REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-14/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Lavčević-mehanizacija d.o.o. Split, Stinice 16, OIB: 62641419845, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7340/2021-31 od 21. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7340/2021-31 od 21. studenog 2025.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja kao neosnovan je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za manje isplaćenu bruto razliku osnovne plaće za period od 20. prosinca 2016. do 20. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 17.730,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose počev od 20. prosinca 2016., pa do 20. rujna 2023. tužitelj je za tuženika obavljao poslove - građevinski radnik- VKV vozač teretnog vozila ( miksera) koji poslovi spadaju u V, a grupu složenosti poslova prema tarifnom modelu kolektivnog ugovora za građevinarstvo.

2. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka.

3. Protiv ove presude, žalbu, pravovremeno podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku.

4. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine, a podredno preinači , sukladno žalbenim navodima i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz zahtjev troška sastava žalbe.

5. Sa žalbom tužitelja postupljeno je temeljem odredbe čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

6. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

7. Žalba tužitelja nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome- dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP -a, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna. Pri tome prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2. toč. 2.,4,.8.,9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na temelju čl. 365. st.2. ZPP-a, pa je u tom dijelu i valjalo ocijeniti da žalbeni navodi nisu osnovani. Ni u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu poslova vozača, za isplatom dodatka na plaću po osnovi radnog staža, otežanih uvjeta rada, prekovremenog rada, noćnog rada, rada nedjeljom i blagdanom, smjenskog rada, kao i korištenja godišnjeg odmora, obzirom da nije obračunato pravilno i to prema kolektivnom ugovoru za graditeljstvo.

10. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno, kao što to i prvostupanjski sud navodi, da je prema Državnom zavodu za statistiku, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. sukladno čl. 2. i 6. tuženik razvrstan u područje cestovnog prijevoza robe, kao što nije sporno, ni da je tuženiku kao jedna od djelatnosti u sudskom registru upisana i djelatnost građe i da je sukladno Nacionalnoj klasifikaciji klasificiran u razred 4941 kao djelatnost cestovnog prijevoza robe, a ne u građevinarstvu.

11. Prvostupanjski sud je i cijenio čl. 2. st. 1 Kolektivnog ugovora za graditeljstvo kojim je propisano da se ugovor primjenjuje na fizičke ili pravne osobe koje obavljaju djelatnost visokogradnje, niskogradnje i hidro gradnje, montažerskih radova i instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom. Cijeneći čl. 2. Zakona o Nacionalnoj klasifikaciji ( Narodne novine 98/94) kojom je određeno da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinica lokalne samouprave i uprave, a člankom 6. st.1.tog zakona određeno je da se subjekti iz čl. 2. tog zakona razvrstavaju u područja, potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede prema djelatnosti što iz obavljaju, a ako subjekt iz čl. 2. tog zakona obavlja više djelatnosti razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežno bavi.

12. Ugovorom o radu od 20. srpnja 2006., koji je sklopljen između tužitelja i tuženika, ugovoreno je da će tužitelj obavljati poslove vozača, a tuženik mjesečnu plaću isplaćivati prema rasporedu u grupi IV. A. Prema navodu tužitelja i njegovog iskaza utvrđeno je da je radio kod tuženika od 1986. do prosinca 2022. i to uvijek kao vozač kiper kamiona koji radi uz bager i da to znači da je radio na građevinskim radovima iskopa u smislu odvoza i dovoza materijala na gradilištima tuženika, te je u utuženom razdoblju radio na gradilištima na [gradilište], [gardilište] i [gradilište] obavljajući iste poslove vezano za izgradnju zgrada, točnije da je dovozio građevinski materijal.

13. Obzirom na žalbene navode žalitelja u ovom dijelu postupka nije sporno da je tužitelj temeljem Ugovora o radu sklopljenog sa tuženikom i čl. 3. sporazumno utvrđeno da i dalje obavlja poslove vozača kao i da se isplaćuje mjesečna plaća prema rasporedu u grupu IV. A i to od 1. lipnja 2006.

14. Sporno je da li se primjenjuje i na tužitelja navedeni kolektivni ugovor za graditeljstvo i posljedično tome da li tužitelj ima osnovano pravo zahtijevati isplatu ove utužene razlike bruto plaće za utuženo razdoblje.

15. Odlučujući o ovom zahtjevu tužitelja, sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP-a), kao neosnovan odbio takav postavljen tužbeni zahtjev zaključujući, u bitnome, da se na tužitelja ne primjenjuje kolektivni ugovor graditeljstva, te da se na tuženika ne može primijeniti odluka ministra nadležnog za rad od 3. prosinca 2015. kojim je proširena primjena kolektivnog ugovora za graditeljstvo na sve poslodavce i radnike u RH u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. jer prema toj klasifikaciji tuženik nije razvrstan u područje F Nacionalne klasifikacijske djelatnosti, već je sukladno Nacionalnoj klasifikaciji klasificiran u razred 4941 kao djelatnost cestovnog prijevoza robe, a ne u građevinarstvu. Pri tome, poziva se i na odluke Vrhovnog suda Rev-398/ 2023 od 21. veljače 2024. u istoj pravnoj i sličnoj činjeničnoj situaciji kojom je i odbijena revizija tužitelja dopuštena rješenjem Revd-417/23 od 8. veljače 2023., a kojim je i odgovoreno na pravno pitanje je li za ocjenu primjene proširenog KU za graditeljstvo na radnike koje poslove obavljaju u graditeljstvu mjerodavna djelatnost u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac ili je mjerodavna djelatnost koju radnici za poslodavca, prema ugovoru o radu, stvarno obavljaju i koja djelatnost je uz primarnu djelatnost, upisana u sudski registar kao predmet poslovanja poslodavca. Time je i u cijelosti prihvaćeno pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda RH koji je dao odgovor na sporno pitanje vezano za primjenu KUG na obračun plaće, naknade plaće i obračun dodataka, pa je time i zahtjev tužitelja kao neosnovan odbijen.

16. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda pazeći na primjenu materijalnog prava, koja su temeljena na, za ovaj postupak pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP-a) prihvaća i ovaj sud jer je su za to dani jasni i na zakonu osnovani razlozi.

17. Prema odredbi čl.2. kolektivnog ugovora za graditeljstvo on se primjenjuje na sve poslodavce koji obavljaju djelatnost visokogradnje, niskogradnje i hidro gradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu , projetkiranja i srodnik tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane u skladu s Odlukom o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom. I čl. 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (Narodne novine 98/94) propisano je da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost u skladu s propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinica lokalne samouprave i uprave. Time se i kolektivni ugovor građevinarstva ne može primijeniti na radnike tuženika jer vezano i za odredbu čl. 2. tog kolektivnog ugovora za graditeljstvo obzirom da uz obavljanje djelatnosti građevinarstva upućuje i na kumulativnu klasifikaciju sukladno odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti koja je djelatnost u odnosu na tuženika i prema toj nacionalnoj klasifikaciji razvrstana u razred 4941 kao djelatnost cestovnog prijevoza robe, a ne kao građevinarstvo.

18. Time je neovisno o tome što je tuženik u sudskom registru Trgovačkog suda upisan kao jedna od djelatnosti građenja, na tuženika se ne može primijeniti kolektivni ugovor za graditeljstvo obzirom i da prilikom osnivanja i upisa u sudski registar se i upisuju djelatnosti koje se u naravi i ne moraju nužno obavljati. Obzirom da i Državni zavod za statistiku daje prikaz stvarnih djelatnosti koje pravne osobe u naravi obavljaju i to u skladu sa čl. 2., 5. i 6. Zakona o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, proiz lazi i da je tuženik i klasificiran za djelatnost cestovnog prijevoza, a ne u građevinarstvu, pa se stoga na tuženika i ne primjenjuje kolektivni ugovor za graditeljstvo..

19. Pri tome valja i ukazati na sadržaj odredbe čl. 203. st.8. Zakona o radu, a kojom je propisan da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

20. Kolektivni ugovor za graditeljstvo je pravni akt koji uređuje prava i obveze poslodavca i radnika u sektoru graditeljstva, a njegova primjena ovisi o registraciji poslodavca za djelatnost građenja prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti i da bude ta djelatnost klasificirana u djelatnost građevinarstva prema Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacijske djelatnosti, što se ne odnosi na tuženika.

21. I u odnosu na tuženika doneseno je i više odluka Vrhovnog suda, između ostalog i Rev-326/2025 od 7. svibnja 2025., kojom je i odgovoreno na veću problematiku, te zauzeto pravno shvaćanje u većem broju odluka iz kojeg i proizlazi da u situaciji kada je djelatnost građevinarstva upisana u sudski registar da bi se primjenom tog KU-a proširila i na poslodavce i radnike u djelatnosti građevinarstva , potrebno je da je ispunjena i druga pretpostavka- da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacijske djelatnosti 2007-NKD 2007. Prema navedenom i takvo je shvaćanje zauzeto u raznim odlukama Vrhovnog suda između onih i koje je navedeno od strane prvostupanjskog suda Rev-398/2023, te nadalje i Rev-5067/2019. Time je i u odnosu na primjenu kolektivnog ugovora o graditeljstvu i odgovoreno u odlukama Vrhovnog suda. Pri tome i iz postupka proizlazi da je tuženik kao poslodavac također zaključio kolektivni ugovor sa Sindikatom graditeljstva Hrvatske, podružnice Lavčević mehanizacije i Sindikatom metalaca Hrvatske- Industrijski sindikat i to 5. veljače 2015. osnovnom kojeg je očito i obračunavana plaća tužitelja. Stoga i u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva kolektivna ugovora, ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora, neovisno što se tužitelj poziva na kolektivni ugovor o graditeljstvu. Ono što jasno proizlazi iz pravnih shvaćanja Vrhovnog suda RH izraženih u prethodno navedenim odlukama, posljedično čemu je i neosnovana žalba žalitelja o primjeni kolektivnog ugovora o graditeljstvu.

22. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se i posebno ne ukazuje žalbom, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a presuditi kao u izreci. Time je i, obzirom da se žalbom tužitelj nije uspio, odbijen zatraženi trošak žalbe sukladno odredbi čl. 154. u vezi sa odredbom čl. 166. st.1. ZPP-a.

Pula – Pola, 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić