REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1685/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Plin d.o.o. Osijek, Cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika DKM MONT j.d.o.o. iz Slatine, Ive Tijardovića 5, OIB: 15488059148, zastupanog po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici u Slatini, radi isplate odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna službe u Slatini, poslovni broj Povrv-74/2025-11 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Povrv-74/2025 od 14. studenog 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O trošku žalbe odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

" I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Brigite Anđal – Mlinarić iz Pitomače broj: Ovrv-6233/2024 od 20. siječnja 2025. godine.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnične troškove u iznosu od 1.455,85 EUR, u roku od 15 dana."

2. U odnosu na navedenu presudu žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega navodi da je podneskom od 17. travnja 2025. djelomično povukao svoj tužbeni zahtjev, a tom povlačenju tuženik se nije protivio, pa je stoga sud trebao donijeti odluku da se utvrđuje da je tužba povučena za iznos od 722,31 eura. Žalbom, u bitnome, navodi da je obrazloženje pobijane presude proturječno i da utvrđenja prvostupanjskog suda ne proizlaze iz dokumentacije koja prileži spisu, da između stranaka nije sporan ugovorni odnos i da je tuženiku isporuka plina izvršena, dok je sporna potrošnja u utuženom razdoblju i prigovor zastare, te ako je u kojem djelu. Utvrđenja prvostupanjskog suda da u utuženom razdoblju nisu vršena mjesečna očitanja brojila, proturječna su i ne proizlaze niti iz dokumentacije (računa) koja je dostavljena u spis i na koju se i sam prvostupanjski sud poziva, time se zanemaruje i činjenica da je tuženik utužene račune primio prije pokretanja ovog postupka i istima nije prigovarao, već suprotno, iz e-maila od 20. studenog 2023. koji je tuženik poslao tužitelju jasno proizlazi da tuženik predmetne račune ne osporava nego moli obročnu otplatu duga po utuženim računima. Te navode i dokaze tužitelja prvostupanjski sud nije cijenio. Tužitelj se poziva i na odredbu čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Žalbeni je prijedlog da se prihvati žalba tužitelja i pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženika naknaditi tužitelju troškove postupka u cijelosti, uz trošak sastava žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25– dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Brigite Anđal – Mlinarić iz Pitomače, poslovni broj: Ovrv-6233/2024 od 20. siječnja 2025. godine, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.439,87 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je pobliže navedeno u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a koja se novčana tražbina odnosi na neplaćene račune za isporuku plina od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2022.

7. Prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevu tužitelja, i temeljem uvida u izvod iz poslovnih knjiga od 30. listopada 2024 utvrdio da je tužitelj izdao 21 račun za plin s dospijećem 30. studenog 2023. u ukupnom iznosu od 3.439,87 eura, a uvidom u račune za isporučeni plin, za obračunsko mjerno mjesto broj: [mjerno mjesto], na adresi mjernog mjesta [adresa], je i utvrdio da je tuženiku DKM MONT j.d.o.o. tužitelj izdao 21 račun koji obuhvaća obračunsko razdoblje od 1. siječnja 2021. pa do 30. rujna 2022. i u svakom računu navedeno je da je vršeno očitanje ODS -a na brojilu 19220336 te je navedeno početno i završno stanje i koliko je m3 plina isporučeno. Prema navedenim računima utvrđena je po mjesecima potrošnja plina i utvrđeni su iznosi za naplatu, dok je u obrazloženju računa navedeno da su na dan 31. listopada 2023. podmireni svi prethodni računi proizašli iz ugovornog odnosa s HEP - Plin d.o.o., što da nije točno ako je izdan 21 račun za svaki mjesec i uz svaki račun izdan nalog za nacionalna plaćanja, uz naveden rok za plaćanje svakog računa 30. studenog 2023. godine.

8. Vezano za tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud je temeljem čl. čl. 228. st. 1. i čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) utvrdio zastaru tražbine iz Ugovora o prometu robe i usluga te da tražbina naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, gdje isporuke nisu obavljene za potrebe kućanstva, zastarijevaju za tri godine. Kako se obračunsko razdoblje za isporučeni prirodni plin odnosi počev od 1. siječnja 2021. pa do 30. rujna 2022. i u tome razdoblju nije vršeno očitanje brojila, te je naknadno utvrđeno da je tuženik uključen, da ima potrošnju i da nije obračunat, proizlazi da niti jedan račun ne izražava potrošnju plina iz toga mjeseca i da je ukupna potrošnja plina utvrđena na kraju toga razdoblja u količini od 3198 m3. Time da je tužitelj račune očito rasporedio po mjesecima za cijelo razdoblje, iako niti u jednom mjesecu nije vršio očitanje brojila i izdao račun, što potvrđuje izvadak iz poslovnih knjiga prikazan bez raspoređenih datuma dospijeća.

9. Cijeneći uredbu čl. 215. st. 1. ZOO-a da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, zastara za isporučeni plin koji nije za potrebe kućanstva, sukladno čl. 228. st. 1. i čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO -a nastupa po proteku tri godine od kada je isporuka obavljena, dok za zastarni rok nije odlučno kada je tužitelj samoinicijativno u računu odredio datum dospijeća i pozvao tuženika na ispunjenje njegove novčane obveze, već kada je tužitelj sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a mogao od tuženika zahtijevati ispunjenje te obveze. Prema postavljenom računu tužitelj je za obračunsko razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. siječnja 2021. najkasnije do 28.veljače 2021. mogao zahtijevati ispunjenje obveze od tuženika s obzirom da se računi podmiruju u sljedećem mjesecu. Tako i redom za svaki mjesec, dok je prema izvodu iz poslovnih knjiga tužitelj utvrdio ukupno dugovanje za potrošeni plin u iznosu od 3.439,87 eura s dospijećem 30. studenog 2023. Kako se plin počeo isporučivati od 1. siječnja 2021., a naknadno je, prema navodima tužitelja utvrđeno da postoji potrošnja, proizlazi da se nije moglo utvrditi koliko je plina potrošeno koji mjesec, a kako je postupak pred javnim bilježnikom pokrenut 31. listopad 2024., da je naknada za potrošeni plin prije 31.listopada 2021., dakle, za plin isporučen od 1. siječnja 2021. do 31. listopada 2021. u zastari. Kako tužitelj nije mjesečno vršio očitanje brojila, nije dokazano koja tražbina na ime potrošnje plina nije obuhvaćena zastarom, stoga je i po ocjeni prvostupanjskog suda cjelokupna tražbina na ime potrošnje plina za razdoblje od 1. siječnja 2021. pa do 30. rujna 2022. zastarjela. Time je i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome

-dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije u cijelosti pravilno odlučio i u odnosu na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje isporuke plina te da je tuženik poduzeće, kao i da se u odnosu na to primjenjuje zastarni rok od tri godine, sukladno i čl. 228. i čl. 232. ZOO-a. Nije sporno niti da je tuženik korisnik usluge tužitelja i to na adresi Ive [adresa].

12. Obzirom da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave samo paušalno osporio visinu duga, te je i istaknuo prigovor zastare, tužitelj je djelomično povukao svoj ovršni prijedlog, i to za iznos glavnice od 722,31 eura po računima iz izvoda poslovnih knjiga pod rednim brojevima od 1 – 9 i 21. Ostao je kod potraživanja glavnice u iznosu od 2.717,56 eura. O tom povučenom dijelu tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja nije odlučio, te nema nekih posebnih razloga zbog čega o tome nije donesena odluka. Obzirom da nije sporno da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva i ostao kod daljnjeg potraživanja i nastalog ovršnog troška, time je i trebalo odlučiti o djelomično povučenom dijelu tužbe i njegovoj visini, kao i u odnosu na preostali dio navedenog platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi.

13. Vezano za navode tužitelja nije sporno da je tuženiku usluga isporučena te je obračun potrošnje evidentiran, kao i da zbog pogrešnog statusa u Sektoru opskrbe gdje se tuženik i dalje vodio kao "isključen", tuženiku nisu ispostavljeni mjesečni računi, koji su nakon uočene pogreške ispostavljeni, sa istim datumom od 31. listopada 2023.

14. Prema navodima tužitelja, mjerno mjesto je u 2020. bilo isključeno, te je na zahtjev Sektora distribucije HEP- Plina uključeno 22. prosinca 2020. u distributivni sustav, te se vezano za navedeno treba cijeniti da je tužitelj već tada po izvršenoj usluzi mogao od tuženika zahtijevati plaćanje naknade, pa treba utvrditi da li je za to razdoblje potraživanje u zastari, jer se taj rok računa od dospijeća pojedinačno dospjele obveze, a ne od dospijeća računa.

15. Pravila tereta dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava, što je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

16. Stoga je kao osnovanu valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i odlučiti kao pod točkom I. izreke. U nastavku postupka sud prvog stupnja će i obzirom na navedeno donijeti novu, sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a odluku i pravilno obrazloženu presudu, uzimajući pri tome u obzir da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga iz rješenja o ovrsi taj platni nalog ne održava na snazi u odnosu na troškove postupka koji se odnose na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

17. Obzirom je pobijana presuda ukinuta, o troškovima povodom pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Pula – Pola, 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić