Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pn-62/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova ulica 82, koje zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave 11. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju duševnu bol zbog višemjesečnog uznemiravanja i zastrašivanja u iznosu od 929,04€ u roku 8 dana, a nakon toga roka sa zakonskom kamatom od donošenja presude do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, te naknadu sudskih troškova."

II. Nalaže se tužitelju IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50€ u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj IS, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi, nazvanoj „protutužba“, ističe da traži da mu stari vjerovnik Iskon Internet d.d., naknadi štetu nastalu zbog nezakonitog, neovlaštenog i bez njegovog znanja i pristanka ustupanja njegovih osobnih podataka Agenciji za upravljanje potraživanjima CREDITEXPRESS, CEI Zagreb d.o.o., a koji su također nezakonito, neovlašteno i bez njegovog znanja i pristanka proslijedili dalje njegove osobne podatke sada novom vjerovniku EOS Matrix d.o.o., koji je zloupotrijebio osobne podatke u svrhu uznemiravanja i zastrašivanja budućeg ovršenika, poslije tuženika (u ovom postupku tužitelja), na mobitel od 28. prosinca 2021. do 21. lipnja 2022.

1.1. U podnesku od 15. siječnja 2026. dodatno navodi kako ga tuženik (isto kao i raniji vjerovnik CEI) nije pisano pozivao na ispunjenje duga već isključivo telefonski iz čega se može zaključiti da je takvo ponašanje bilo zlonamjerno i usmjereno isključivo zastrašivanju i izazivanju nelagode, a ne rješavanju problema. Smatra da namjerno telefonski kontaktiraju dužnike pa tako i njega kako ne bi o načinu njihove komunikacije ostao pisani trag. Obzirom na protek vremena i svoju životnu dob ne sjeća se sadržaja nebuloznih telefonskih razgovora, ali smatra da je dovoljno naglasiti sam osjećaj kada ti netko tri mjeseca za neki ,,sitniš'' prijeti oduzimanjem imovine ometa redovnu radnu aktivnosti i unosi razdor u samu obitelj. Uslijed navedenog narušeno mu je zdravstveno stanju u vidu drastičnog povećanja krvnog tlaka uslijed čega je doživio blaži moždani udar te skoro ostao bez vida.

1.2. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu sudskih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu.

2.1. Ističe kako je njegovo potraživanje prema tužitelju u cijelosti legitimno te je isto stečeno temeljem Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: PP- 01/2018 sklopljenog s društvom Iskon Internet d.d. od 1. kolovoza 2018. sve kako je i potvrđeno ovosudnom presudom Povrv-191/2022 od 22. siječnja 2025. Osporava da bi zloupotrijebio podatke tužitelja, već je potrebne podatke koristio isključivo u svrhu naplate svog potraživanja kao i pokretanja označenog sudskog postupka, sve sukladno zakonskim propisima. Uslijed istog, tužitelju nije mogla nastati nikakva šteta, već upravo suprotno tuženik je taj koji trpi štetu zbog tužiteljeva neplaćanja duga.

2.2. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u opomenu 2955, 2423 (list 2- 3 spisa), obavijest o ustupu potraživanja od 20. svibnja 2022. (list 4 -5 spisa), popis ispisa poziva sastavljen po tužitelju (list 6-7 spisa), ovosudnu presudu poslovni broj Povrv-191/2022 od 7. ožujka 2025. (list 29-36 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja od 17. siječnja 2023. nije osnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete od strane tuženika zbog zlouporabe njegovih osobnih podataka, konkretno broja mobitela u svrhu uznemiravanja i zastrašivanja u iznosu od 929,04€.

6. Između stranka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, da je tuženik nenaplaćeno potraživanje stekao ustupom temeljem Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: PP-01/2018 sklopljenog s društvom Iskon Internet d.d. od 1. kolovoza 2018.

7. Među strankama je sporno je li tužitelju nastala neimovinska šteta (duševne boli) iz razloga što ga je tuženik nakon ustupanja potraživanja od ranijeg vjerovnika Iskon Internet d.d. zvao telefonskim putem i pritom uznemiravao te zastrašivao, sporan je osnov kao i visina tužbenog zahtjeva.

8. Sukladno odredbi članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredba članka 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prva osobnosti (neimovinska šteta).

8.1. Pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene su subjekti odgovornosti za štetu, šteta, štetna radnja štetnika, protupravnost i uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete. Ako nedostaje makar i jedna od tih pretpostavki, do štete neće doći.

9. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

9.1. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a).

9.2. U smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja, sadržana u odredbi članka 221.a ZPP-a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi članka 299. ZPP- a.

10. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj bio u ugovornom odnosu s pružateljem elektroničkih komunikacijskih usluga Iskon Internet d.d., da tužitelj pružatelju navedene usluge nije po računu podmiro u višemjesečnom razdoblju, da na račune koji su bili predmet ustupljenog potraživanja nije podnio prigovor ili pritužbu, te da je Iskon Internet d.d., sukladno odredbi članka 9. Općih uvjeta, predmetno potraživanje koja ima prema tužitelju ustupio agenciji za naplatu potraživanja ovdje tuženiku, bez dodatnih troškova za tužitelja kao i da pristanak istoga na ustup, sukladno ZOO-u, nije potreban.

11. Prema odredbi članka 80. ZOO-a tuženik kao vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

12. Uvidom u obavijest o ustupanju potraživanja (list 4-5 spisa) od 20. svibnja 2022., a koju je uz tužbu dostavio tužitelj utvrđeno je da je Iskon Internet d.d. , a koji je naveden u lijevom gornjem kutu obavijestio tužitelja da je primatelj ustupljene tražbine EOS Matrix d.o.o. , dok je u tekstu navedene obavijesti navedeno da je svoja neplaćena potraživanja, odnosno dugovanja koje tužitelj ima prema njima, ustupio EOS Matrix d.o.o., kao i to da se tužitelj u slučaju nejasnoća i otvorenih pitanja obrati direktno tvrtki EOS Matrix d.o.o., da svoja dugovanja podmiri u korist tvrtke EOS Matrix d.o.o. Navedena obavijest o ustupu tražbine od 20. svibnja 2022. potpisana je od strane ustupitelja Iskon Internet d.d. i preuzimatelja EOS Matrix.d.o.o.

13. Nadalje, uvidom u ispis poziva kojeg je tužitelj nazvao „Popis uznemiravajućih i zastrašujućih poziva tužitelja, odnosno njegovih djelatnika“ (list 6-7 spisa) utvrđeno je da je tužitelj sam sačinio taj popis poziva po datumima od 28. prosinca 2021. do 21. lipnja 2022. u kojem je naveo da ga je zvao Eos Matrix d.o.o ili CEI, pored njihovog imena je napisao broj telefona i svoju konstataciju koliko je taj poziv trajao sekundi, te je naveo da se nitko ne javlja ili da je poziv propušten jer se radi o agresivnoj ženskoj osobi.

14. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu.

14.1. Prvenstveno ovaj prvostupanjski sud ukazuje kako tužitelj nije dokazao da je primao uznemirujuće pozive i od koga jer ispis poziva koji je dostavio u spis nije službeni ispis poziva već je sastavljen po samom tužitelju. Budući je tuženik osporio vjerodostojnost ispisa poziva, na tužitelju je bio teret dokaza njegove vjerodostojnosti. Osim toga, radnja prijenosa potraživanja na Eos Matrix d.o.o. u smislu odredbe članka 80. ZOO-a ne sadrži u sebi element protupravnosti budući da se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Činjenica što je uz prijenos tražbine tuženik na primatelja tražbine prenio i druge podatke potrebne za iden tifikaciju dužnika, a time i broj mobitela, sama po sebi ne predstavlja protupravnu radnju dok se tuženiku ne može stavljati na teret niti može biti odgovoran za radnje koje primatelj ustupljene tražbine Eos Matrix d.o.o. poduzima u svrhu naplate duga. Stoga ovaj prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema protupravnosti.

14.2. Također, tužitelj nije dokazao kakva mu je šteta nastala i njezinu visinu jer u tom smjeru nije predložio nikakve dokaze (svoje saslušanje, saslušanje svjedoka, sudskomedicinsko vještačenje…). Dakle, tužitelj nije dokazao postojanje konkretne, objektivno utvrdivе i mjerljive povrede prava osobnosti koja bi nadilazila razinu uobičajene nelagode ili frustracije povezane s naplatom duga. Nisu dostavljeni nikakvi dokazi o nastanku neimovinske štete. Samo subjektivni osjećaj nelagode ne predstavlja automatski osnovu za dosudu pravične novčane naknade sukladno članku 1100. ZOO-a.

14.3. Imajući u vidu da do štete ne dolazi ako nije ispunjena makar i jedna od kumulativno propisanih pretpostavki, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a s obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

15.1. Tuženiku su tako u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023.; dalje u tekstu: Tarifa), a sukladno vrijednosti predmeta prema postavljenom tužbenom zahtjevu i priloženom troškovniku kao potrebni priznati troškovi parničnog postupka koji se odnose na trošak pristupa na ročište 11. veljače 2026. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 150 bodova, odnosno 300,00€ uzimajući u obzir utvrđenu vrijednost predmeta spora te vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 50. Tarife koji uvećan za trošak PDV od 25% (Tbr. 54. Tarife) od 37,50€ ukupno iznosi 187,50€.

15.2. Neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava podneska od 24.10.2022. u iznosu 187,50€ budući spisu ne prileži takav podnesak (u spisu se od podnesaka tuženika nalazi jedino odgovor na tužbu međutim isti je podnesen 24.11.2025., a ne 24.10.2022.). Neosnovan je i zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na presudu jer isti trošak, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama, ne tereti tuženika već tužitelja.

15.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke.

Velika Gorica, 19. ožujak 2026.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Tužitelju

- Tuženiku, po pun.