Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-610/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi 1. tužitelja AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, odvjetnicima u [adresa]/I, protiv tužene Raiffeisenlandesbank Kӓrnten - Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung, Raiffeisenplatz 1, A-9020 Klagenfurt, Republika Austrija, OIB: 46870001221, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Remenar&Remenar, odvjetnicima u Zagrebu, Gajeva ulica 57, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženice, 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o jednokratnom kreditu broj 21.076.518 sklopljen između Ginko d.o.o., Slavojna 12, Veli Lošinj I Raiffeisenlandesbank Kӓrnten.

II. Nalaže se ugovornim stranama da jedna drugoj vrate ono što su dale ili primile za vrijeme dok je bio na snazi jednokratni ugovor o kreditu i sporazum o osiguranje novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretninama

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se dio tužbe i tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim Sporazum o osiguranju novčanog potraživanja zasnivanja založnog prava na nekretninama 1. i 2. tužitelja od 26. lipnja 2008., a koji se odnosi na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Mali Lošinj, Općinskog suda u Rijeci."

II. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Dana 27. veljače 2025. Općinski sud u Virovitici donio je presudu poslovni broj: P-50/2024-9 koja je ukinuta presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž-701/2025-2 od 13. studenog 2025. osim u dijelu presude koji se odnosi na II. tuženika Društvo za upravljanje i naplatu kreditnih plasmana APS d. o. o. u odnosu na kojeg je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P - 5/2024-9 od 27. veljače 2025..

2. Postupajući po uputi suda drugog stupnja ovaj sud je tijekom postupka utvrdio sljedeće:

3. Tužitelji u tužbi navode da osporavaju kamatu kao jamci za kredit tvrtke GINKO d.o.o. koja je sklopila s 1. tuženikom 20. lipnja 2008. kredit u iznosu od 260.000,00 EUR, a navedena tvrtka je u međuvremenu likvidirana i brisana iz sudskog registra. Pri tome navode da je ugovorena redovna kamata u visini od 8,25 % godišnje uz efektivnu godišnju kamatu 9,12 % godišnje i uz primjenu Euribora, a ona ne bi smjela biti veća od 5 % godišnje po hipotekarnom kreditu budući je u svemu ugovorena primjena Austrijskog prava, iz čega proizlazi da je ugovorena kamata znatno veća od dopuštene te je protivna odredbama Austrijskog općeg građanskog zakonika. Tužitelji navode da ugovorena kamata u iznosu od većem od zakonom dopuštene ima za posljedicu ništetnost cijelog ugovora pa tužitelji smatraju da je ništetan i hipotekarni upis na nekretninama u vlasništvu tužitelja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj. Tužitelji navode da je 1. tuženik naknadno bez znanja i sudjelovanja tužitelja prenio svoje potraživanje (hipoteku) na 2. tuženika radi čega su tužitelji ovom tužbom obuhvatili i 2. tuženika kako bi izbjegao prigovor promašene pasivne legitimacije.

4. Tužitelji su prvotno postavljeni tužbeni zahtjev precizirali svojim podneskom od 13. lipnja 2023. (str. 37) s tim da je tužiteljska strana na ročištu održanom 27. veljače 2025. navela da je omaškom došlo do greške u navođenju brojke 1.317.510 u prvoj točki tužbenog zahtjeva, tako da su precizirali da se umjesto naprijed navedene brojke, radi o ugovoru broj 21.076.518.

5. Ovakvoj preinaci tužbe se je 1. tuženik usprotivio, međutim sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, već o grešci u pisanju, a to u svom odgovoru na tužbu navodi i sam 1. tuženik tražeći ispravak pogrešno napisane brojke ugovora i očitujući se upravo na naknadno ispravljeni tužbeni zahtjev, jer drugog ugovora pod brojem 1.317.510, niti nema već se radi o ugovoru broj 21.076.518.

6. Tužitelji su predložili da sud usvoji tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

7. Punomoćnik 1. tuženika je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti prigovarajući prvenstveno visini vrijednosti predmeta spora smatrajući da je ista i suviše nisko naznačeno te je predložio da sud odredi visinu vrijednosti predmeta spora u iznosu od 260.000,00 EUR.

8. U odnosu na točku 2. petita, 1. tuženik je naveo da se radi o presuđenoj stvari jer je o ništenosti sporazuma već odlučio Općinski u Rijeci presudom poslovni broj P - 7177/2015 koja je potvrđena presudom Županijskog u Rijeci, poslovni broj Gž- 2065/2017-2, pa je radi toga predložio da sud tužbu odbaci, dok je u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu iz točke 1. tužbenog zahtjeva, 1. tuženik naveo da je pozivanje tužitelja na primjenu Zakona o potrošačkom kreditiranju pravno neutemeljeno, jer se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji su veći od 132.722,81 EUR, te u bitnome smatra da se u konkretnom slučaju mora primijeniti mjerodavno pravo Republike Austrije, pri čemu se Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22 i 156/23) primjenjuje samo na ugovore sklopljene nakon 30. rujna 2015., a predmetni ugovor je sklopljen prije stupanja na snagu tog Zakona, osim toga primatelj kredita je pravna osoba i nije potrošač, tako da je 1. tuženik predložio prvenstveno odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

9. Među strankama je sporno da li je ništetan ugovor o kreditu broj 21.076.518 te sporazum o osiguranju novčanog potraživanja založnog prava na nekretninama 1. i 2. tužitelja od 26. lipnja 2008. te da li ugovorne strane trebaju jednoj drugoj vratiti ono što su dale ili primile.

10. Na sporne okolnosti sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (str. 5 -11; 23), obavijest o imenovanju agenta za naplatu potraživanja (str. 24 -29), sporazum o osnivanju založnog prava na nekretnini (str. 30-34), uvid u presudu broj P-7177/15 te Gž-2065/2017-2 (str. 83-87), te presude P-1061/2021-13 (str. 88-92) i Gž-791/2022-3 (str. 93-97), odluku Revd-1885/2023-2 (str. 98-99), opće uvjete poslovanja (str. 101- 102), uvid u odgovor sektora bonitetne regulative i supervizije (str. 300) ugovor o hipoteci (str. 301-305), punomoć (str. 306-307), uvid u izvod iz sudskog registra (str, 310), zk. izvadak (str. 311-312), ugovor o kreditu (str. 313-328), opće uvjete poslovanja (str. 329-332), solemnizaciju (str. 333) potvrdu (str. 335), te je saslušan 1. tužitelj (st r. 415-416).

11. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22, 155/23 u nastavku ZPP), tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12. Tijekom postupka sud nije saslušao predložene svjedoke od strane tužitelja kao niti provodio daljnje dokaze smatrajući da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju podataka koji se nalaze u spisu vodeći računa o načelu ekonomičnosti i efikasnosti iz čl. 10 ZPP-a.

13. U odnosu na prigovor prenisko naznačene vrijednosti predmeta spora, sud je prihvatio vrijednost koju je tužitelj naveo u tužbi s obzirom da u tužbenom zahtjevu nije naveden novčani iznos potraživanja koji bi inače predstavljao vrijednost predmeta spora, a prema mišljenju 1. tuženika radilo bi se o 260.000,00 EUR.

14. U odnosu na točku 1. tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu broj 21.076.518, sud smatra da se radi o ništetnom ugovoru iz slijedećeg razloga:

15. Među strankama nije sporno da su prilikom sklapanja ugovora o kreditu od 26. lipnja 2008. ugovorile primjenu Austrijskog prava te s obzirom na tu činjenicu kao i činjenicu da je sjedište tužene kao pravne osobe u Republici Austriji, u pitanju spor s međunarodnim elementom.

16. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamata od 8,25 % godišnje odnosno efektivna kamatna stopa od 9,12 % godišnje, a radi se o hipotekarnom kreditu.

17. S obzirom da prema Paragrafu 994. Austrijskog općeg građanskog zakonika najveća dopuštena kamata po hipotekarnom kreditu ne može biti veća od 5 % godišnje, a taj Zakon je bio na snazi za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu 26. lipnja 2008. godine između stranaka u ovom postupku, tj. Zakon je bio na snazi do 2010. godine, evidentno je da je ugovorena kamatna stopa viša od dopuštene ugovorene kamatne stope slijedom čega je visina ugovorene kamatne stope ništetna.

18. S obzirom na tu činjenicu, ništetnost ugovorene kamatne stope ima za posljedicu ništetnost cijelog ugovora o kreditu od 26. lipnja 2008., sukladno odredbi Paragrafa 879. st. 1. Austrijskog općeg građanskog zakonika, kojim je propisano da je: "Ugovor, koji je protivan zakonitoj zabrani ili dobrim običajima, ništav".

19. Iz naprijed navedenih razloga sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kao u točci I. izreke ove presude.

20. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnim sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretninama 1. i 2. tužitelja od 26. lipnja 2008., sud smatra da se radi o presuđenoj stvari. Naime, o ništetnosti sporazuma već je odlučio Općinski sudu Rijeci, presudom od 3. srpnja 2017. poslovni broj: P-7177/2015, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 14. svibnja 2019., poslovni broj: Gž -2065/2017-2, što je utvrđeno uvidom u naprijed navedene presude.

21. Osim toga, ovdje tužitelji su podnijeli još jednu tužbu kojim su tražili utvrđenje ništetnim sporazuma od 26. lipnja 2008. te brisanje uknjižbe založnog prava na nekretninama iz sporazuma, a ta tužba je rješenjem Općinskog u [adresa], Stalne službe u Daruvaru od 6. rujna 2022. poslovni broj: P-1061/2021 odbačena kao pravomoćno presuđena stvar, a navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 18. siječnja 2023., poslovni broj: Gž -791/2022-3 što je utvrđeno uvidom u naprijed navedene odluke.

22. Dakle, ovdje se radi o presuđenoj stvari s obzirom da su tužitelji u predmetu Općinskog u Rijeci, poslovni broj: P-7177/2015 isti kao i u ovom predmetu iz čega proizlazi da se radi o subjektivnom identitetu spora, kao i objektivnom identitetu spora jer se u oba predmeta zahtijeva utvrđenje ništetnosti sporazuma i brisanje založnog prava, a tužbeni zahtjev se u ovom predmetu temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i u predmetu P-7177/2015 Općinskog suda u Rijeci.

23. S obzirom na naprijed navedeno, sud je odbacio dio tužbe i tužbenog zahtjeva kojim se utvrđenje ništetnim sporazum o osiguranju novčanog potraživanja od 26. lipnja 2008. jer se radi o pravomoćno presuđenoj stvari (Res iudicata) temeljem čl. 333. st. 2. ZPP-a.

24. S obzirom da je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu od 26. lipnja 2008., slijedom toga je usvojio i dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem se zahtijeva da se naloži ugovornim stranama da jedna drugoj vrate ono što su dale ili primile za vrijeme dok je bio na snazi ugovor o kreditu jer za to više ne postoji nikakav valjani pravni temelj.

24.1. Zbog naprijed navedenoga, sud je presudio kao u točci II. izreke ove presude.

25. S obzirom na činjenicu da je svaka stranka djelomično uspjela u parnici, sud je riješi da svaka stranka snosi svoje troškove postupka temeljem, čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Virovitici 19. ožujka 2026.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka . Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja – ZOU UL, ŠL, FL, ZL i ALŠ, [adresa]/I,

2. Punomoćnici tuženice – Odvjetničko društvo Remenar & Remenar, Gajeva ulica 57, Zagreb