Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžmp-15/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća za mladež, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv JŽC zbog produljenog kaznena djela iz članka 229. stavak 1. u vezi članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17,118/18 i 126/19– dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama JŽC i Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Kmp-11/2025 od 16. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba optužene Andrijane Ademi Radonjić, te se preinačuje pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optužena JŽC djelima opisanim u točki 1.a.), 1.b.) i 3. izreke pobijane presude, počinila jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine-teška krađa iz članka 229. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I., te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženice, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženoj JŽC za produljeno kazneno djelo protiv imovine-teška krađa iz članka 229. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo protiv imovine-oštećenje tuđe stvari joj se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te se optužena JŽC na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci u koju joj se uračunava vrijeme uhićenja od 7. srpnja 2015. do puštanja na slobodu.

III. Žalbe državnog odvjetnika te optužene JŽC u ostalom dijelu se odbijaju kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optužena JŽC je proglašena krivom da je djelima opisanim pod točkama 1.a.) i 1.b) počinila kaznena djela protiv imovine- teškom krađom iz članka 229. stavak 1. KZ/11, a sve uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11, da je djelom pod točkom 2.) počinila kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari iz članka 235. stavak 1 KZ/11 te djelom pod točkom 3.) da je počinila kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom iz članka 229. st. 1 KZ/11. Optuženoj JŽC je za kazneno djelo pod točkom 1.a.) uz primjenu članak 229. stavak 1 u svezi članka 51. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest ) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 1.b.) uz primjenu članka 229 stavak 1. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11 joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2.) uz primjenu članka 235. stavak 1. KZ/11 joj je kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te joj je za kazneno djelo pod točkom 3.) uz primjenu članka 229 stavak 1 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11, članka 235. stavak 1. KZ/11 sve uz primjenu čl. 51 KZ/11 optuženica JŽC je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci u koju kaznu zatvora joj je temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 7. srpnja 2015. do puštanja na slobodu.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17-dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenik JŽ je dosuđen postavljeni imovinsko pravni zahtjev u visini od 2.100,00 kn, u cijelosti.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeniku KŽ je dosuđen postavljeni imovinsko pravni zahtjev u visini od 620,00 eura (šestoidvadeset eura), u cijelosti.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2., t. 6. i 7. ZKP/08 optuženica JŽC dužna je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalno utvrđenom iznosu od 150,00 (stoipedeset) eura, a koji troškovi su troškovi odmjereni sukladno duljini trajanja i složenosti postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena putem branitelja Arisa Šarunića, odvjetnika u Rijeci te braniteljice Bojane Tadić, odvjetnice u Zagrebu zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka (članak 468. ZKP/08), zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469 ZKP/08, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1ZKP/08), te zbog odluke o kazni i dosudi imovinskopravnog zahtjeva te je predložila da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu. Budući da se navedene žalbe međusobno nadopunjuju, ovaj sud ih je tretirao kao jedinstvenu žalbu okrivljenice podnesenu protiv presude suda prvog stupnja. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog odluke o kazni uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženici izrekne kaznu zatvora u dužem trajanju

2.1. Stranke nisu odgovorile na žalbe.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optužene JŽC je djelomično osnovana dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

O žalbi optužene, osim zbog odluke o kazni

4. Nije u pravu žaliteljica tj. optužena JŽC kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer ne utvrđuje da li kaznena djela teške krađe po točkama 1.a), b.) i točka 3. čine pravnu i stvarnu cjelinu pri čemu ne ispituje objektivni i subjektivni element djelovanja optužene. U konkretnom slučaju riječ je o povredi kaznenog zakona na štetu optužene na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Nije u pravu žaliteljica ni kad tvrdi da je prvostupanjski sud propuštanjem davanja valjanih razloga o ubrojivosti optuženice počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. To zato što se po kaznenom zakonu ubrojivost ne utvrđuje nego se ona presumira, a tek ako se pojavi sumnja u postojanje nekog od zakonom predviđenog razloga isključenja ubrojivosti, sud se bavi pitanjem ubrojivosti, i to je dužan obrazložiti u presudi. Kako u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti koje bi dovele u pitanje sposobnost optuženice da shvati značenje svojih postupaka ili da vlada svojom voljom, odnosno da optuženica nije bila sposobna da svoje ponašanje uskladi s pravom, a niti se takvi razlozi jednako kao i razlozi za isključenje protupravnosti sada ističu u žalbi, to prvostupanjski sud nije bio u obvezi iznositi razloge iz kojih je utvrdio da je optuženica u vrijeme počinjenja djela bila ubrojiva, a jednako tako i posebne razloge za postojanje svijesti o protupravnosti kada ona jasno proizlazi iz objektivnog učina presuđenih kaznenih djela.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optužena navodi da je utvrđenje činjeničnog stanja manjkavo te iz provedenih dokaza pogrešno utvrđeno i to iz razloga što je prvostupanjski sud propustio vrednovati iskaz svjedoka ĆŽ u odnosu na počinjenje kaznenog djela opisanog u točki 3. izreke presude. Nadalje u žalbi se navodi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno zbog odluke prvostupanjskog suda kojom je odbijen prijedlog obrane za ispitivanjem ĆŽC u svojstvu svjedoka jer je ista bila nazočna u stanu kada su se vršila kaznena djela.

5.1. Razmotrivši razloge koje je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude za svoja utvrđenja odlučnih činjenica, kao i istaknute prigovore u žalbi optuženice, ovaj sud drugog stupnja, ocjenjuje da optuženica u navodima svoje žalbe nije ni najmanje dovela u sumnju razloge na kojima je utemeljena prvostupanjska presuda kojom je oglašen krivim da je počinila kaznena djela protiv imovine i to produljeno kazneno djelo teške krađe te kazneno djelo oštećenja tuđe stvari na način kako je opisano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude.

5.2. Sud prvog stupnja temeljito je i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao obranu optužene JŽC danu u tijeku postupka pri čemu ju je detaljno analizirao samu za sebe, kao i u vezi s drugim dokazima koji su provedeni u tijeku postupka i osnovano zaključio da njena obrana nije vjerodostojna.

5.3. S pravom je nadalje prvostupanjski sud kod ocjene vjerodostojnosti obrane optuženika cijenio i iskaze svjedoka TŽ, CŽ, MŽ, ČŽ, GŽ te ĆŽ te su stoga neosnovani žalbeni navodi optužene da prvostupanjski sud nije vrednovao iskaz svjedoka ĆŽ imajući u vidu sadržaj točaka 21. i 25. obrazloženja pobijane presude.

5.4. Suprotno žaliteljici, po stavu Županijskog suda u Dubrovniku, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio sve odlučne i druge relevantne činjenice u ovom predmetu. Svoje zaključke o odlučnim i drugim važnim činjenicama prvostupanjski sud temelji na logičnoj i savjesnoj analizi te kritičkoj i pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti svih dokaza izvedenih na raspravi, koje sagledava kako svaki za sebe tako i u međusobnoj vezi. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je iskaze svjedoka ocijenio kao uvjerljive, životne i logične, s time da niti ovaj sud kao sud drugog stupnja ne nalazi okolnosti koje bi upućivale na postojanje razumnog motiva na njihovoj strani za neistinitim iskazivanjem u ovom predmetu.

5.5. Tako su oštećeni HŽ, ŠŽ i GŽ u svojim iskazima izrijekom naveli da je upravo optuženica ta koja im je otuđila njihove stvari na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude. Iz iskaza svjedoka MŽ i ČŽ proizlazi da je optuženica, nezadovoljna zbog privođenja u policijsku postaju, udarajući nogama u vrata ista oštetila dok se nalazila u zajedničkoj prostoriji.

5.6. Polazeći od svega navedenog te dodatno imajući u vidu da je iskaz svjedoka GŽ potvrđen i sadržajem video zapisa nadzorne kamere stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], prvostupanjski sud je pravilno izveo zaključak da je upravo optuženica počinila kaznena djela za koja je pobijanom presudom proglašena krivom.

5.7. Na temelju takve analize dokaza prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak da je optuženica na način kako se to pobliže činjenično opisuje u izreci pobijane presude, kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu ostvarila sva zakonska obilježja kaznenih djela za koja je pobijanom presudom proglašena krivom. Suprotno optuženici, prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka pravilno postupio kada je takvu njenu obranu ocijenio kao konstrukciju s ciljem otklanjanja njene kaznene odgovornosti za počinjenje predmetnih kaznenih djela. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja sud prvog stupnja dao je u svemu logične, jasne, potpune i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje radi nepotrebnog ponavljanja upućuje i žalitelja.

7.8. Budući da optuženica žalbenim navodima nije dovela u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenih djela za koja je proglašena krivom, to žalba optužene JŽC zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.

8. Nisu osnovani ni žalbeni navodi optuženice koji se odnose odluku o imovinskopravnim zahtjevima koji je prvostupanjski sud prihvatio i dosudio oštećenicima. Netočni su navodi iz žalbe optuženice da je iznos od 400,00 kuna pribrojen iznosu od 2.100,00 kuna na koliko i glasi dosuđeni imovinskopravni zahtjev jer iz iskaza svjedoka oštećenika ŠŽ jasno proizlazi da je on optuženici prvo dobrovoljno dao iznos od 400,00 kuna nakon čega je ona od njega otuđila iznos od 2.100,00 kuna.

8.1. Nije u pravu žaliteljica niti kada tvrdi da je presuda manjkava jer je prvostupanjski sud dosudio imovinskopravni zahtjev oštećenom GŽ u iznosu od 620,00 eura, a isti je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 4.700,00 kuna jer iz točke 20.1. obrazloženja na strani 9. pobijane presude proizlazi da je taj oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev u visini od 620,00 eura.

9. Međutim, u pravu je okrivljenica kada tvrdi da je prvostupanjski sud protivno odredbama kaznenog zakona, a na štetu okrivljenice, njeno postupanje u točkama 1.a.), 1.b.) i 3. izreke pobijane presude, označio kao tri kaznena djela u stjecaju, a ne jedno produljeno kazneno djelo iz članka 52. stavak 1. KZ/11.

9.1. Prema članku 52. stavak 1. KZ/11. produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jednu cjelinu u pravnom smislu. Nedvojbeno je da su postupcima okrivljenice iz točaka 1.a.), 1.b.) i 3. izreke pobijane presude bića kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ/11.

9.2. Imajući u vidu prostornu i vremensku povezanost sva tri kaznena djela kao i činjenicu da su ta tri kaznena djela počinjena na istovrstan način očito je da u navedenim slučajevima postoji suštinski, istovrsni modus operandi, vremenska i prostorna povezanost i jedinstvo povrijeđenog pravnog dobra, dakle, sve one komponente koje u objektivnom smislu tvore koncept produljenog kaznenog djela iz članka 52. stavak 1. KZ/11. Uz postojanje ovih elemenata različitost oštećenika nije takav uvjet bez kojeg ne bi bila moguća konstrukcija produljenog kaznenog djela. Osim toga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda drugog stupnja, egzistira i nužni subjektivni sastojak instituta produljenog kaznenog djela - takozvani produljeni dolus (namjera) kao također bitan konstitutivni čimbenik. Naime, može se realno prihvatiti da je u sva tri slučaja postojala jedinstvena namjera okrivljenice koja je povezivala pojedinačne odluke i koja je obuhvaćala njeno ukupno djelovanje i ukupnu posljedicu. Pri tome je u skladu s člankom 52. stavak 4. KZ/11 produljeno kazneno djelo, dakle teška krađa iz članka 229. stavak 1. KZ/11.

9.3. Radi navedenog valjalo je pobijanu prvostupanjsku presudu u povodu žalbe okrivljenika preinačiti u pravnoj oznaci djela i izreći da je okrivljena JŽC djelima opisanim u točkama 1.a.), 1.b.) i 3. izreke pobijane presude počinila jedno produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ/11 a u svezi članka 52. KZ/11.

10. Uslijed ovakve odluke preinačena je prvostupanjska presuda i u odnosu na odluku o kazni. Naime, prihvaćajući sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti ispravnim vrednovanjem i jednih i drugih uz utvrđenje da se ipak radi o jednom kaznenom djelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da se svrha kažnjavanja može postići i kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci koju je optuženoj utvrdio za produljeno kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 uzimajući kao utvrđenu kazni zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci koju je prvostupanjski sud utvrdio optuženoj za kazneno djelo uništenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 te prihvaćajući jedinstvenu kaznu zatvor u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je prvostupanjski sud osudio optuženu.

10.1. Slijedom iznesenog neosnovane su žalbe državnog odvjetnika i optužene podnesene zbog odluke o kazni jer po stavu ovog suda navedena jedinstvena kazna zatvora primjerena je težini počinjenih djela, okolnostima pod kojima su kaznena djela počinjena, dostatna je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, te će, po stavu ovog drugostupanjskog suda dostatno djelovati na okrivljenicu kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Ovako odmjerenom kaznom optimalno će se ostvariti svrha, kako generalne tako i specijalne prevencije, pa, pa nije bilo mjesta blažem ili strožem kažnjavanju okrivljenice posebno uzimajući u obzir protek vremena od počinjenja kaznenih djela.

11. Zbog svega navedenoga, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje drugih povreda kaznenog zakona, koje drugostupanjski sud povodom žalbe ispituje po službenoj dužnosti (članak 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08), na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene JŽC odlučiti kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 19. ožujak 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Domagoj Raguž