazna vrata. OT, opisujući događaje nakon što je optuženik ušao u zgradu iskazao je (l. 270-272) da je nakon kraćeg vremena, iako je bila upaljena muzika, čuo kako njegova žena nekontrolirano viče s njihovog kuhinjskog prozora, nazvao bi to urlanjem te je prišao bliže po terasi kako bi razumio o čemu se radi i tada je shvatio da ona viče: „ Č, stavio si mi prst u šupak“, a u tom trenutku je vidio UT kako izlazi iz haustora zgrade, preskače ogradu i dolazi natrag u vrt. Dakle, iz iskaza ČT proizlazi da je malo prije optuženikovog izlaska iz zgrade čuo svoju suprugu kako se dere s prozora, što je i bio povod da krene u zgradu vidjeti što se događa, radi čega sud iskaz ovog svjedoka prihvaća kao logičan i istinit. Svjedok OT iskazao je da je otišao u stan do žene koju je zatekao u dnevnoj sobi i pitao ju što se desilo, a ona je bila izbezumljena i rekla mu da je UT ušao u njihov stan, došao u kupaonicu dok se nalazila u tuš kabini i da ju je rukama uhvatio oko tijela te joj spustio jednu ruku do stražnjice i gurnuo prst, ne zna da li u rodnicu ili u anus. Bila je u totalnom stanju šoka i samo ponavljala što joj je napravio, a to stanje šoka je zahvatilo i njega pa je otišao u sobu gdje je uzeo drvenu policu i spustio se pred zgradu suočiti se s UT kojem je vikao: „gdje si bio, što si napravio mojoj ženi“, ali ga nije udario tom daskom, već upravo suprotno, UT se zaletio u njega te su zajedno proletjeli kroz ogradu gdje su pali na tlo. Sjeća se da ih je ŽT razdvajao i govorio im da se smire i da što im je, a on je ŽT rekao: „jel ti čuješ što moja žena viče, što ona govori“.
12. Opisujući događaje nakon što je na terasi ostao sam, ŽT iskazao je (l.276-278) da je možda dvije minute bio sam kada se vratio UT i rekao da nije uspio, misleći na otvaranje vrata stana. Nakon vrlo kratkog vremena čuo je kako HT s prozora vrišti, plače i govori nešto nesuvislo i njemu nerazumljivo. Čuo je riječi "kriv je, on je to učinio", a istovremeno je plakala. U to vrijeme dok se ona derala vidio je kako njen suprug izlazi iz zgrade i ide prema njima, odnosno prema ogradi dvorišta, a u ruci je držao nekakvu letvu, te je počeo verbalno napadati optuženika govoreći mu "što si radio, što si učinio". Dakle, i ovaj je svjedok čuo galamu žrtve sa svoga prozora, jedino što tvrdi da je to trenutak nakon što se optuženik vratio na terasu poslije kratkog izbivanja, ali prije nego što je OT izašao iz zgrade s letvom. Već je rečeno da iskaz svjedoka ŽT sud cijeni pristranim, pa tako i u ovom dijelu jer je puno životnije i logičnije da je OT otišao u zgradu vidjeti što se događa nakon što je čuo svoju suprugu kako se dere s prozora (za vrijeme dok su on i ŽT pili gemišt) nego da se ona dere nakon što je s njim razgovarala u stanu i nakon što je on s letvom izašao van.
13. Iz svega navedenoga proizlazi da iskazu žrtve treba vjerovati. Naime, žrtva za vrijeme dok se tuširala nije mogla znati tko se na terasi i gdje nalazi pa tako niti da je optuženik u jednom trenutku ušao u zgradu i da ga nije bilo na terasi upravo u vrijeme koje ona opisuje kao vrijeme kada se nalazio u njezinoj kupaoni, odnosno kratko vrijeme prije njene galame s prozora. U odnosu na tu galamu žrtva je iskazala (l. 267-270) da je iz kupaone otrčala do kuhinjskog prozora, otvorila ga te kroz prozor na sav glas vikala da joj je gurnuo prst u šupak, da joj je gurnuo prst u „pizdu“, da je bolestan, da nije normalan, te da je bila u strašnom šoku. Njezinu galamu čuo je njezin suprug OT koji je radi toga i krenuo u stan, ali ju je čuo i ŽT, iako tvrdi da je s terase prvi otišao OT, a nešto kasnije optuženik. Optuženik također tvrdi da je i on u jednom trenutku čuo Mirjanin glas kako govori "što si to napravio, gurnuo mi je prst u šupak, neka svi znaju" ali ne zna da li se ona pri tome obraćala njemu ili svom mužu. Postavlja se pitanje zbog čega bi optuženik uopće pomislio da bi se obraćala njemu, ukoliko to nije učinio, tim više što je pored njega bio i ŽT. Mirjaninu galamu s prozora optuženik je doista mogao čuti nakon što se vratio iz njenog stana, za što mu svakako nije trebalo puno vremena.
13.1. Žrtva navodi da je tek tada, nakon ovog događaja kuhinjski prozor otvorila i vikala pa je tako promašena tvrdnja optuženika da bi se, da je HT glasno vikala na njega u svojoj kupaonici, to na terasi na kojoj su sjedili moralo čuti. Međutim, žrtva se nije samo derala kroz prozor, nego je kako sama iskazuje uzela mobitel sa šanka i nazvala optuženikovu ženu VT te joj počela "urlati" što joj je njen muž napravio, a pritom uopće nije bila svjesna da li razgovara s VT ili s nekim drugim, a tek kasnije je iz policijskog zapisnika vidjela da joj se na telefon nije javila VT već ĆT i da je sve to ispričala njoj. ĆT i VT o navedenom iskazivale su suglasno, pri čemu VT navodi (l. 297-298) da kada je došla do kuće optuženikovih roditelja, da je u autu ostavila mobitel, a u autu je ostala i ĆT. Kada je od njih uzela ključ i vratila se u auto, vidjela je da je ĆT šokirana nečime što se dogodilo, a ona joj je odmah rekla da je zvonio njen mobitel, da je vidjela da ju zove HT, pa se ĆT javila na poziv. Rekla je da je najbolje da joj citira ono što je HT njoj rekla a to je: „Želim da VT zna kako je njen UT, ne mogu reći da mi je gurnuo kurac u šupak, ali mi je gurnuo srednji prst u šupak dok sam se tuširala“. Zbog toga što je čula VT navodi da joj je uzvratila poziv i stavila ju na razglas. Ništa joj nije stigla reći obzirom je ona odmah krenula ponavljati što se dogodilo te joj izravno rekla da želi da zna da je njen UT došao u njen stan dok se tuširala i gurnuo joj prst u šupak te da je htjela da zna s kim živi, nakon čega se poziv prekinuo.
14. ĆT iskazala je (l. 132-134) da su njih dvije vrativši se pred zgradu, na parkingu zatekle ŽT i UT, a HT je kroz prozor još uvijek vikala „Neću VT lagati, ona mora znati, Č srami se“. Dakle, nema nikakve dvojbe da je žrtva osim što je galamila kroz prozor, nazvala optuženikovu suprugu te govorila što se dogodilo i ne shvativši da joj se javila ĆT, a isto je ponavljala i kada ju je povratno nazvala VT. Navedeno ukazuje na zaključak da je žrtva doživjela nešto što ju je šokiralo, baš kao što i tvrdi a opisani događaj po ocjeni ovog vijeća doista je nešto što ju je moglo, pa i moralo šokirati. Obzirom da optuženik energično osporava da bi uopće otišao do žrtvinog stana, a žrtvino ponašanje, tj. galama i vrištanje kroz prozor, sadržaj izgovorenih riječi, plakanje i pozivanje optuženikove supruge ukazivalo je na neko mahnito i nekontrolirano stanje, ovo vijeće smatralo je nužnim procijeniti njeno psihičko stanje i funkcioniranje radi čega je provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, u svim utvrđenjima vještaka ocjenjujući da je isto izvršeno objektivno, stručno i nepristrano, prema najboljem znanju i iskustvu vještaka, a na nalaz i mišljenje nije bilo prigovora stranaka.
15. Vještaci Strahimir Sučić i Vera Lisec Repić vještačili su žrtvu i izvršili evaluaciju njezinih iskaza danih na dokaznom ročištu i na raspravi (l.433-470) te zaključuju da su ti iskazi dani logično i formalno uvjerljivo, a određena neslaganja u ta dva iskaza mogla bi se pripisati štetnom utjecaju alkohola na funkciju upamćivanja kritičnog događaja. Naime, već je ranije rečeno da je žrtva kritične zgode bila pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od oko 1,5 promila koju su utvrdili ovi vještaci koristeći Widmarkovu formulu za izračun koncentracije alkohola u krvi. Zbog ove koncentracije alkohola vještaci zaključuju da je žrtva mogla previdjeti ili zaboraviti neke detalje, krivo upamtiti redoslijed događaja, ali nije mogla izmaštati cijeli događaj. Dakle, opis događaja koji daje žrtva nije plod njezine mašte, a to potvrđuje i sijedeći zaključak vještaka da kod žrtve postoji emocionalna i moralna komponenta doživljavanja koja bi se očekivala kao posljedica takvih događaja. Naime, žrtva je opisala svoje psihičko stanje u trenutku ovog događaja navodeći da je pojavom optuženika u svojoj kupaonici i njegovim postupkom bila strašno šokirana, da je bila sleđena i da je dobila nešto poput živčanog sloma te da je nakon što je izašla iz kupaonice otrčala do kuhinjskog prozora, otvorila ga te kroz prozor na sav glas vikala da joj je gurnuo prst u šupak, da joj je gurnuo prst u „pizdu“, da je bolestan, da nije normalan. Nakon toga je uzela mobitel i nazvala optuženikovu ženu VT te počela "urlati" što joj je njen muž napravio, a o njenom stanju najbolje govori činjenica da uopće nije bila svjesna da joj se javila ĆT i da sve to govori njoj. Dakle, ovakva reakcija doista se ne može očekivati kod osobe koja izmišlja, pri čemu vještaci potvrđuju da se radilo o dosta velikom stresu kod žrtve, koja prema njihovom mišljenju nije sklona manipulaciji. Vezano uz okolnost da je žrtva o nekim detaljima ovog događaja iskazivala različito (npr. o pranju kose, mjestu penetracije, točnom mjestu gdje se nalazila, ručniku i brisanju tijela) vještaci su se očitovali i na raspravi (l.494-495) pojašnjavajući da kada se stresu žrtve pridoda utjecaj alkohola kao i osobnost žrtve, odnosno njeni tvrdokorni moralni stavovi i činjenica da se radi o jednoj rigidnoj i principijelnoj osobnosti, sve zajedno dovelo je do nesjećanja detalja i formiranja slike o događaju ne samo na temelju vlastitog iskustva nego i svega onoga što je saznala tijekom postupka. Ovaj zaključak vještaka daje odgovor na pitanje zbog čega žrtva tijekom iskaza na raspravi ne ponavlja tijek događaja identično kao u istrazi, te je njezin navod da nije sigurna oko nekih detalja ali da se bitnog sjeća, u skladu s mišljenjem vještaka da je alkohol imao značajnu ulogu na percipiranje i upamćivanje događaja zbog čega je mogla previdjeti ili zaboraviti neke detalje. Vještacima je žrtva rekla da se više ne sjeća da li je nešto sama doživjela ili je čula od svog supruga ili je pročitala npr. u optužnici i takva njena izjava djeluje im iskreno i autentično jer je očekivano da se osoba pod velikim stresom i pod velikim utjecajem alkohola ne sjeća svih detalja, odnosno što je zaista doživjela, a što je čula ili pročitala.
15.1. Vještaci kod žrtve nisu našli nikakve poremećaje niti motive koji bi doveli do eventualne manipulacije te ne nalaze elemenata koji bi ukazivali na motivaciju za lažno terećenje. Doista, žrtva je toga dana bila gošća na optuženikovoj terasi gdje su se zabavljale tri obitelji, vladala je jedna lijepa, prijateljska i opuštajuća atmosfera koju svi opisuju podjednako, kao druženje uz roštilj i piće, uz razgovor i slušanje muzike, bez ijedne ružne riječi ili postupka. Pri takvom stanju stvari, kod osobe koja bi neposredno nakon napuštanja ovakvog druženja i ničim izazvana izmislila utuženi događaj i na opisani način galamila, zvala i urlala moralo bi se raditi o nekom psihičkom poremećaju ili duševnoj bolesti, što kod žrtve vještaci nisu pronašli. Ono što su pronašli je akutna reakcija na stres koja je mogla trajati jedan do tri dana, a prolongirana reakcija na stres i nekoliko mjeseci.
16. Ponašanje žrtve opisuju i policijski službenici koji su kritične zgode došli radi intervencije i koji su žrtvu vozili u postaju i na ginekološki pregled. Tako KT navodi (l.337) da se sjeća da je HT tijekom vožnje na pregled plakala i bila vidno rastresena, da je gledala sliku Ž i molila se. ŠT, koji je zaprimao kaznenu prijavu iskazao je (l. 421-422) da je žrtva bila potištena i vidno uzrujana, što je zaključio po tome što je gledala u pod i dosta teško o tom događaju govorila. Kada se uzme u obzir sve navedeno, nameće se jedini mogući zaključak, a to je da se utuženi događaj dogodio na način kako ga žrtva opisuje. Razlike u žrtvinim iskazima zbog kojih bi se mogla pojaviti dvojba da li je optuženik stavio prst žrtvi u anus ili u vaginu, odnosno da li joj je uopće stavio prst ili je samo prstima prošao po tim intimnim dijelovima tijela postoje, ali ne ukazuju na to da žrtva laže već da je zbog ove situacije bila u velikom šoku i stresu. Međutim, treba primijetiti da žrtva od prvog trenutka, kada viče kroz prozor ponavlja riječi "gurnuo mi je prst", koje riječi je s terase čuo i njezin suprug a nakon vikanja s prozora te iste riječi ponavlja ĆT na telefon, misleći da se javila optuženikova supruga VT, nakon toga i VT govori isto. Stoga ovo vijeće nalazi utvrđenim da je došlo do guranja prsta u vaginu žrtve, a da se radilo upravo o vagini žrtva je sigurna navodeći u svom iskazu da je osjetila da je prstom ušao u vaginu ali ne i da joj je cijeli prst stavio, da je upravo taj trenutak kontakta prsta i vagine doživjela kao trenutak u kojem je bilo potrebno da se brani, te je tada i dobila snagu da ga uspije odgurnuti. Izmišljanje ovakvog događaja te time lažno terećenje optuženika po ocjeni ovoga vijeća nema nikakvog smisla jer su optuženik i žrtva bili u dobrim i prijateljskim odnosima, družile su se žrtva i optuženikova supruga, poslijepodne je proteklo prijateljski i opuštajuće. Narušavanje dobrosusjedskih odnosa, do čega je u konačnici došlo, po svemu sudeći nije bila namjera žrtve koja zbog svih ovih događaja razmišlja o prodaji stana i preseljenju iako otplaćuju kredit za stan. Terećenje optuženika dovelo je i do ovog kaznenog postupka koji je za žrtvu vrlo stresan jer je već četiri puta i na različitim mjestima (policija, sudac istrage, sud i vještaci) opisivala inkriminirani događaj čemu se svakako ne bi izložila bez potrebe, a sud ne vidi motiva niti razloga zbog kojeg bi se eventualno osvećivala optuženiku ili mu željela zlo.
17. Svjedoci ĐT (l.306) i AT (l.319-320) iskazivali su o neumjesnom i koketirajućem ponašanju žrtve prema AT na jednom zajedničkom druženju. Također ĐT i GT (l.307-308) svjedočili su o tome da se bračni par HT ponekad svađa, te da su nazočili situacijama kada HT konzumira alkohol u većoj mjeri. Međutim, njihovim iskazima nisu dovedena u pitanje utvrđenja suda o načinu odvijanja i dinamici inkriminiranog događaja tijekom kojega je izvan svake sumnje HT bila pod utjecajem alkohola. Pitanje koketnog ponašanja žrtve prema muškarcima ovdje također nije od utjecaja jer optuženik uopće ne spominje da bi žrtva prema njemu pokazivala bilo kakve znakove iz kojih bi on zaključio da osjeća nešto prema njemu, a niti obratno, tako da je posve irelevantno njezino uobičajeno ponašanje izvan ovog događaja. Sve da se i prihvate ovi iskazi vezani uz koketiranje ili malo slobodnije ponašanje žrtve prema muškarcima, ovo vijeće ne vidi na koji bi to način utjecalo na zaključke suda o inkriminiranom ponašanju optuženika.
18. Stoga je cijeneći sve navedeno ovo vijeće našlo utvrđenim i dokazanim da je optuženik kritične zgode postupio na način opisan u izreci presude, odnosno da je ušao u njezinu kupaonicu za vrijeme dok se tuširala, da ju je s obje ruke obgrlio oko tijela te desnu ruku spustio žrtvi po leđima do stražnjice i gurnuo joj prst u vaginu, na koji način je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11-22, radi čega ga je proglasilo krivim i osudilo. Naime, optuženik je bio svjestan svih okolnosti ovog događaja i svojega postupanja, znao je da žrtva ne želi da ju dira, niti da imaju bilo kakav odnos jer je ugledavši ga vikala, govorila mu što radi ovdje, pitala gdje je VT, gdje je OT, što radi u njenom stanu, tražila da izađe, a u konačnici se kontakta s njim oslobodila izguravši ga pa se može zaključiti da je optuženik postupao s izravnom namjerom da sa žrtvom ostvari sa spolnim odnosom izjednačenu radnju, u čemu je i uspio. Njegova ubrojivost u ovom postupku ni na koji način nije dovedena u pitanje.
19. Prilikom odluke o kazni sudsko je vijeće uzelo u obzir sve okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje utječu na izbor vrste i mjere kazne. Pri tome je kao olakotnu okolnost na strani optuženika cijenilo njegovu raniju kaznenu neosuđivanost, što znači da je živio u skladu s društveno prihvaćenim normama ponašanja, te okolnost da je obiteljski čovjek kojeg njegovi susjedi opisuju kao mirnu i pozitivnu, neagresivnu osobu, pa se ovaj događaj ukazuje kao izolirani incident u njegovom inače uzornom životu. Od otegotnih okolnosti na strani optuženika sud je cijenio jedino prekršajnu kažnjavanost u tri navrata zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a radilo se o prekršajima iz 2020. i 2021. te o vožnji brzinom koja je bila malo veća od brzine ograničenja.
20. U zakonom predviđenom rasponu kazne za utuženo kazneno djelo od jedne do pet godina, cijeneći spomenute olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika ovo sudsko vijeće je optuženiku izreklo kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 istome je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženi UT u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. U konkretnom slučaju, sud je ocijenio da će upravo ovakvom kaznom zatvora u navedenom trajanju u dostatnoj i jasnoj mjeri biti izražen društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela sve uz jačanje povjerenja društva u pravni poredak utemeljen na zakonima i vladavini prava, te pravednost kažnjavanja. Međutim, stajalište je ovog vijeća da će se svrha kažnjavanja u odnosu na ovog optuženika ostvariti i bez izvršenja cjelokupne kazne na koju je optuženik osuđen jer postoji visok stupanj vjerojatnosti da ubuduće neće činiti kaznena djela kao što ih nije činio niti do sada, te da je ova kazna dovoljna opomena istome da shvati neprihvatljivost svog postupka, u vidu shvaćanja težine i značaja onoga što je počinio. Izrečena će kazna postići i svrhu generalne prevencije, odnosno drugima biti poticaj da se suzdrže od činjenja ovakvih ili sličnih, ali i kaznenih djela općenito.
21. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženome UT u neuvjetovani dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 1. svibnja 2023. do 31. svibnja 2023.
22. Odluka suda o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 te je optuženi UT dužan platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08 u iznosu od 1.168,38 eura, koji se odnose na troškove provedenog vještačenja i pristupa vještaka na raspravu te paušal u iznosu od 400,00 eura, sve u roku od 5 mjeseci od pravomoćnosti presude. Naime, optuženik je radno sposobna osoba, ostvaruje mjesečna primanja i ima imovinu pa će ove troškove moći platiti bez ugrožavanja svoje egzistencije. Paušal od 400,00 eura odmjeren je vodeći računa o složenosti predmeta, trajanju kaznenog postupka i imovinskim prilikama optuženika.
23. Slijedom svega navedenoga, presuđeno je kao u izreci.
U Velikoj Gorici, 19. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Nataša Brleković
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje u 5 (pet) istovjetnih primjeraka u ovaj sud, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
