Poslovni broj: Usž-2545/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koje zastupa opunomoćenik Petar Petrović, odvjetnik u Sesvetama, Kašinska 9, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4769/2023-13 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4769/2023-13 od 28. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje zaključka tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: 143-02/23- 005/192, URBROJ: 251-01-11/4-23-2 od 23. kolovoza 2023. (točka I. izreke) i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim zaključkom tuženika od 23. kolovoza 2023. odbijen je prigovor tužitelja podnesen protiv zaključka Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: 143-02/23-005/180, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-2 od 31. srpnja 2023., kojim je određeno da tužiteljici prestaje isplata novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta s danom 30. lipnja 2023.
3. Tužitelji žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navode da je bitna povreda upravnog spora počinjena jer je sud odbio saslušati tužiteljicu, iako je navedeni dokaz bio ključan za utvrđenje činjenice kontinuiteta zajedničkog života s njezinom djecom u istom kućanstvu. Smatraju da im je na taj onemogućeno izjasniti se o svim okolnostima koje se odnose na njihov obiteljski život. Smatraju da je sud odluku temeljio samo na formalnim evidencijama, bez da im je omogućio izvođenje dokaza koji idu u njihovu korist. U tom smislu ističu da je povrijeđen članak 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) i članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori”, 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24.). Navode da je tužiteljica zajedno s maloljetnom djecom, tijekom cijelog relevantnog razdoblja, živjela u istom kućanstvu, prvo na adresi [adresa], a zatim na adresi [adresa] u [adresa]. Propuštanjem ispitivanja stvarne obiteljske situacije smatraju da je sud zanemario stvarnu svrhu i smisao prava na predmetnu novačnu pomoć. Ističu da su povrijeđen i članak 5. stavak 1. alineja 5. Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta („Službeni glasnik Grada Zagreba”, 17/17. – dalje: Odluka/17) i članak 10. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta („Službeni glasnik Grada Zagreba”, 29/21. – dalje: Odluka/21) jer su tumačeni strogo formalno, čime je dana prednost formi nad sadržajem. Predlažu poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuju i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 143-02/21-004/429, URBROJ: 251-21-21-1/009-21-2 od 12. travnja 2021. tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta kao roditelju za dijete RĆ, rođenu **.**.2021., u iznosu od 54.000,00 kuna koji će se isplatiti u jednakim godišnjim obrocima, tijekom šest kalendarskih godina.
8. Člankom 10. stavkom 2. Odluke/21 propisano je da se privremena obustava i prestanak isplate novčane pomoći ostvarene na temelju Odluke/17 utvrđuju prema odredbama te Odluke.
9. Člankom 5. stavkom 1. alinejom 5. Odluke/17 propisano je da pravo na novčanu pomoć prestaje ako korisnik prava u roku od 60 dana od dana promjene adrese stanovanja bilo kojeg člana zajedničkog kućanstva nije prijavljen na zajedničku adresu stanovanja s djecom.
10. Člankom 6. stavkom 1. Odluke/17 propisano je da je korisnik prava na novčanu pomoć dužan nadležnom gradskom upravnom tijelu prijaviti promjenu osobnih podataka roditelja i djece i drugih činjenica koje bi utjecale na isplatu, u roku od 15 dana od dana nastanka promjene.
11. Nesporno je da tužiteljica od 19. travnja 2023. do 14. kolovoza 2023., odnosno duže od 60 dana propisanih člankom 5. stavkom 1. alineje 5. Odluke/17, nije prijavljena na adresi na kojoj je prijavljeno i njeno malodobno dijete RĆ, za koju je ostvarila predmetno pravo. Naime, uvidom u uvjerenje o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke od 19. srpnja 2023. utvrđeno je da tužiteljica od 19. travnja 2023. ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], dok su tužitelj i djeca, uključujući i dijete za koje je pravo bilo ostvareno, bili prijavljeni na adresi [adresa].
12. U skladu s citiranim odredbama Odluke/17 zajednička adresa stanovanja korisnika prava, odnosno roditelja, s djecom nužna je pretpostavka da bi se pravo ostvarilo i navedena pretpostavka mora postojati sve do isplate novčane pomoći u cijelosti, odnosno tijekom svih šest godina. U tom smislu osnovano prvostupanjski sud nije smatrao odlučnim, odnosno svrsishodnim saslušati tužiteljicu jer je navedenu činjenicu jedino moguće utvrditi uvidom u službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
13. Imajući na umu navedeno, žalbeni prigovori o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju nisu osnovani jer je činjenično stanje utvrđeno na temelju službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske o prebivalištu tužiteljice i djeteta za koje je pravo ostvareno, a koje činjenice je uzeo u obzir i prvostupanjski sud u skladu s člankom 49. stavkom 3. ZUS-a.
14. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 5. stavak 1. alineju 5. Odluke/17 i ocijenio zakonitim prestanak ostvarenog prava zbog čega neosnovano tužiteljica ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava. Pri tome ovaj Sud ističe da je tužiteljica u zaključku od 12. travnja 2021. bila upozorena u kojem slučaju pravo na novčanu pomoć prestaje (članak 5. Odluke/17) i da je dužna nadležnom javnopravnom tijelu prijaviti svaku promjenu osobnih podataka i činjenica koje utječu na ostvarivanje prava (članak 6. Odluke/17), a što tužiteljica nije učinila.
15. Kako su tužitelji tijekom cjelokupnog postupka bili omogućeni u iznošenju svih činjenica i dokaza radi rješavanja predmetne upravne stvari, a tijekom upravnog spora ih je zastupao profesionalni opunomoćenik, kojemu je dana mogućnost očitovati se na sve navode tuženika u skladu s člankom 6. ZUS-a i prisustvovao je održanoj raspravi, ovaj Sud ocjenjuje da je tužiteljima u potpunosti omogućeno sudjelovanje u postupku te zaštita njihovih prava i interesa, zbog čega nisu povrijeđena pravila postupka na koje ukazuju u žalbi, dok odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanje tužiteljice ne znači da im je onemogućeno sudjelovanje u upravnom sporu.
16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prema ocjeni ovog Suda pobijana presuda je donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, dok povrede pravila postupka, ustavnih i konvencijskih prava tužitelja ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja ili sudske samovolje. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS- a.
17. Kako je žalba odbijena, tužitelji nemaju pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
18. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
