Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Prekršajni odjel
Poslovni broj: Pp-3957/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FB, zastupanog po branitelju Ivi Matiću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, dalje: ZSPC), u povodu prigovora na prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Postaje prometne policije Rijeka klasa: 211-07/23-3/14299, urbroj: 511-09-34-23-2 od 01. prosinca 2023. podnesenog sudu 11. listopada 2024. godine, nakon glavne i javne rasprave održane u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i prisutnosti okrivljenika, dana 18. ožujka 2026. godine javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I Okrivljenik FB, sin F i S rođ.FB, rođen **.**.1958. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], po zanimanju liječnik - stomatolog, zaposlen u svojoj privatnoj ordinaciji Visual Ars Dentis, s mjesečnim primanjima od cca 1.500,00 eura, neoženjen, otac 2 punoljetne djece, prekršajno neosuđivan, protiv kojeg se ne vode drugi kazneni ni prekršajni postupci,
na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ)
kriv je
što je
dana 08. siječnja 2023. godine u 08:11 sati u Rijeci, Ulica Liburnijska kbr.3 kao vozač vozila M1 marke Mitsubishi registarske oznake [registarska oznaka] upravljao navedenim vozilom i kretao se u Rijeci iz smjera Mlake u smjeru Kantride, gdje je dopuštena brzina 50 km/h kroz naseljeno mjesto. Izmjerenom brzinom od 123 km/h koja brzina je utvrđena
korištenjem uređaja GATSO RS-GS 11, a umanjena za 10 km/h sigurnosne razlike iznosi 110 km/h, dakle kretao se brzinom koja je za 60 km/h veća od dopuštene,
dakle, kao vozač vozila na cesti u naselju kretao se brzinom koja je za više od 50 km na sat veća od prometnim znakom ograničene brzine,
čime je počinio prekršaj iz članka 53. stavak 1. i 3. ZSPC,
pa mu se na temelju članka 53. stavka 3. ZSPC uz primjenu odredbe članka 37. stavka 2. i 3. točke 1. u svezi članka 33. stavka 3. PZ
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 800,00 eura (osam stotina eura i nula centa)
Na temelju članka 33. stavka 11. PZ okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.
Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.
Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. PZ okrivljenik se upozorava da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
II Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavka 2. točke 3. PZ okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 96,36 eura (devedeset i šest eura i trideset i šest centi) u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.
Ako troškovi prekršajnog postupka ne budu u cijelosti ili djelomično plaćeni u određenom roku, naplatit će se prisilno.
Obrazloženje
1. Postaja prometne policije Rijeka dostavila je sudu predmet u povodu prigovora protiv prekršajnog naloga kojim je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja opisanog u izreci i kažnjen novčanom kaznom od 1.320,00 eura te mu je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca. Određeno mu je i da je dužan platiti troškove postupka u iznosu od 66,36 eura.
1.1. Prekršajni nalog stavljen je izvan snage.
1.2. Od počinjenja prekršaja ZSPC je izmijenjen: Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 133/2023) i Zakonom o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 145/24)
koji za prekršaj propisuju istu novčanu kaznu pa je primjenom članka 3. stavka 1. PZ-A sud primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.
2. Dana 16. ožujka 2026. godine održana je glavna rasprava na kojoj se okrivljenik izjasnio krivim za prekršaj koji ga se tereti te je u svojoj obrani naveo sudu kako se ne sjeća da bi vozio tako velikom brzinom iako se samog dana kada je počinio prekršaj sjeća. U odnosu na sam način počinjenja prekršaja, okrivljenik je izjavio sudu kako je toga dana njegov pacijent SB imao potrebu za hitnim zahvatom zbog gnojne upale te je on stoga otišao po pacijenta na Kantridu i nakon toga ga odveo u ordinaciju. Radi se o osobi koja je šećerni bolesnik te je imao i amputirane prste na nogama te ovakva zahvat nije trpio odgodu, i upravo to je razlog zbog kojeg je brže vozio. Njegov pacijent je trpio veliku bol i noć prije međutim nije ga htio ometati te ga je nazvao odmah ujutro. Auto mu je potreban jer sa istim obilazi i beskućnike i romsku djecu do 15 godina kojima bez naknade popravlja zube. U odnosu na zamjenskog doktora, naveo je kako u ordinaciji nema drugog doktora koji bi ga mogao zamijeniti. Također njegov sin koji radi u Eurospinu na Viškovu nema vozilo te ga je potrebno često odvesti na radno mjesto, pogotovo kada je u drugoj smjeni.
2.1. Sud je izveo sljedeće dokaze: zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila (list 12 spisa), dostavnicu (list 13 spisa), obavijest o počinjenom prekršaju sa podacima o vozaču te fotografijom vozila (list 14- 17 spisa) i izvršio uvid u podatke Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajnu evidenciju za okrivljenika od 26. veljače 2026. (list 18-19 spisa).
2.2. Iz zapisnika o izmjerenoj brzini kretanja vozila (list 12 spisa) proizlazi kako je dana 08. siječnja 2023. godine u 08:11 sati u Rijeci, Liburnijska ulica 3 izmjereno uređajem za mjerenje brzine Gatso RS-GS 11 (serijski broj [serijski broj]) da se vozilo okrivljenika registarske oznake [registarska oznaka] kretalo brzinom od 123 km/h, koja brzina je umanjena za sigurnosnu razliku, i to u naselju gdje je najveća dopuštena brzina ograničena na 50 km/h.
2.3. Iz prekršajne evidencije za okrivljenika od 26. veljače 2026. (list 18-19 spisa) proizlazi kako okrivljenik nije prekršajno kažnjavan.
2.4. Branitelj okrivljenika je u završnoj riječi istakao kako uređaj kojim je navodno prekoračenje brzine utvrđeno nije na ispravan način opisan jer se u skladu sa načelom pomoći neukoj stranci u optužnom aktu izričito treba navesti riječ da je riječ o uređaju za nadzor brzine ,a ne samo o uređaju. Također, brzina nije na ispravan način izračunata a u obrazloženju rješenja se ne može na jasan način utvrditi kojim dokaznim sredstvima ili sredstvom se prekršaj utvrdio. Isto je razvidno iz dvojbe (ILI) javno pravnog tijela da li je riječ o uređajima za nadzor ili pak provođenjem odgovarajuće laboratorijske analize. Ukoliko je riječ o uređajima za nadzor, iz obrazloženja ne proizlazi kojim pa obrazloženje i izreka nisu istovrsni a obrazloženje samim time ne služi svojoj svrsi da se izreka na ispravan način ne može analizirati. Ukoliko je pak to provođenje odgovarajućih laboratorijskih analiza i vještačenja obrana smatra kako se ovakva vrsta prekršaja ne može utvrditi takvim dokazima u sumnji činjenica postupak treba ići u korist okrivljenika (in dubio pro reo), a također fizički i pravne osobe ne bi smjele trpjeti štetu zbog nepostupanja ili pak pogrešnog postupanja javno pravnih
tijela. Smatra da je trebao biti izdan obvezni prekršajni nalog pa bi u slučaju ispravnog postupanja javno pravnog tijela predmetni prekršaj već bio u zastari.
3. Iz članka 53. stavka 1. ZSPC-a proizlazi da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.
3.1. Iz članka 53. st. 3. proizlazi da će se novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kazniti za prekršaj vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 50 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.
3.2. Sukladno članku 171. a PZ-a, ako sud okrivljenikovo priznanje ocijeni sukladnim dokazima u spisu, u nastavku dokaznog postupka izvest će samo dokaze koji se odnose na odluku o prekršajnopravnim sankcijama i drugim mjerama.
4. Prigovori branitelja odnose se isključivo na dokaznu osnovu za utvrđivanje krivnje okrivljenika, je li prekršaj počinjen, kojim dokaznim sredstvima je utvrđen i je li izmjerena brzina pravilno izračunata. Ovi navodi bili bi procesno relevantni u postupku u kojemu bi se osporavalo počinjenje prekršaja. Međutim, ovaj sud utvrđuje da je okrivljenik FB, na upit suda na početku ispitivanja, sukladno odredbi članka 171.a stavka 1. Prekršajnog zakona, nedvosmisleno i bez ikakve rezerve izjavio da se smatra krivim za počinjenje prekršaja koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Odredbom članka 171.a stavka 3. Prekršajnog zakona propisano je da, ako sud okrivljenikovo priznanje ocijeni sukladnim dokazima u spisu, u nastavku dokaznog postupka izvodi samo dokaze koji se odnose na odluku o prekršajnopravnim sankcijama i drugim mjerama. Sud je okrivljenikovo priznanje ocijenio potpunim i sukladnim dokazima iz spisa, koji sadržavaju zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila (list 12 spisa), obavijest o počinjenom prekršaju s fotografijom vozila (listovi 14-17 spisa) te dostavnicu (list 13 spisa). Okrivljenik ni branitelj nisu imali primjedbi na pročitane dokaze niti su podnijeli daljnje dokazne prijedloge.
4.1. Slijedom navedenog, prigovori branitelja koji se odnose na opis mjernog uređaja, metodologiju izračuna izmjerene brzine te alternativnu formulaciju dokaznih sredstava u optužnom aktu procesno su irelevantni za ovaj stadij postupka. Sud o tim navodima nije dužan raspravljati niti ih cijeniti u obrazloženju presude, jer se oni po svojoj naravi tiču utvrđivanja krivnje, a ne primjene prekršajnopravnih sankcija. Načelo in dubio pro reo primjenjuje se pri utvrđivanju činjeničnog stanja relevantnog za krivnju počinitelja, a ne u fazi odmjeravanja sankcije, pa se ni u tom smislu ne može primijeniti na predmetni slučaj.
4.2. U odnosu na prigovor o pogrešno izdanom prekršajnom nalogu i navodnoj zastari, ovaj prigovor sud odbija kao neosnovan, i to iz sljedećih razloga: odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona propisano je da je ovlašteni tužitelj obvezan izdati obvezni prekršajni nalog za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do propisanog iznosa za fizičku osobu. Prekršaj iz članka 53. stavka 3. ZSPC-a za koji se okrivljenik tereti ne ispunjava taj uvjet, jer navedena odredba propisuje alternativno novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju
do 60 dana. Prema odredbi članka 35. stavka 3. Prekršajnog zakona, kaznu zatvora počinitelju prekršaja može izreći samo sud. Iz toga nedvosmisleno proizlazi da za prekršaj uz koji je alternativno propisana kazna zatvora, a koji je rezerviran za nadležnost suda, nije moguće izdati obvezni prekršajni nalog u smislu čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, budući da zakonski preduvjet (propisana samo novčana kazna) nije ispunjen. Ovlašteni tužitelj stoga nije ni bio u obvezi, niti je imao ovlast, izdati obvezni prekršajni nalog za predmetni prekršaj. Tužiteljev odabir instrumenta redovnog prekršajnog naloga iz čl. 229. PZ-a bio je u konkretnom slučaju jedina procesno dostupna opcija za postupanje bez optužnog prijedloga. Iz istog razloga, tvrdnja branitelja da bi predmetni prekršaj, u slučaju ispravnog postupanja, već bio zastario, nije ispravna. Zastara koja je predviđena za postupak po obveznom prekršajnom nalogu ne može se primijeniti analogno na prekršaj za koji obvezni prekršajni nalog nije ni bio moguć. Slijedom svega navedenog, prigovor branitelja o pogrešno odabranom vrsti naloga i navodnoj zastari sud odbija kao neosnovan i nastavlja s odmjeravanjem prekršajnopravnih sankcija na temelju utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti.
5. Odabirući mjeru kazne sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja, imovinske prilike okrivljenika te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.
5.1. Sud je pri odabiru mjere kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona imao u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio: okrivljenikovo iskreno i neodgođeno priznanje počinjenja prekršaja, okolnost da je do prekršaja došlo zbog hitne medicinske situacije, budući da je pacijentu okrivljenika SB, šećernom bolesniku s gnojnom upalom koji je imao amputirane prste na nogama, bio potreban hitan stomatološki zahvat koji nije trpio odgodu, zatim obavljanje humanitarnog rada okrivljenika koji bez naknade popravlja zube beskućnicima i romskoj djeci, prekršajnu neosuđivanost, potvrđenu podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajnu evidenciju te imovinsko stanje okrivljenika, s obzirom da su njegova prosječna mjesečna primanja oko 1.500,00 eura. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio i to da okrivljenik u razdoblju od počinjenja prekršaja dana 08. siječnja 2023. pa do donošenja ove presude nije počinio novi prekršaj, što upućuje na to da je počinjenje prekršaja za koji se tereti iznimna pojava u njegovu prometnom ponašanju.
5.2. Sve navedene olakotne okolnosti, sagledane u svojem zbiru, predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, zbog kojih sud ocjenjuje da se svrha kažnjavanja, individualna i generalna prevencija, može postići i blažom kaznom od zakonom propisanog minimuma. Zakonom propisana novčana kazna za počinjeni prekršaj iznosi od 1.320,00 do 2.650,00 eura. Primjenom odredbe članka 37. stavka 2. u svezi stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da se kazna može ublažiti do općeg zakonskog minimuma propisanog člankom 33. stavkom 3. Prekršajnog zakona, sud je okrivljeniku izrekao ublaženu
novčanu kaznu u iznosu od 800,00 eura, smatrajući da će se i takvom kaznom postići svrha kažnjavanja te u dovoljnoj mjeri izraziti društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, koji će okrivljenika potaknuti da se ubuduće uskladi s prometnim propisima
5.3. Okrivljenik ima mogućnost platiti dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom čime će se smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
6. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru koja je bila izrečena prekršajnim nalogom.
6.1. Člankom 58. stavka 1. PZ propisano je da sud zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, a svrha izricanja zaštitnih mjera općenito jest da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Pritom je poštivanjem načela razmjernosti propisano da se zaštitna mjera ne smije izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.
6.2. Odredbom članka 53. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zaštitna mjera propisana je isključivo za slučaj kada je prekršaj počinjen drugi put. Okrivljenik je prekršajno neosuđivan, a u spisu nema podataka da je ranije za istovrsni ili sličan prekršaj bio sankcioniran, pa ne postoji zakonska osnova za obvezno izricanje zaštitne mjere.
6.3. Uvažavajući gore navedene činjenice o ranijoj nekažnjavanosti i nepostojanju paralelnih postupaka, odnosno da se ovdje radi o izoliranom incidentu, sud ne nalazi da kod okrivljenika postoje takve okolnosti koje bi upućivale na opasnost da bi daljnjim upravljanjem motornim vozilom ubuduće ugrožavao sigurnost prometa na cestama, u smislu života i imovine drugih sudionika, niti da bi zaštitna mjera bila u razmjeru sa stupnjem opasnosti koja od njegovog ponašanja ubuduće prijeti.
7. Odluka o troškovima donesena je primjereno dužini i složenosti trajanja prekršajnog postupka, a sastoji se od troška ročišta za glavnu raspravu na Općinskom sudu u Rijeci u iznosu od 30,00 eura sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova u prekršajnom postupku kao i troškova prekršajnog postupka tužitelja (u iznosu od 66,36 eura).
8. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Rijeci 18. ožujka 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Ivana Džafić, v.r.
Lejla Rašidkadić, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.
DNA:
1. ovlašteni tužitelj
2. okrivljenik FB uz uplatnicu
3. branitelju
4. u spis
