REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Broj: Pp-5970/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Ombreti Bareza, uz sudjelovanje Emilje Plazibat kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OF zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17,126/19, 84/21, 114/22, 36/24), po optužnom prijedlogu Policijske postaje Sinj, broj kl: 211-07/25-5/10487, od 22. travnja 2025., temeljem čl.182. t.3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13,110/15,118/18, 114/22) na glavnoj raspravi održanoj 19. ožujka 2026. u odsutnosti okrivljenika,
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: OFM iz [adresa] – [adresa], rođen **.**.1969. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, nekažnjavan,
oslobađa se od optužbe
I.da bi 17. studenog 2024. u 22,30 sati u Sinju ulica Pelimovac ispred svog maloljetnog djeteta LF, rođene 2016. nasilnički se ponašao na način da je počinio psihičko nasilje prema bivšem bračnom drugu, svojoj bivšoj supruzi ZF, rođenoj 1985. na način da je na istu koja je došla po dijete LF jer ista nije željela prespavati sa ocem OF u apartmanu, vikao riječima "ti si za sve kriva, uništila si mi život", što je ponavljao više puta kojom prilikom se maloljetna LF tresla i plakala, također je plakala na putu do kuće i u samoj kući što je kod istih izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost,
pa da bi time počinio prekršaj opisan u čl. 10. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17,126/19, 84/21, 114/22, 36/24), a kažnjiv po čl. 22. st. 3. istog Zakona,
II. da bi 21. studenog 2024. u 18,23 sati putem G maila počinio psihičko nasilje prema svom bivšem bračnom drugu svojoj bivšoj supruzi ZF na način da je među ostalima poslao poruke sadržaja "ovim tvojim lažima i manipulacijama kao i tvoje obitelji se uglednih računovoda i policajaca i odvjetnika treba svi stati na kraj", "ovo neće doći u zastaru kao prekršajni postupak protiv vas gospodo ZF. Sad ću se potruditi da se aktivnosti svih članova obitelji ZF istraže", "dakle sad je sve jasno. Ili ćete gospodo ZF platiti je kaznu RH I/II ili ćete u zatvor. Tako su im u Zavodu u Sinj uz rekli. Nek ide ovrha", što je kod ZF također izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenosti,
pa da bi time počinio prekršaj opisan u čl. 10. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17,126/19, 84/21, 114/22, 36/24), a kažnjiv po čl. 22. st. 3. istog Zakona,
Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
Obrazloženje
1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je 25. travnja 2025. optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. Okrivljenik OF u pisanoj obrani negira počinjenje prekršaja, poziva se na pravo na obranu jer da je u policijskoj postaji ispitan 24. ožujka 2025. , a da je optužni prijedlog datiran sa 26. veljače 2025. u PP Samobor što bi značilo da je optužni prijedlog pripremljen prije nego li je iznio svoju obranu pa da je time ozbiljno narušeno njegovo pravo na obranu i kontradiktorni postupak. Posebno ističe da ovdje nema ispunjenja obilježja prekršaja iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer da on nije prijetio, vikao ni vrijeđao već da je samo izjavio "nije fer što se ne držiš nijednog dogovora", a dijete da je dan nakon toga preuzeo i proveo s njom dan u Splitu. Posebno ističe da za utvrditi postojanje psihološko nasilja u smislu članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji potrebno je ispuniti kumulativne uvjete:
-činjenje djela koje predstavlja emocionalno zlostavljanje te
-posljedica u vidu narušenog dužnog poštovanja, mentalnog zdravlja ili spokojstva drugog člana u obitelji.
U ovom slučaju da nije utvrđeno postojanje vrijednosno pogrdnih izraza, da nije dokazana nikakva prijetnja, da nije pribavljeno mišljenje relevantnog stručnog tijela, psihologa ili psihijatra o mogućem narušavanju spokojstva djeteta ili druge osobe i da nije ocijenjeno ponašanje u kontekstu obiteljske dinamike niti je dovedeno u uzročno-posljedičnu vezu s nekom štetom. Da se majka nije protivila susretima s djetetom, da je dogovoreno da dijete prespava kod njega kao oca u apartmanu koji je iznajmio sukladno dogovoru s ročišta i da je posebna skrbnica PF navela "dijete želi provoditi više vremena s ocem", a da je prisutna i pozitivna procjena od strane punomoćnice Zavoda. Da je Zavod za socijalnu skrb podnio prijavu PP Sinj i pri tom povrijedio postupovna pravilima propisana propisima RH odnosno da je podnio prijavu bez razgovora s djetetom, da nije sačekao njegovo očitovanje dano u Zavodu u Samoboru i da nije dostavio njegovo očitovanje danom 28. 11. 2024. u prostorijama Zavoda u Samoboru i da je takvim ponašanjem došlo do povrede Kodeksa etike socijalnih radnika. Predlaže optužni prijedlog odmah odbaciti ili podredno odrediti ročište, omogućiti iznošenje obrane, provođenje dokaznog postupka i na temelju medicinskih nalaza, stručnih mišljenja i dokumentacije iz sudskog spisa odbaciti optužni prijedlog kao pravno i činjenično neodrživ. Nakon iskaza svjedokinje ČF ističe da je sporne prigode iznio svoje mišljenje i rekao supruzi da nije fer i da je to sve što je rekao , a to što je ona bila uznemirena da je njen subjektivan stav jer čim se on javi i kaže da bi dijete trebalo doći kod njega u Zagreb da se ona uznemiri i bude sva usplahirena pa da bi ga svaki puta mogla prijavljivati za obiteljsko nasilje i da u spis ulaže dopis Stalne sudske vještakinje za područje psihologije HF.
3. U dokaznom postupku svjedokinja žrtva ZF, bivša supruga okrivljenika iskazuje da je prvoj prigodi od 17. 11. 2024. prethodila dva dana susreta njenog bivšeg supruga i kćerke LF. Naime, 15. 11. 2025. da su dogovorili prvi susrete gdje da je LF trebala spavati kod oca, da ju je pripremila i odvezla , a onda u večernjim satima kad da je mislila da LF spava da ju je LF nazvala i s njom razgovarala. Da se vidjelo da razgovor rasteže pa da ju je pitala što se dogodilo , a ona da je rekla da bi išla kući. Da joj je rekla da je sve dogovoreno i da ne radi problem ako je sve u redu. Da je LF rekla da bi išla kući i da se otac slaže. Da je otišla do apartmana koji je njen suprug iznajmio, pokupila dijete i da su otišle kući, a sutradan da je opet kćer otišla na druženje s ocem , da je i tog dana sve prošlo u redu , a 17. 11. 2025. da je dijete odvezla suprugu ali da mu je rekla da moraju doći na vrijeme jer da će djeca paliti svijeće za Vukovar. Da su došli na vrijeme, da je sve prošlo u redu ali kad se LF vratila ocu u apartman da je opet nazvala plačući i rekla da dođe po nju premda da su se u međuvremenu družili, bili na košarci i bili u izlasku ali da je očito LF povratak u apartman teško pao. Da je rekla da će doći po nju premda da nije shvatila da li se i otac slaže s time. Kad da je došla da je vidjela da su i njen bivši suprug i kćerka LF već na ulici, da je LF pošla prema njoj , a da je pošao i okrivljenik i da joj je ljutu i agresivno počeo govoriti da mu je uništila život, da je za sve kriva, a kako da je LF bila uplakana i uplašena da mu je rekla da to ne govori ispred djeteta ali da je on nastavio i da su obje bile uplašene, da se bojala što je on kadar učiniti , a kad je konačno sjela u svoje vozilo da je bila nešto sigurnija ali da nije otišla na policiju već da se sutradan javila svojoj voditeljici mjere gospođi ČF i da je ona nazvala policiju odnosno poslala im posebno izvješće. Da joj je nakon ovog uporno slao e-mailove, napadao njenu obitelj, rekao da im treba stati na kraj i prijetio svim i svačim. Da su e-mailovi bili brojni i da se ne može sjetiti baš svake riječi ali da je uporno govorio protiv njene obitelji. Da već dva mjeseca ne plaća alimentaciju, da je došlo vrijeme početka školske godine, a da on nije nazvao niti pitao što je potrebno djetetu. Nakon prijave policiji da je njihov život nešto mirniji. Na poseban upit ističe da je od samog početka njihov brak izgledao čudno jer da je ona boravila u stanu , a on u kući, a kad bi ona otišla kod svojih u Sinj i vratila se da su opet bili razdvojeni , a kad da se LF rodila od prosinca te iste 2016. godine da je otišla u Sinj i da se više nije vraćala , a da je on cijelo vrijeme radio probleme jer da je bilo očito da nema namjeru preuzeti dijete već samo njoj raditi probleme.
4. U dokaznom postupku svjedokinja ČF socijalna radnica Zavoda za socijalnu skrb Sinj ističe da je određena kao socijalni radnik za praćenje obitelji ZF još početkom 2024. dok da je sa drugim bračnim drugom radio drugi socijalni radnik. Da nije imala niti ovlasti niti specijalna znanja za obavljati razgovor sa djetetom već isključivo razgovor s majkom kako bi ona svom djetetu omogućila što bolji kontakt s drugim roditeljem. Dakle, da je bila nadležna za praćenje socijalnog stanja, uvjeta življenja, da je tražila izvješće škole za dijete pa kako da nije bilo nekih posebnih problema , a majka je iskazivala da dijete ima blokadu prema ocu jer da je jedne prigode imala neki traumatičan događaj i obzirom na sve što joj je rekla da joj je dala savjet da posjeti psihologa koji bi razgovarao s djetetom. Na upit ističe da je u svom izvješću napisala što je izviješteno temeljem iskaza majke , a što temeljem ostalih saznanja i da nije dala emotivan osvrt sa svoje strane već da je to sve što je iskazala majka ZF. Na upit ističe da ne zna da li je s djetetom obavljen razgovor psihologa i da li je dijete pripremljeno na komunikaciju jer da ona nije dio obiteljskog tima već da je njen zadatak kao voditelja mjere pratiti obitelj ZF koja je živjela sa svojim roditeljima i djetetom, te majku pripremiti na obavljanje razgovora sa djetetom. Ističe da ne može dati mišljenje o tome da li roditelji imaju pravo jedno drugom dati svoje mišljenje vezano za komunikaciju s djetetom i zatražiti primjereno ponašanje jedno prema drugom kao i prema djetetu jer da ona kao osoba iz socijalnog sustava na to ne može utjecati koliko god svojim razgovorom pokušavala jer da je sve na roditeljima.
5.U dokaznom postupku svjedokinja PF zaposlena u Centru za posebno skrbništvo Podružnica Split kao diplomirana pravnica iskazuje na upit o predloženom produženom vikendu s ocem u Sinju ili Zagrebu ističe da se ne sjeća ali da zna da je LF vrlo često bila protivna prespavati kod oca, a isto tako da je znalo biti i odbijanja druženja premda da bi druženje i prihvatila ali kad bi došlo vrijeme za prespavati ili otići kod oca u Zagreb to je uporno odbijala iznoseći po mišljenju svjedokinje za svoje kronološko doba života vrlo banalne razloge što da bi uputilo na zaključak da to nije njeno mišljenje i da su zbog toga pokušavali razgovarati sa djetetom, stvoriti nekakav povoljniji odnos između djeteta i oca međutim da nije dolazilo do pozitivnih rezultata. Da li dijete priznaje autoritet oca da oni na to kao djelatnici koji komuniciraju s djetetom ne mogu utjecati ali pokušavaju razgovarati i ostvariti povoljnije komunikacije no da se dijete ne može prisiliti naročito od strane socijalne službe na određeni način ponašanja , a da li majka utječe na dijete da ne zna ali da je vrlo moguće. Upitana za moguću preplašenost djeteta ističe da joj je LF iskazivala da se boji ići u Zagreb i tamo spavati ali da je to samo izgovorila međutim da njeno lice i tijelo nisu pokazivali stanje uplašenosti. Da mišljenje o radu policijskih službenika koji obavljaju razgovore s djecom ne može davati jer da za to nije ovlaštena, a da su policijski službenici u mogućnosti prepoznati manipulativne utjecaje da ne zna.
6. U dokaznom postupku pročitani su zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sinj od 26. studenog 2024., vanredno izvješće voditelja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu Hrvatskog zavoda za socijalni rad , Područnog ureda Sinj od 22. studenog 2024. i izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
7. Na temelju ovako provedenog postupka zaključiti je da djela koja se stavljaju na teret okrivljeniku na način kako su opisana nisu prekršaj. Do ovog zaključka sud je došao temeljem činjeničnom opisa djela prekršaja i provedenih dokaza u postupku. Naime, okrivljenik negira počinjenje ističući da djela koja mu se stavljaju na teret nisu prekršaj jer da nije niti prijetio, niti vikao, niti vrijeđao već samo izjavio "nije fer što se ne držiš nijednog dogovora", a kako se okrivljeniku u tč. I. izreke presude stavlja na teret da je rekao "ti si za sve kriva uništila si mi život", to je vrlo moguće i slično onome što okrivljenik ističe da je rekao i upravo takve riječi ne mogu se smatrati psihičkim nasiljem kao niti riječi koje je okrivljenik uputio u porukama svojoj bivšoj supruzi o tome da se bavi lažima i manipulacijama kao i njena obitelj, da neće otići u zastaru već da će se potruditi da se aktivnosti svih članova obitelji istraže pa da je jasno da će platiti kaznu ili ići u zatvor. Naime, u riječima okrivljenika nije vidljiva bilo kakva agresivnost , a intenzitet grubih i neprimjerenih riječi uopće nije prisutan i nije takav da bi dobio značaj psihičkog nasilja i premda je situacija između bivših supružnika vezana učestalo za skrb o djetetu odnosno povremeno druženje okrivljenika s djetetom, očito je da okrivljenik nije zadovoljan vremenom koje ima i komunikacijom koju ima s djetetom i da je sasvim razumljiva njegova frustriranost svime što se događa u vrijeme njegovih druženja s djetetom. Naime, iz iskaza svjedokinja vidljivo je da su odnosi između bivših supružnika vrlo zaoštreni i da i oni sami vrlo teško komuniciraju, da komuniciraju preko socijalnih radnika i vještaka, a onda je sasvim očekivano da dijete ne može ostvariti komunikaciju sa roditeljem s kojim se ne druži često i s kojim niti majka ne ostvaruje komunikaciju pa u trenutku kad je dijete bilo s ocem na produženom vikendu sasvim je očekivana situacija kao što iskazuje i svjedokinja PF da dijete ne želi otići kod oca u Zagrebu i da ne želi prespavati kod njega, a da za takva odbijanja iznosi banalne razloge , a da je njeno mišljenje da su to banalni razlozi za njeno kronološko doba života. Posebno ova svjedokinja ističe da je dijete iskazalo svoju preplašenost ali riječima dok da njeno lice i tijelo nisu pokazivali stanje uplašenosti i da ona ne zna da li majka utječe na dijete ali da je vrlo moguće. Upravo ovakvo svjedočenje govori o tome da kad je već dijete došlo kod oca da je očekivano odbilo prespavati s ocem i da upravo svjedokinja ZF ističe da je dijete nazvalo nju plačući da želi ići kući i da je ona otišla po dijete ne znajući da li je to i volja oca odnosno okrivljenika. Dakle, kad otac dođe u Sinj za produženi vikend sa djetetom i kad očekuje da će sa djetetom biti 24 sata , a dijete to odbija jasno je da je i on razočaran i tužan bez obzira što je mišljenje svjedokinje ZF jer je otac i želi svoje dijete pored sebe pa onda kad bivšoj supruzi kaže da mu je za sve kriva i da mu je uništila život je činjenica koju on smatra točnom i ne može se govoriti o napadu na psihički integritet žrtve u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Posebno je istaknuti da okrivljenik ističe da je svako njegovo nazivanje bivše supruge radi dogovora o posjetima djeteta pokazivalo kod bivše supruge uplašenost i da bi onda svaki puta nakon takvog razgovora mogao biti prijavljen za nasilje u obitelji ali da naprosto moraju komunicirati što sud prihvaća kao činjenicu koja je nepobitna , a to što je druge prigode slao poruke u kojima govori o njenoj obitelji koja da se služi lažima i manipulacijama i da će im stati na kraj jer da će se potruditi da se sve aktivnosti članova obitelji istraže je samo reakcija okrivljenika na sve što smatra neprimjerenim od strane obitelji bivše supruge i to što traži odnosno govori da će se istražiti sve aktivnosti njene obitelji je samo njegova konstatacija za koju smatra da ju je potrebno naglasiti jer će se ista i ostvariti i da on smatra da će nakon toga trebati platiti kazna ili ići u zatvor. Dakle, ako je okrivljenik mišljenja da je za njegovo obiteljsko stanje kriva obitelj njegove bivše supruge on je to samo u porukama naznačio i rekao da će biti istraženi i kažnjeni ali ne u smislu da je rekao bilo koju pogrdnu riječ ili uvredu. Sud smatra da radnje počinjenje same za sebe, a imajući na umu da je notorno da psihičko nasilje nije baš svaka izgovorena riječ pogotovo ako nema grubosti i uvreda i da ne ispunjavaju bitna obilježja psihičkog nasilja pa po ocjeni suda riječi izgovorene u prvom i drugom činjeničnom opisu ne predstavljaju uznemiravanje odnosno povredu dostojanstava takvog stupnja i takvog intenziteta da bi imale karakter psihičkog nasilja jer i okrivljenik je uznemiren time što dijete ne želi biti s njim i bivšu suprugu naprosto smatra krivom za to odnosno za takvo stanje svog obiteljskog života smatra krivom obitelj bivše supruge i to im porukama govori bez izgovaranja grubih i uvredljivih riječi. Naime, za prekršaj psihičkog nasilja u obitelji verbalnom komunikacijom je odlučan sadržaj izgovorenih riječi jer se tek iz njih može utvrditi da li se radi o uznemiravanju, a ovdje je očito da se nije radilo o takvom intenzitetu i agresivnosti da bi bio ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, u prvoj situaciji kad je uplakano dijete nazvalo majku, majka reagira sasvim očekivano dakle odmah odlazi po dijete ne pitajući da li se i otac slaže s tim, a kad ona dolazi i odvodi dijete i otac reagira očekivano razočaran i frustriran i premda je to sve posljedica vrlo lošeg odnosa i komunikacije između bivših supružnika očekivano su reagirali na plač djeteta koje ne želi ostati s ocem jer je upitno da li bi bilo koji roditelj zanemario plač djeteta i želju da ode iz prostora gdje nije naviklo biti. Također ako okrivljenik smatra da je obitelj bivše supruge kriva za sve što mu se događa sasvim je očekivano da ih kaže da će ih se istražiti i da će platiti za ono što su učinili i da je to iskazao rječnikom koji nije agresivan i nema uvredljivih riječi. Dakle, iz cjelokupnog postupka zaključiti je da djela opisana na način kao u tč. I. i tč. II. izreke presude su takva da se ne može zaključiti da se doista radi o napadu na psihički integritet žrtve jer iz cjelokupnog stanja koje je sud uzeo u obzir i svih dokaza koje je proveo očito je da je svaka komunikacija bivših supružnika takva da bi se moglo prijaviti nasilje u obitelji premda je potrebno da bivši supružnici komuniciraju o skrbi o djetetu i o viđanju s djetetom jer je razumljivo i notorna činjenica da svaki roditelj želi provesti svoje vrijeme sa svojim djetetom i da ga svako drugačije reagiranje djeteta i drugog roditelja može uznemiriti, a upravo stoga zaključak je da nema dokaza iz izgovorenih riječi da bi okrivljenik počinio prekršaje na način kako je to opisano u izreci presude. Temeljem svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.
8. Temeljem čl. 140.st.2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
U Sinju 19. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Emilja Plazibat v.r.
Ombreta Bareza v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
DN-a:- okrivljeniku
- žrtvi
- tužitelju
- Hrvatski zavod za socijalnu skrb Sinj
-ovdje
