REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-10/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Martiću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Pavla Hatza 23, protiv tuženika VALBO SNAGA d.o.o., OIB: 69419352608, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 8, zastupanog po punomoćniku Branku Kirinu, odvjetniku iz Zagreba, Savska cesta 32 Hoto toranj, radi nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-171/2025-41 od 24. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika, i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-171/2025 od 24. srpnja 2025., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-171/2025 od 4. studenog 2025. u toč. I. u odnosu na glavnu stvar.

Prihvaća se žalba tužiteljice i u odnosu na dosuđeni trošak preinačuje u toč. II. presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-171/2025 od 24. srpnja 2025., tako da u tom dijelu glasi:

„Nalaže se tuženiku VALBO SNAGA d.o.o. naknaditi tužiteljici NM parnični trošak u iznosu od 1.906,25 € sa zateznim kamatama tekućim od 24.07.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbe u iznosu od 93,75 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem presuđeno je:

" I. Utvrđuje se da Odluka tuženika VALBO SNAGA d.o.o., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 8, od 19. siječnja 2021. godine, o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 05.06.2020. tužiteljici NM iz [adresa], nije dopuštena.

II. Nalaže se tuženiku VALBO SNAGA d.o.o. naknaditi tužiteljici NM parnični trošak u iznosu od 1.125,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 24.07.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom odluku o trošku u toč.II. pobija tužiteljica zbog bitne povrede postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom, u bitnome, smatra da prvostupanjski sud presudu u odnosu na troškove temelji na pogrešnom zaključku o primjeni Tarife, jer je trebalo dosuditi trošak od 250 bodova prema tarifi koja je sada na snazi ( ne u iznosu od 200 bodova). Pri tome, da nije prihvaćen opravdani trošak zahtjeva za zaštitu prava od 29. siječnja 2021. u iznosu od 100,00 eura, sastav žalbe od 23. prosinca 2022. u iznosu od 125,00 eura, sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 21. travnja 2023., u iznosu od 150,00 eura i za sastav revizije od 31. siječnja 2024. u iznosu od 150,00 eura.

3. Žalbeni je prijedlog preinačenje presude i prihvaćanje troška tužiteljice u cijelosti prema primljenom troškovniku na ročištu 2. srpnja 2025. uvećano za trošak sastava ove žalbe prema Tbr.10. toč.2. u visini od 200,00 eura, a podredno ukinuti presudu pod toč. II. I vratiti na ponovni postupak radi odluke o trošku.

4. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija i tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP -a, kao i zbog svih zakonom dopuštenih razloga. U bitnome, navodi da je nedvojbeno utvrđena činjenica da tužitelj nije opravdao izostanak s radnog mjesta 16. i 17. siječnja 2021. iz razloga navedenih u odluci o otkazu, pa činjenica da je koristio procesna prava iz čl. 134. Zakona o radu ne potvrđuju činjenicu o tome da postoji osnovanost za njihovo korištenje, pa tako i pravo prekida na rad, obzirom se radi o zlouporabi procesnih i materijalnih prava od strane tužitelja. U odnosu na povredu čl. 134. Zakona o radu nisu utvrđeni oblici uznemiravanja o čemu je i uredno obaviješten tužitelj, pa ga stoga i nije imao zbog čega zaštititi jer nije bio uznemiravan, diskriminiran, niti mu je povrijeđeno dostojanstvo na bilo koji način. Time je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, obzirom da tužitelj nije imao pravo prekinuti rad. Tuženik je poduzeo sve zakonske radnje i nije utvrdio postojanje bilo kakvog oblika uznemiravanja, te time tužitelj nije imao osnovu koristiti pravo na prekid rada, dok se i zanemaruje bitna činjenica o tome da tužitelj niti nije koristio pravo na prekid rada iz razloga što je cijelo vrijeme svoj izostanak opravdavao privremenom nesposobnosti za radi liječničkom dokumentacijom i to dostavom nakon primitka odluke o otkazu.

5. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje uz zahtjev troška sastava žalbe. Sa žalbama tužiteljice i tuženika poskupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

6. Sa žalbama tužiteljice i tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl.359.Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

7. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

8. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede iz čl. 354. st.2. toč. 2.,4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st.2. ZPP- a u odnosu na primjenu materijalnog prava vezano za utvrđene činjenice i pravilno je odlučeno.

9. Tijekom postupka, odlukom ovog suda Gž R-20/2023 od 13. veljače 2023., odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7803/2021 od 14. prosinca 2022., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. siječnja 2021. ni je dopuštena. Tijekom postupka je doneseno je rješenje Vrhovnog suda Rev-665/2024 od 22. listopada 2024. osnovom rješenja Revd-3291/2023 od 7. studenog 2023., kojim je dopuštena revizija, te je i prihvaćena revizija i ukinuta presuda ovog suda GŽ R-20/ 2023 od 13. veljače 2023., radi ocjene podnesene pritužbe tužiteljice za zaštitu dostojanstva radnika 7. siječnja 2021., vezano za izostanak s posla i čl. 134. Zakona o radu, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U daljnjem postupku ovaj sud je rješenjem GŽ R-185/2024 od 13. siječnja 2025. prihvatio žalbu tužiteljice i ukinuo presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-7803/2021 od 14. prosinca 2022., i vratio sudu na ponovni postupak, a sve i radi utvrđenja osnovanosti prekida rada osnovom odredbe čl. 134. Zakona o radu ( Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23-ZR).

10. Tijekom postupka je i utvrđeno, što nije sporno između stranaka, da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu od 6. lipnja 2020., na radno mjesto pripreme i prodaje kebaba, da je tužiteljica 1. rujna 2020. pretrpjela ozljedu na radu za koju poslodavac nije ponudio nikakvu naknadu, kao i da je radila bez zaštite na radu. Isto tako i proizlazi da je od strane tuženika 20. prosinca 2020. tužiteljici dan redoviti poslovno uvjetovan otkaz, koji je opozvan 4. siječnja 2021. nakon zahtjeva za zaštitu prava 30. siječnja 2020., te je tužiteljica upućena vratiti se na posao 7. siječnja 2021. s početkom u 08,00 sati na mjesto rada Ugostiteljski objekt poslodavca u trgovačkom centru [obrt].

11. Tužiteljica je uputila tuženiku pritužbu vezano za zaštitu dostojanstva radnika 7. siječnja 2021. i to temeljem osnove da je trebala ostvariti veći broj bodova od ostalih radnica, kao i da je bila izložena protupravnom uznemiravanju od strane nadređene radnice, a po uputi poslodavca. Tuženik je u odnosu na tu pritužbu obavijestio tužiteljicu 13. siječnja 2021., da su detaljno opisane sve okolnosti i ustanovljeno da ne postoji bilo koji oblik uznemiravanja, niti na bilo koji način povrijeđeno dostojanstvo radnika, pa nije potrebno poduzimati mjere radi prestanka ili sprječavanja nastanka eventualnog uznemiravanja. Nakon obavijesti tuženika tužiteljica je podnijela tužbu radi zaštite dostojanstva 20. siječnja 2021.

12. Tuženik je 19. siječnja 2021. na temelju odredbe čl. 116. Zakona o radu donio odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljice, iz razloga da je tužiteljica 14. siječnja 2021., nakon isteka očekivanog trajanja privremene nesposobnosti za rad, a niti 15. siječnja 2021., pa do donošenju odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu 19. siječnja 2021., nije došla na radno mjesto niti je kao razlog nedolaska opravdala valjanom liječničkom dokumentacijom ili drugom valjanom dokumentacijom. Isto tako proizlazi da je tužiteljica obavijestila poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad od 7. siječnja do 15. siječnja 2021. i od 18. siječnja do 30. siječnja 2021., dok ne proizlazi opravdani izostanak s radnog mjesta 16. i 17. siječnja 2021.

13. Cijeneći odredbe čl. 116. st.1. i 2., čl. 135. st.3. i čl. 134. st.1. -6- Zakona o radu, analizirajući i materijalne dokaze, te iskaze svjedoka i tužiteljice, kao i da je tužiteljica u odnosu na tuženika i podnijela tužbu radi naknade štete zbog ozljede na radu od 1. rujna 2020., kojom je donesena prvostupanjska presuda u korist tužiteljice, te da je i podnijela protiv tuženika tužbu radi zaštite zbog uznemiravanja kroz diskriminacije koje se vodi pod poslovnim brojem Pr-3109/2021, koji postupak nije okončan obzirom je u prekidu do okončanja parnice koja se vodi radi naknade štete zbog povrede na radu. Prvostupanjski sud i zaključuje, da je u ovom konkretnom slučaju tužiteljica učinila sve u skladu sa navedenom odredbom čl. 134. st.6. Zakona o radu, koje se odnosi na zaštitu dostojanstva radnika, odnosno postupak povodom toga, a nakon toga i obraćanje nadležnom sudu i prekid rada, slijedom kojeg je i imala pravo prekinuti rad od 14. siječnja 2021., dok je tuženik 19. siječnja 2021. donio odluku o otkazu Ugovora o radu zbog neopravdanog izostanka tužiteljice 16. siječnja i 17. siječnja 2021. ( subota i nedjelja). Na osnovi čl. 10. Ugovora o radu zaključenog 5. lipnja 2020. između stranaka, stoji da radnik ima pravo koristiti tjedni odmor u trajanju od 24 sata neprekidno, a koristi se nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nedjelje slijedi, pa je po stavu prvostupanjskog suda tužiteljica imala pravo na prekid rada kod tuženika od 14. siječnja 2021. nadalje jer je poduzela sve zakonske radnje vezane za zaštitu dostojanstva pred poslodavcem i u zakonskom roku podnijela tužbu kod nadležnog suda radi zaštite dostojanstva zbog uznemiravanja kroz diskriminaciju. Razlog izostanka tužiteljice s rada 16. siječnja i 17. siječnja 2021., ako su ti dani bili radni za tužiteljicu, ne može se smatrati neopravdanim izostankom s posla, već se treba smatrati da je tužiteljica koristila svoje zakonsko pravo prekida rada jer je poslodavac odbio zaštititi ju od uznemiravanja na radnom mjestu, a ona je nakon toga u zakonskom roku podnijela tužbu nadležnom sudu. U odnosu na tvrdnju tuženika da ga je trebala obavijestiti da je u te radne dane koristila pravo na prekid rada zbog podnošenja tužbe, smatra netočnim jer se ne radi o situacij i koja je propisana čl. 134. st.7. Zakona o radu u odnosu na okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštitit dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od tri dana, jer se u tom slučaju radnik uopće nije obraćao poslodavcu radi zaštite dostojanstva, već odmah zatražio zaštitu pred sudom. Obzirom je tužiteljica prvo zatražila zaštitu dosto janstva od poslodavca, a kada je to poslodavac odbio učiniti, tužitelja je u daljnjem roku od osam dana podnijela tužbu nadležnom sudu i time postupila u skladu sa čl. 134. st.6. Zakona o radu/14. U toj situaciji radnik nije bio u obvezi obavijestiti poslodavca da koristi prekid rada. Kada bi se i izostanak s posla tužiteljice u trajanju od dva radna dana smatrao neopravdanim u okolnostima konkretnog slučaja taj izostanak se ne može smatrati neopravdanim, odnosno osobito teškom povredom iz radnog odnosa, pa nisu postojali razlozi da se tužiteljici izvanredno otkaže ugovor o radu. Pri tome nisu posebno cijenjeni iskazi svjedokinja niti iskaz same tužiteljice jer su sve relevantne činjenice vezane za predmet spora utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, dok poslodavac na kojem je bio teret dokaza nije dokazao da je tužiteljica počinila osobito teške povrede o obvezi iz radnog odnosa da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika ne bi bio moguć. S tim je i prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev i utvrđeno da izvanredni otkaz nije dopušten.

14. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika da nisu raspravljena sva sporedna pitanja da li je došlo do povrede dostojanstva tužiteljice. Odluka o izvanrednom otkazu donesena je zbog nedolaska na radno mjesto tužiteljice bez opravdanog razloga, a taj se neopravdani razlog odnosi na 16. siječnja i 17. siječanj 2017. Ispravno se navodi da je ovaj sud u ranijoj odluci potvrdio da nije opravdan izostanak s radnog mjesta 16. i 17. siječnja 2021., ali pri tome nije cijenjena odredba čl. 134. Zakona o radu. Prvostupanjski sud je pravilno u ponovljenom postupku ocijenio čl. 134. Zakona o radu iz kojeg proizlazi pravo prekida na rad i opravdanost izostanka. Tim člankom 134. ZR-a, propisano je ako poslodavac u roku iz stavka 3. tog članka, kojim je i propisano da je poslodavac ili osoba iz st.2. čl. dužno ako utvrđeno kolektivnim ugovorom o sporazumu sklopljenih između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne radnje primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji, pa i time ako poslodavac u tom roku ne poduzme mjere za sprečavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radi koje je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita pod uvjetom da je u danjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

15. Zakon o radu u odredbi o temeljnim pravima i obvezama iz radnog odnosa, propisuje da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja poslova od postupanja nadređenih, suradnika i osoba sa kojima redovito dolazi u kontakt u obavljanju svojih poslova, a koje je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa posebnim zakonima. Osnovano je da je takvo postupanje neželjeno, kao što su i posebne odredbe u zaštiti dostojanstva propisane čl. 134. Zakona o radu. Pri tome, ako poslodavac u tom roku ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja, radnik koji je uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, koja nije propisana zakonom, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana od isteka roka za poduzimanje mjere zaštite, odnosno od saznanja da te mjere nisu primijenjene, zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

16. Iz priložene dokumentacije, kao i postupka proizlazi da je i u odnosu na obavijest tuženika od 13. siječnja 2021. prema kojoj nije utvrđeno da postoji bilo koji oblik uznemiravanja, niti je povrijeđeno dostojanstvo tužiteljice, i nakon te obavijesti tužiteljica je 20. siječnja 2021. podnijela sudu tužbu protiv tuženika radi zaštite dostojanstva, te je u okviru propisanog roka od osam dana podnesena tužba radi zaštite od strane tužiteljice, te je osnovom odredbe 134. Zakona o radu i tužiteljima imala pravo i na prekid rada dok joj se ne osigura zaštita. Time i proizlazi, da u odnosu na razlog kojim je i izvanredno otkazan njezin ugovor o radu, nije pravilan. Zakonom o radu nije izričito propisana mogućnost prekida rada ako poslodavac utvrdi da uznemiravanja nije bilo, ali i tada treba smatrati da radnik ima pravo prekinuti rad kao i onaj u odnosu na kojeg nisu poduzete mjere sprečavanja uznemiravanja. Time je i o odluci da li se obzirom da je poslodavac tužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način kojim ne ugrožava zdravlje radnika, te je dužan zaštiti dostojanstvo za vrijeme obavljanja poslova od postupanja nadređenih, osoba s kojom redovito dolazi u kontakt u obavljanju svojih poslova, ugrožavanjem tih obveza proizlazi da se radi o povredi obveza iz radnog odnosa. Time je je tada pravedno odlučeno i cijenjena odredba čl. 134. Zakona o radu, obzirom da je tužiteljica i imala pravo prekida rada vezano za podnesenu tužbu radi zaštite dostojanstva i uznemiravanja.

17. Odredbom čl. 116. st.1. i 2. Zakona o radu propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanja svih okolnosti interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, (st.2 ) Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Iz odluke o otkazu jasno slijedi da se izvanredni otkaz tužiteljici daje budući da nije bila prisutna na radu, odnosno da nije dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u narednom trajanju, pa stoga i posebno iz te odluke o izvanrednom otkazu nije moguće nedvo jbeno zaključiti koje to radnje postupanja, odnosno koja je to komunikacija i ponašanje tužiteljice su takve težine da predstavljaju navedene osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Dakle, radi se o izostanku dva dana koja nisu bila opravdana, ali su ista opravdana sukladno odredbi čl. 134. st.1. – 6. Zakona o radu. Time se odluka o izvanrednom otkazu ne može prihvatiti kao valjano i potpuno obrazložena, sagledavajući i uzimajući u obzir pritom i obrazloženje te odluke, pa stoga odluka o izvanrednom otkazu nije zakonita.

18. Žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije naveo sve dokaze koji su provedeni, odnosno provedeno saslušanje svjedoka, kao i tužiteljice. U odnosu na navode prvostupanjskog suda proizlazi da nisu posebno cijenjeni iskazi svjedokinja, kao ni tužiteljice jer su relevantne činjenice vezano za predmet spora utvrđene iz priložene dokumentacije, što se može i prihvatiti. Iz iskaza svjedokinje ZM koja radi na radnom mjestu administratorice obrade podataka po nalogu poslodavca i imenovana je od strane poslodavca za zaštitu dostojanstva radnika, proizlazi i da ne zna kada je donesena pisana odluka, kao i da je ispitivala djelatnike koji su tada radili sa tužiteljicom, zatim regionalnog voditelja, te sve što je navedeno u izjavi tužiteljice nije utvrdila, ali se i ne sjeća kojeg točno datuma je tu odluku donijela, dok da je to b ilo u zakonskom roku, kao i navedena svjedokinja se ne sjeća da je tužiteljica dostavila doznake za period od 18. siječnja do 30. siječnja, kao i da je tužiteljicu vidjela samo jednom pri uručenju odluke o otkazu koji nije bio pravno valjan, a donesen je krajem 2020., te je i opozvan. Svjedokinja AM je i navela da je bila zaposlena kod tuženika, radni odnos joj je prestao u kolovozu 2024., a kod tuženika je radila kao voditelj poslovnice u [obrt], a kada je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu, radila je na poziciji voditeljice smjene i bila je tužiteljici neposredno nadređena, dok je prije otkaza radila na lokaciji tuženika u [adresa], nije joj poznato iz kojih razloga je tužiteljici otkazan ugovor o radu, niti zna koliko je puta tužiteljici otkazan ugovor o radu, a ne može se sjetiti niti kada je tužiteljica u siječnju 2021. radila, ili eventualno nije radila, a svi problemi koji su se pojavljivali kod radnika u poslovnici, o istima je bio obavješćivan voditelj poslovnice te se sada ona više ne može sjetiti imena i prezimena te osobe. Time se i u odnosu na navedene iskaze i nije moglo posebno suprotno dokazati obzirom nije bilo posebnih saznanja o načinu rada tužiteljice, kao ni o postupanju tuženika.

21. Žalbeni navodi tužiteljice u odnosu na dosuđen trošak djelomično su osnovani. Trošak je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23) prema Tbr.52. st..4., kojim je i propisano da se u odnosu na Tbr. st.2. i 3. (između ostalih i u postupcima iz radnih odnosa), primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka (Tarifa NN 142/12,130/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), bez obzira kada je postupak okončan. Time je i cijenjeno da pripada jednokratna naknada za prvostupanjski postupak bez obzira na broj poduzetih radnji u postupcima iz radnih odnosa od 200 bodova, pa je stoga i pravilno odlučeno o toj jednokratnoj naknadi za prvostupanjski postupak. Obzirom da jeTbr. 7. navedeno da se postupak povodom ukidne odluke smatra novim prvostupanjskim postupkom, odvjetniku pripada nagrada iz tog tarifnog broja, pa je time i priznat za novi postupak povodom ukidbene odluke, prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za prvostupanjski postupak i to u predmetnom postupku zastupanje na ročištima od 7. svibnja 2025. i 2. srpnja 2025. Time je i pravilno odlučeno o vrijednosti boda.

22. Ispravno se žalbom navodi da nisu priznati troškovi za zaštitu prava od 29. 01. 2021., sastav žalbe, prijedloga za dopuštenje revizije i sastav revizije. Na zaključenju glavne rasprave tužiteljica je zatražila parnični trošak osim jednokratne nagrade prema Tbr.7.t.2. i za navedene zatražene radnje u ukupnom iznosu od 1.906,25 eura. Za sastav žalbe, prema Tbr. 10.t.2., koja je bila na snazi u vrijeme podnesene žalbe (prema Tbr. 52. st. 4.-za postupke Tbr.7.t.2.), pripada jednokratna naknada u visini 60 b, dok prema Tbr. 10.st.5 važeće Tarife, za podnošenje zahtjeva za dopuštenje revizije od 21. travnja 2023., i sastava revizije od 31. siječnja 2024., pripada iznos od 150b.

22.1.Time je i priznat zatraženi iznos parničnog troška od 1.906,25 eura, i odlučeno osnovom čl. 373. st. 3. u vezi sa čl. 381. ZPP-a.

23. Kako nije ustanovljeno da postoje razlozi zbog kojih se od strane tuženika presuda pobija, a ni onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valja lo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a. Tuženiku nije priznat trošak žalbe vezano za odredbu čl. 154. st.1. u vezi sa čl. 166. st.1. ZPP-a. Tužiteljici je priznat sastav žalbe na trošak, osnovom Tbr.10.t.4. (sastavljanje žalbe protiv rješenja pripada 50% nagrade), cijeneći visinu zatraženog i priznatog troška vezano za Tbr. 7.t.1.Tarife (75b-pripada 37,5b), odnosno iznos od 93,75 eura. Time je odlučeno sukladno odredbi čl. 166.st.1. ZPP-a.

Pula – Pola, 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić