Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kžzd-8/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca, Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća i sudaca Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DH, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u vezi stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje: KZ/11), sve u vezi s člankom 51. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Kzd-68/2023 od 24. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj dana, 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika DH, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Kzd-68/2023 od 24. studenoga 2025., okrivljenik DH proglašen je krivim, zbog tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja, opisana i kažnjiva po članku 172. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. stavka 1. KZ/11, te mu je sud za kazneno djelo iz članka 172. stavka 2. KZ/11, počinjeno na štetu oštećenog sina maloljetnog KH, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 172. stavka 2. KZ/11, počinjeno na štetu oštećenog sina BH, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 172. stavka 2. KZ/11, počinjeno na štetu oštećene kćeri maloljetne EH, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, te ga je potom temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s tim da mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti , ako u roku od 5 (pet) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) prihvaćen je imovinskopravni zahtjev zakonske zastupnice maloljetnih oštećenika, DHV, te je nalaženo okrivljeniku DH isplatiti zakonskoj zastupnici maloljetnih oštećenika majci DHV iznos od ukupno 3.187,20 eura (tri tisuće sto sedamdeset sedam eura i dvadeset centi) na ime dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja za maloljetnog KH i maloljetnu EH.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika BH, te je naloženo okrivljeniku DH isplatiti istom iznos od ukupno 1.593,60 eura (tisuću petsto devedeset tri eura i šezdeset centi) na ime dospjelih, a neplaćenih obroka.

1.3. Na temelju prihvaćenih imovinskopravnih zahtjeva zakonske zastupnice maloljetnih oštećenika, DHV i oštećenika BH, uz uvjetnu osudu je na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. i stavka 2. točke 10. KZ/11 okrivljeniku određena i posebna obveza, te mu je naloženo da u roku od 1 (jedne) godine, računajući od dana pravomoćnosti presude, isplati maloljetnim oštećenicima KH i EH po zakonskoj zastupnici DHV iznos od ukupno 3.187,20 eura, te da u istom roku oštećeniku BH isplati iznos od 1.593,60 eura na ime dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja u inkriminiranom periodu, te da ubuduće nastavi plaćati obroke uzdržavanja po dospijeću za maloljetne oštećenike KH i EH, sve temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovnog broja broj: R1 Ob-375/2020, od 21. listopada 2020., pravomoćnog 18. siječnja 2021. i ovršnog 4. veljače 2021.

1.4. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku, koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. i članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11, ili ih teško ili uporno krši.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 6., u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, sud je okrivljenika DH oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Žalbu protiv presude podnio je okrivljenik DH, putem branitelja Ree Atelj, odvjetnice iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu , te okrivljenika oslobodi optužbe za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Županijski državni odvjetnik u Vukovaru, vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen na dužno razgledavanje, a temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Okrivljenik u svojoj žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

6. Okrivljenik u žalbi navodi da je činjenično stanje potpuno pogrešno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud je iz izvedenih dokaza izvukao pogrešan zaključak o krivnji okrivljenika upravo zahvaljujući činjenici da ne obrazlaže dokaze izvedene tijekom glavne rasprave.

7. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obranu okrivljenika kao istinitu i objektivnu, jer isti nastoji relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.

8. Nije u pravu okrivljenik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenika krivim zbog predmetnog kaznenog djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Naime, utemeljeno je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio pretežito prihvaćajući iskaz zakonske zastupnice maloljetnih oštećenika, DHV i oštećenika BH, a isto tako i same obrane okrivljenika u kojoj ne spori postojanje obveze uzdržavanja spram oštećenika, kao i činjenice da tu svoju obvezu nije ispunjavao, a da pritom nije imao nikakav objektivni ni subjektivni razlog zašto to nije činio.

10. Neprihvatljiva je obrana okrivljenika da to nije činio iz razloga što je bio u dogovoru sa zakonskom zastupnicom maloljetnih oštećenika, KHV, jer je ista sam po sebi apsurdna i neživotna. Okrivljenik u svojoj obrani navodi da vodi i da je vodio niz parničnih postupaka s bivšom suprugom oko bračne stečevine, te podjele iste, što pak jasno ukazuje da tu nije bilo nikakvih dogovora da se alimentacija plaća kroz tu imovini, a tim više što je kroz cijelo inkriminirano razdoblje znao da postoji pravomoćna i ovršna odluka kojom je utvrđeno da je dužan doprinositi na ime uzdržavanja svoje troje djece, dakle, bio je svjestan da ima dužnost podmirivati dospjele obroke uzdržavanja, ali to nije učinio, iako je bio sposoban za privređivanje.

11. U konkretnom predmetu kako to pravilno zaključuje prvostupanjsk i sud prvenstveno se vodi računa o zaštiti dobrobiti i prava djece, te je odgovornost roditelja za podizanje i odgoj djeteta, dakle, među ostalim i briga za uzdržavanje kroz osiguravanje potrebnih financijskih sredstava, ispred bilo kojeg probitka roditelja, stoga okrivljenik nema pravo izbora ispunjavanja ili neispunjavanja zakonske obveze uzdržavanja, jer se radi o zakonskoj dužnosti, naravno u slučaju kada postoji mogućnost ispunjenja obveze, a što je prvostupanjski sud u odnosu na okrivljenika utvrdio, s obzirom da je isti u inkriminirano vrijeme bio radno sposoban i svjestan te svoje obveze.

12. Zakonska zastupnica maloljetnih oštećenika, KHV i oštećenik BH detaljno, nedvosmisleno i logično su opisali postupanje okrivljenika u inkriminiranom razdoblju, te je prvostupanjski sud na temelju njihovih iskaza utvrdio da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo na njihovu štetu.

13. Pravilnom analizom izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je osnovano zaključio kako je okrivljeni postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, a na koji način je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja, opisana i kažnjiva po članku 172. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. stavka 1. KZ/11, pa je pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je za to kazneno djelo proglasio krivim.

14. Činjenica da tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost okrivljenika, s pravom sud navodi na zaključak da je okrivljeni bila svjestan svojih radnih, te da se ne može opravdati predmetno protupravno postupanje.

15. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je u obrazloženju pobijane presude iscrpno i detaljno naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo i opširno analizirao sve provedene dokaze, te određeno i potpuno obrazložio zašto je prihvatio iskaz oštećenih i iznio argumente zašto ne prihvaća u cijelosti obranu okrivljenika, a koja obrazloženja u svemu prihvaća i ovaj sud.

16. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljenik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjskim sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba, neosnovana .

17. Neosnovano se okrivljeni žali na odluku o kazni jer je prvostupanjski sud prilikom izbora, vrste i mjere kazne ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te kod okrivljenika nije pronašao olakotne okolnosti, dok mu je otegotnim cijenio dosadašnju osuđivanost.

18. U predmetnom slučaju prvostupanjski je sud primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi okrivljenika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu okrivljenikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

19. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz primjenu članka 56. KZ/11, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se sa kaznom zatvora u navedenom trajanju i određenom rok provjeravanja, uz određenu posebnu obvezu, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika.

20. Imajući u vidu naprijed navedeno obrazloženje, neosnovana je žalba okrivljenika, zbog naprijed navedenih razloga.

21. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

22. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Nikola Bešenski