REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA

Poslovni broj : Kž-597/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović kao predsjednice vijeća te Srebrenke Šantić i Gordane Denona-Kusijanović kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Štefančić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HŽ zbog kaznenog djela iz članka 258. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12- dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi okr. HŽ izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1055/2021 od 4.srpnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,u prisutnosti okr. HŽ i branitelja Nikice Leskovara, odvjetnika iz [adresa]

p r e s u d i o  j e

I. Djelomice se prihvaća žalba okrivljenog HŽ te se prvostupanjska presuda preinačuje u odluci o kaznenoj sankciji na način da se prihvaća po prvostupanjskom sudu u izreci prvostupanjske presude izrečena kazna zatvora od 1 ( jedne) godine za kazneno djelo iz članka 258. stavak 1. i 2. KZ/11 za koje je okrivljeni HŽ proglašen krivim, a ujedno se na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljenom CŽ izriče uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo

II. U preostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog HŽ kao neosnovana te se pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim okrivljeni HŽ zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - subvencijske prijevare iz članka 258. stavak 1. i 3. KZ/11 pa je na temelju članka 258. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.) oštećenoj Republici Hrvatskoj djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznos od 1.695.356,77 kuna / 225.012,51 eura te se nalaže okrivljenom HŽ navedeni iznos naknaditi oštećeniku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se oštećenik s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate upućuje u parnični postupak.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. okrivljen i HŽ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. i to u paušalnom iznosu od 132,72 eura, troškove financijskog knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 3.886,12 eura, dopune strojarskog vještačenja u iznosu od 668,24 eura, kao i troškove sudskog tumača u iznosu od 165,90 eura koje je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio okrivljeni HŽ po braniteljima Nikici Leskovaru i Čedi Prodanoviću, odvjetnicima iz Zagreba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o sankciji i imovinsko pravnom zahtjevu s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem. Ujedno je predloženo da se branitelje obavijesti o održavanju sjednice žalbenog vijeća

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

5. Na sjednicu vijeća suda drugog stupnja pristupili su okr. HŽ te branitelj okrivljenika odvjetnik Nikica Leskovar, dok nije pristupio nitko za ŽDO Rijeka pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 474. stavak 5. ZKP/08.

6. Na sjednici je branitelj okrivljenika ostao u cijelosti kod navoda žalbe i iznio je najbitnije dijelove žalbe. Naročito je istaknuo da je u konkretnom predmetu sudio stvarno nenadležni sud za kazneno djelo koje je tek 2013. godine uneseno u Kazneni zakon, a uz to sudio je sudac pojedinac. Navodi i da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu kada je sudio za teže djelo od onog koje se okrivljeniku stavlja na teret te je izvršio nedozvoljenu izmjenu pravne kvalifikacije. Potom, navodi o počinjenoj bitnoj postupovnoj povredi iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, između ostalog, da se izravna namjera u presudi spominje samo dva puta, a neprihvatljivo je da sud prvog stupnja nije našao kontinuitet u istom kaznenom djelu. U činjeničnom pogledu kod utvrđivanja vrijednosti stroja i opreme sud prihvaća vještačenje knjigovodstveno financijskog vještaka, a ne onog strojarske struke, a u odnosu na zaključke suda o vještačenju nedostaje dio obrazloženja presude. Pri tome da nisu točni razlozi o odluci o povratu sredstava kako je to istaknuto i u samoj žalbi. Obrazlaže i o počinjenoj bitnoj postupovnoj povredi iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer prvostupanjski sud nije postupio po uputi suda drugog stupnja i ispitao vještaka strojarske struke na okolnost vrijednosti strojeva, a financijski vještak ne može utvrđivati ove okolnosti, s time da je istaknuto osporavanje vještačenja knjigovodstveno financijske vještakinje, ista ulazi u pravne stvari te u određene stavke s vlastitim tezama da ih Ravnateljstvo ne bi priznalo, iako su u stvari bile priznate, a u svemu tome sud zanemaruje i da se radilo, prije svega, o postupanju tadašnje supruge okrivljenika. Temeljno pitanje u postupku bilo je jesu li strojevi rabljeni i jesu li radnje počele prije ugovora, što jedanaest kontrola samog programa nije utvrdilo, ali je utvrdila knjigovodstveno financijska vještakinja. Navodi i o nepotpuno utvrđenom stanju s odbijanjem dokaza obrane te predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu, ali ako sud smatra drugačije predlažu preinačenje jer se radi o prestrogoj kazni te predlažu uvjetnu osudu. Ističu i nepravilnosti odluke o imovinskopravnom zahtjevu jer je sve dosuđeno Republici Hrvatskoj te se radi o proboju pravne osobnosti. Okrivljenik se pridružio navodima branitelja te istaknuo da postupak traje 19 godina , a u samom ugovornom odnosu te u svezi istog da je bilo 11 kontrola i niti jedna nije utvrdila ono što je vještak u ovom postupku.

7. Žalba okrivljenog HŽ je djelomice osnovana.

8. U razlozima žalbe okrivljenika ističe se da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točaka 1., 6., 9. te članka 468. stavak 3. ZKP/08 koje sve bitne postupovne povrede žalitelj povezuje s temeljnim žalbenim stajalištem o stvarnoj nenadležnosti općinskog suda za kazneno djelo subvencijske prijevare iz članka 258. stavak 1 . i 3. KZ/11, a zatim i s činjenicom da se radi o težem kaznenom djelu od onoga koje mu je optužnicom državnog odvjetnika stavljeno na teret te da je u konkretnom slučaju ispitivanje postojanja pravnog kontinuiteta u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97 bilo teoretski moguće samo u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. KZ/11.

9. Ovaj sud navodi da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu Kaznen i zakon (Narodne novine 125/2011) koji u odredbi članka 3. stavak 3. KZ/11. propisuje obvezu suda da ispita postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela za koje je optužen okrivljenik po Kaznenom zakonu/97 (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i nekog od kaznenih djela iz novog Kaznenog zakona i to na način da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ukoliko taj pravni kontinuitet postoji da na počinitelja primjeni blaži zakon.

10. Iako se doista ispitivanje pravnog kontinuiteta vrši kada se nakon počinjenja kaznenog djela izmjeni naziv ili opis kaznenog djela, po stajalištu ovog suda nije u pravu žalitelj kada smatra da sud prvog stupnja nije trebao utvrđivati pravni kontinuitet kaznenog zakona, odnosno moguće, ali isključivo povezano s kaznenim djelom istovjetnog naziva. U KZ/11 predviđeno je doista kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju u kvalificiranom obliku iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11., a osim što je došlo do određenih manjih izmjena u zakonskom opisu osnovnog kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. KZ/11., u članku 247. stavak 2. KZ/11 za to djelo predviđena je teža kazna u odnosu na kazneno djelo iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97, ali obilježje kaznenog djela "znatna šteta" zahtjeva od počinitelja veću kriminalnu količinu u postupanju, čime je KZ/11 odnosu na ovo kazneno djelo blaži za počinitelja pa je sud bio po članku 3. stavak 2. KZ/11 primijeniti blaži zakon. Sud prvog stupnja, međutim, kroz ocjenu primjene blažeg zakona nije podveo opis kaznenog djela iz konkretne optužnice pod kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11, već pod novo predviđeno kazneno djelo u istom zakonu- subvencijske prijevare iz članka 258. stavak 1. i 3. KZ/11, navodeći i da su u članku 258. stavak 5. KZ/11 s državnim potporama izjednačene subvencije i pomoći odobrene iz sredstva Europske unije.

11. Ovaj sud smatra da pravilno sud prvog stupnja, obzirom da primjenjuje KZ/11 utvrđuje postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97 s kaznenim djelom subvencijske prijevare iz članka 258. stavak 1. i 3. KZ/11. Iako je u pravu žalitelj da u vrijeme počinjenja djela nije postojalo kazneno djelo subvencijske prijevare u to je vrijeme konkretno postupanje okrivljenika, koje se, između ostalog, sastojalo u tome da su se u neistinitoj poslovnoj transakciji između trgovačkih društava Voće Royal i Exploria odredile više cijene nego što je doista bila cijena opreme s uslugom ugradnje, a razlog tome leži u koristi koja se na taj način ostvaruje, dakle s prijevarnim obilježjima i s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi bilo označeno po članku 293. stavak 1. i 2. KZ/97. Obzirom da je okrivljenik proglašen krivim da su sredstva iz državne potpore ( Republike Hrvatske i povezano Europske unije) ostvarena na temelju netočnih podataka o ugradnji opreme i njezine vrijednosti, pravilno je sud ove radnje djela označio po konkretnoj primijenjenoj pravnoj kvalifikaciji jer subvencijska prijevara je poseban oblik prijevare u kojem se u gospodarskoj djelatnosti radi o davanju netočnih ili nepotpunih podataka o činjenicama o kojim ovisi odluka o državnoj potpori, a s ciljem ostvarenja ne pripadajuće državne potpore, dakle oblika protupravne imovinske koristi za pravnu osobu. Doista je za kazneno djelo iz članka 258. stavak 1. i 3. KZ /11, a kada je potpora velikih razmjera , propisana kazna zatvora od 1 do 10 godina, a također je i za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11 propisana kazna zatvora od 1 do 10 godina, dok je za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97 propisana kazna od 1 do 8 godina. No, sud prvog stupnja ispravno osim raspona predviđene kazne za predmetna kaznena djela, uzima u obzir i druge okolnosti koje kaznenom djelu iz članka 258. stavak 1. i 3. KZ/11 daju blaži značaj o čemu će se navesti i naknadno u ovoj odluci.

12. Ujedno, premda je za kazneno djelo subvencijske prijevare iz članak 258. stavak 1. i 3. KZ/11 na temelju članka 19.c točka 1. pod točka d ZKP/08 propisana stvarna nadležnost županijskog suda, prvostupanjski sud je obrazložio iz kojih razloga smatra o stvarnoj nadležnosti toga suda. Pri tome se radi o prijelaznim i završnim odredbama članka 257. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama ZKP/08 (Narodne novine 145/13), te o po sudu prihvaćenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. ožujka 2018. broj Su-IV K-31/2018-10 po kojem odredbu članka 257. stavak 6 ZKP/08. treba tumačiti tako da će se postupci koji su bili pokrenuti prije stupanja na snagu V Novele ZKP/08 dovršiti pred sudom koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužnice, pri čemu se pod dovršenjem postupka smatra i donošenje oslobađajuće, osuđujuće ili odbijajuće presude osim po članku 452. točka 1. ZKP/08. Nedvojbeno je u ovoj konkretnoj stvari Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu optužnicu podnijelo 29. ožujka 2010. Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu u odnosu na kazneno djelo koje je državni odvjetnik označio kao kazneno djelo iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97 i za koje je nadležan općinski sud, a kroz ocjenu primjene blažeg zakona te pravnog kontinuiteta u odnosu na novi kazneni zakon kao i nevezanost suda pravnog kvalifikacijom kaznenog djela iz optužnice, sud prvog stupnja zauzima stajalište o tome da se radilo o kaznenom djelu iz članka 258. stavak 1. i 3. KZ/11 za koji je nadležan županijski sud, ali postupak dovršava primjenom članka 257. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama ZKP/08(Narodne novine 145/13), što je sve i obrazloženo u pobijanoj presudi, a ujedno i kao sudac pojedinac po članku 19. b stavak 3. ZKP/08.

13. Stoga ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne postupovne povrede o kojima tvrdi žalitelj povezane sa stajalištem žalitelja o stvarnoj nenadležnosti suda prvog stupnja kao niti ove povrede koje su povezane sa stajalištem žalitelja da je kazneno djelo subvencijske prijevare "teže kazneno djelo" u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju.

14. U žalbenim navodima se ističe da je u presudi počinjeno i više oblika bitne postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pri čemu se ova žalbena osnova jednim djelom isprepliće i s činjeničnim osporavanjima pobijane presude. Tako se u pogledu predmetne bitne postupovne povrede, između ostalog, navodi da sud ne obrazlaže svoje stajalište o postupanju okrivljenika s izravnom namjerom, ne navodi o radnjama kaznenog djela kao obilježju istog, ne obrazlaže zašto je prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje za računovodstvo i financije mr. sc. Marte Anđel, usprkos brojnih prigovora obrane o istom, kao i što se tvrdi da je netočno reproduciran sadržaj odluke o povratu sredstava od 12. veljače 2018.

Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.

15. Što se tiče istaknutih žalbenih prigovora ovaj sud navodi da postupanja s izravnom namjerom kao najtežim oblikom krivnje, a vezano za kaznena djela koja sadržavaju prijevarne postupke, odnosno radnje počinjenja kaznenih djela koja u sebi imaju iznošenje neistinitih podataka s ciljem ostvarivanja imovinske koristi, mogu se počiniti samo s izravnom namjerom, a sud prvog stupnja u odlomku obrazloženja pod točkom 51. zaključuje da se radilo o svjesnom iznošenju neistinito predočenih podataka za ostvarivanje neodgovarajuće potpore te ispravno zaključuje u odlomku pod točkom 52. da se radilo o svjesnom i voljnom postupanju okrivljenika, kako to prvostupanjski sud navodi- u postupanju s izravnom namjerom.

16. Potom, sud prvog stupnja iznio je i iscrpno obrazloženje iz kojih je dokaza samih za sebe te u njihovoj međusobnoj vezi zaključio da su se u postupcima okrivljenika ostvarila obilježja kaznenog djela za koje je osuđen, a krajnji zaključak iznoseći u odlomku pod točkom 51. obrazloženja. Iz prvostupanjske presude jasno proizlazi da sud ne nalazi da bi nalaz i mišljenje vještakinje za računovodstvo i financije Marte Anđel (koji je kombiniran i s nalazom vještaka strojarske struke) bio nejasan, proturječan ili neodgovarajući za izvođenje zaključka o dokazanosti obilježja kaznenog djela u onom djelu u kojem se isti odnosio na obrazlaganje svih financijskih okolnosti slučaja, odnosno podataka o ostvarenim sredstvima državne potpore u odnosu na knjigovodstveno financijske podatke o stvarnoj vrijednosti doista nabavljene opreme za trgovačko društvo i njezine ugradnje. Valja istaknuti da je u presudi sud povezao podatke iz financijskog knjigovodstvenog vještačenja s drugim dokazima iz postupka, kako podacima kombiniranog strojarskog vještačenja po vještaku za strojarstvo dr. sc. Aci Šikaniću, tako i svjedočkim iskazima i ispravama. Nije u pravu žalitelj kada navodi da sud prvog stupnja nije postupio po uputi drugostupanjskog suda sugerirajući žalbom da se da su se podaci relevantni za odluku o vrijednosti opreme pa zatim i o istinitosti u postupku dobivanja potpore priložene ponude trgovačkog društva Exploria mogli utvrditi samo kroz strojarsko vještačenje. Sud drugog stupnja je u prethodnoj ukidnoj odluci (Kž-343/2018-6) ukazao prije svega da je vještaka za strojarstvo Acu Šikanića doista bilo odgovarajuće ispitati i na raspravi, posebno kada to stranke predlažu iz razloga obrazloženih u pismenom nalazu i mišljenju vještaka, ali isto tako da je u postupku relevantan i onaj dio iz tog kombiniranog vještačenja koji se odnosio na financijsko – knjigovodstveno i računovodstveno vještačenje po vještakinji Marti Anđel, koja je u svojem pismenom nalazu i mišljenju te dopunama dosta detaljno pa i jasno obrazložila o svim financijskim tijekovima koji su se zbivali od početnog kreditnog odnosa trgovačkog društva Voće Royal d.o.o. s Credo bankom na početku 2007. godine i kupnje određenih uređaja u inozemstvu, preko kupoprodajnog ugovora između trgovačkog društva Exploria d.o.o. i trgovačkog društva Voće Royal d.o.o. o nabavci uređaja, zatim o promjenama u kreditnim odnosima i obvezama s Credo bankom, do financijskih podataka vezanih za sudjelovanje trgovačkog društva Voće Royal u programu dobivanja sredstava iz posebnog predpristupnog programa za poljoprivredu i ruralni razvitak SAPARD. U ponovljenom postupku sud je ispitao vještaka strojarske struke na raspravi 8. travnja 2024., a iako vještak navodi o mogućoj ekspertizi stvarne vrijednosti strojeva u odnosu na prijavljeni projekt, u samom kombiniranom vještačenju proizlazi da su nalaz i mišljenje vještaci izradili na temelju dostupne dokumentacije. Tako i vještak Aco Šikanić navodi da su izvršili usporedbu razlike u cijenama po pojedinim stavkama i količini robe u odnosu na, s jedne strane, proizvođače iz Italije i Grčke, a s druge strane ponudu tvrtke Exploria, pri čemu je obrazloženo da razlika između cijene koju je trgovačko društvo Voće Royal platilo trgovačkom društvu Exploria za 30 komada opreme u odnosu na cijenu koju je tvrtka Expoloria platila izvoznicima iz Italije i Grčke iznosi 4.271,673,76 kuna i sastoji se od više plaćenih 8 komada opreme i od navodno plaćenih konzultantskih usluga montaže , marže i drugog. Stoga je sud prvog stupnja postupio po uputi iz drugostupanjske odluke, ispitao vještaka na raspravi te dao mogućnost ostvarivanja načela kontradiktornosti strankama, ali isto tako i potpuno utvrdio činjenično stanje, a čemu je obrazložio u razlozima svoje presude, zbog čega nije utvrđeno da bi bile počinjene postupovne povrede kako to tvrdi žalitelj.

17. Ujedno ovaj sud nije utvrdio o nepravilnostima u reprodukciji dokaza koji su štoviše vrlo opširno i pravilno izneseni u presudi u skladu s podacima u spisu, a između ostalog i zaključak o sadržaju odluke o povratu sredstava odobrenih ugovorom od 12. veljače 2008., za koji sud prvog stupnja ispravno obrazlaže da je odluka donesena očito vezano za okolnosti nepridržavanja ugovornih odredbi.

18. Iz svih navedenih razloga nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavaka 1. točka 11. ZKP/08 kao niti one iz članka 468. stavak 1. točka 1., 6. i 9. ZKP/08 te članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08 , kako se to tvrdi u žalbi okrivljenika.

19. Okrivljenik je u žalbi iznio prigovore činjenične naravi tvrdeći da je prvostupanjski sud pogrešno pa i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te da zaključci suda prvog stupnja nemaju temelj u izvedenim dokazima, a naročito osporavajući rezultate provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja i njihovu dokaznu važnost, dok da podaci strojarskog vještačenja ne potvrđuju optužbu.

20. Nasuprot takvim žalbenim prigovorima ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja na temelju potpune i pravilne ocjene svakog dokaza za sebe, kao i u vezi sa drugim dokazima, a uzevši u obzir i obranu okrivljenika, sve odlučne činjenice raspravio na dostatan način. Potom je ispravno zaključio da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela za koje ga je proglasio krivim, a za svoja utvrđenja je dao valjanje razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

21. Najprije sud prvog stupnja ispravno zaključuje da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme postupao kao direktor trgovačkog društva Voće Royal d.o.o. u odnosu na koje su tražene državne potpore zbog nabave opreme za preradu voća i povrća, što se ističe ne u odnosu na njegov status kao odgovorne osobe, već iz razloga što je svakako imao jasna saznanja te donosio odluke o svim okolnostima prijave za potporu u programu SAPARD, podacima koji su predočeni uz prijavu, te okolnostima odnosa s navodnim dobavljačem opreme, financiranog po ponudi trgovačkog društva Exploria i njenim direktorom te naposljetku vrijednosti opreme koja se nabavlja i predočava u postupku vezano za ugovor o dodjeli sredstava.

22. Okrivljenikova obrana o tome da su u natječaju priložene tri ponude s najpovoljnijom ponudom Exploria d.o.o. koja je isporučila i ugradila strojeve, a da je ustvari sve poslove vodila njegova tadašnja supruga ozbiljno je dovedena u pitanje konkretnim okolnostima koje prvostupanjski sud utvrđuje naročito iz poslovnog odnosa okrivljenika i LŽ iz trgovačkog društva Exploria čiji iskaz iscrpno analizira ukazujući na one nelogičnosti koje potvrđuju da to trgovačko društvo nije bilo stvarni dobavljač opreme. Naposljetku niti u svjedočkom iskazu HŽC nije za zaključiti da bi usprkos činjenici što je i sama bila direktorica i odgovorna osoba u trgovačkom društvu Voće Royal da iz tog razloga njezin tadašnji suprug nije bio upoznat sa svim okolnostima vezano za prijavu i ugovaranje u SAPARD programu. Prema izvatku iz sudskog registra okrivljenik je naveden kao član uprave trgovačkog društva te ga je ovlašten zastupati samostalno i pojedinačno pa je okrivljeni HŽ svakako vrlo dobro znao o tako značajnim poslovnim aktivnostima trgovačkog društva koje predstavljaju nabavku opreme u višim novčanim iznosima koji zahtijevaju kreditno opterećenje trgovačkog društva i/ili odgovarajuću potporu iz proračunskih sredstava, odnosno sredstava Europske unije . Na pojedinim ispravama posredno vezanim za nabavku opreme o kojoj se u konačnici radilo upravo okrivljenik je naveden u potpisu, a pored toga je u svojoj obrani iznio vrlo detaljna saznanja o cjelovitom poslovnom odnosu kao i o pribavljanju sredstava iz posebnog predpristupnog programa za poljoprivredu i ruralni razvitak (SAPARD). Također, suprotno onome što proizlazi iz obrane okrivljenika, da su podaci iz ponude bi li ispravni i točni pravilno je sud prvog stupnja zaključio na temelju drugih dokaza o netočnim podacima o vrijednosti dijela opreme, a razlog je bilo ostvarivanje većeg iznosa potpore od onog koji bi doista pripadao. To proizlazi osim iz dostupne materijalne dokumentacije iz provedenih vještačenja pa i iz iskaza ispitanih svjedoka kako to obrazlaže sud prvog stupnja.

23. Naime, svjedoci koji su vršili dodatne kontrole ostvarivanja sadržaja ugovora o dodijeli sredstava zamijetili su određene nepravilnosti. Tako je svjedokinja KŽ iz Ravnateljstva za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi iz Ministarstva navela da su trgovačkom društvu Voće Royal bila odobrena novčana sredstva isključivo za nabavu nove opreme i mehanizacije, što je okrivljenik znao, a po tadašnjim pravilima u slučaju nepoštivanja odredbi ugovora cijeli iznos se trebao vratiti nacionalnom fondu, što znači da se radilo o vrlo bitnoj stavci ugovora, kojoj je svakako rukovoditelj trgovačkog društva dao primarni značaj jer njezino nepoštivanje izravno utječe na ugovorne odnose. Svjedokinja je navela kako je osobno vidjela da dio strojeva ima naznaku da su prerađeni, a na jednom stroju su bile dvije pločice. Svjedokinja AŽ zaposlena u istom Ravnateljstvu kao načelnica odjela navela je i o tome da okrivljenik nije smio započeti s nekakvim aktivnostima vezano za ulaganja prije sklapanja ugovora, a isti je započeo, kao što ima saznanja da je revizija na tri stroja uočila pločicu proizvođača s oznakom "rebuilt". Potom svjedok TŽ je u svom inspekcijskom poslu kontrole mjera iz navedenog programa naveo da je utvrdio kako tvrtka Voće Royal nije zaprimila ugovorenu količinu opreme prema ponudi nego manju, a imali su i sumnju da su u konkretnom slučaju tri nabavljena stroja rabljena, o čemu je zapitao tijekom inspekcije stranku, ali mu je odgovoreno da je od dobavljača zatražena samo nova oprema te da nisu imali saznanja o starijoj opremi. I svjedok BŽ je također naveo da je bio u inspekcijskoj kontroli programa te je uočio na jednom uređaju pločicu dobavljača s naznakom da je prerađena , a kasnije su od inozemnih dobavljača dobili izjave da je oprema iznimno sastavljena za trgovačko društvo Voće Royal. Sud prvog stupnja uzima u obzir i iskaz svjedoka UŽ iz kojeg proizlazi o predočavanju različite dokumentacije u kontroli koja je vršena, u odnosu na dokumentaciju koja je dana potom sudskom vještaku.

23.1. Iz svih navedenih iskaza sud prvog stupnja zaključuje da su svjedoci na određeni način potvrdili postojanje strojeva koji nisu bili novi, da su postojale određene nepravilnosti u postupku odobravanja potpore, ali kao odlučno uzima činjenicu da je neodgovarajuća, odnosno ponuda s netočnim podacima trgovačkog društva Exploria d.o.o. s naznačenom vrijednosti opreme ustvari sačinjena od strane trgovačkog društva Exploria d.o.o., odnosno LŽ, i to u dogovoru s okrivljenikom. Pri tome sud prvog stupnja iscrpno analizira vjerodostojnost svjedočkog iskaza LŽ povezano i sa svjedočkim iskazom CŽC (sada LŽC) u odlomcima pod točkom 39. točka 4. točka 1. do odlomka 39. točka 4. točka 5. koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja a zbog izbjegavanja ponavljanja na iste ukazuje s temeljnim zaključkom da je Voće Royal ustvari predočilo neistinitu dokumentaciju Explorie d.o.o. kao dobavljača strojeva, a koja dokumentacija je bila temelj financijske odluke iz ugovora o dodjeli sredstava iz SAPARD programa. Potom je pravilno utvrđeno da je financijsko knjigovodstvena vještakinja Marta Anđel na temelju isprava o količini isporučene robe u odnosu na podatke o uvezenoj robi iz Italije i Grčke kao i podacima od strane tvrtke Exploria d.o.o. kao temeljno obrazložila da je Voće Royalu isporučena roba-oprema u vrijednosti od 593.150,00 eura s cijenom ugradnje od 116.000,00 eura, što je bila protuvrijednost od 5.219.800,00 kuna, da bi kasnije kroz postupak potpore u SAPARD programu i ponudi dobavljača Exploria prikazana ukupna vrijednosti iznosila 8.610,514,00, koje novčane iznose valja povezati i s činjenicom da je po programu potpore financiran 50% iznos ulaganja. Ovaj sud drugog stupnja ne nalazi da bi pri tome bile relevantne druge dvije ponude za nabavku iste opreme koje su priložene prilikom prijave za sufinanciranje jer je nesporno ponuda trgovačkog društva Exploria bila najpovoljnija pa je očito kao takva i razmatrana s prednošću koju je stoga imala.

24. Zbog navedenih razloga, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je pogrešan zaključak i utvrđenje suda prvog stupnja da je počinio inkriminirane radnje za koje je proglašen krivim pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Sudska vještakinja Marta Anđel je tijekom postupka ispitana više puta na raspravi te nije prihvatljivo žalbeno ukazivanje da je odbijanjem njezinog ponovnog ispitivanja činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, posebno i stoga što je sudski vještak Aco Šikanić nakon ispitivanja u cijelosti ostao kod svih dijelova kombiniranog vještačenja, a koje je zajednički izvršeno na temelju dokumentacije , u čemu je pak po vještacima obrazloženo koje su sve podatke uzimali u obzir, dok se žalbom sada inzistira i na određenim podacima za koje žalitelj nalazi da ih je trebalo uračunati u utvrđene vrijednosti, iako je i vještak Aco Šikanić obrazložio upravo problematičnost isprava trgovačkog društva Exploria.

25. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje po mišljenju ovog suda ispravno je primijenjen i kazneni zakon kada je okrivljenik proglašen krivim na način kao u izreci prvostupanjske presude. Pri tome osim naprijed navedenog stajališta o kaznenom dijelu i pravnoj kvalifikaciji ovaj sud navodi i da je vrijednost državne potpore „velikih razmjera“ iz članka 258. stavak 3. KZ/11, ako prelazi 600.000,00 kuna (sada 79.633,69 eura), a ,,znatna imovinska korist“, odnosno ,,znatna šteta“ iz članka 247. stavak 2. KZ//11 postoji kada vrijednost imovinske koristi, odnosno štete prelazi 60.000,00 kuna (sada 7.963,37 eura), pa upravo te činjenice ta kaznena djela čini blažim u odnosu na kazneno djelo iz članka 293. stavak 2. KZ/97 za koje je pravnim shvaćanjem od 24. studenoga 1997. utvrđeno da ,,znatna imovinska korist“ postoji kada vrijednost koristi pribavljene počinjenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kuna. Stoga bi ostavljanjem pravne oznake po KZ/97 bila ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika jer je u tijeku postupka stupio na snagu novi Kazneni zakon - KZ/11 koji je blaži za okrivljenika. Međutim, prethodno valja utvrditi o kojem kaznenom djelu je bila riječ po KZ/97, a po optuženju radilo se o kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97, koje kazneno djelo čini onaj tko s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist tako da dovede nekog lažnim prikazivanjem ili prikrivanje činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu svoje imovine nešto učini, a ovo kazneno djelo, osim što ima ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11, po prihvaćenom stajalištu suda prvog stupnja ima i u kaznenom dijelu subvencijske prijevare, jer se radi o posebnom obliku prijevarnog postupanja u gospodarskim odnosima, a za koje je okrivljenik proglašen krivim kao u izreci pobijane odluke, po stajalištu ovog suda pravilnom primjenom kaznenog zakona.

26. Žaleći se zbog odluke o kazni žalitelj kaznu smatra prestrogom, a ukazuje i na nedostatke prilikom obrazlaganja odluke o kazni.

27. U tom smislu valja reći da iako je okrivljenik osuđivan, a po podacima spisa presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu pravomoćnom 2019. zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11(list 1393 spisa) na kaznu zatvora od 10 mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro, što sud prvog stupnja iako ne obrazlaže precizno, ispravno cijeni kao otegotnu okolnost, a s druge strane ispravno cijeni olakotnim da je isti roditelj šestero djece ( za koju doduše ne postoje podaci o dobi i eventualnoj obvezi uzdržavanja), kao i da je sada umirovljenik. Suprotno navodima žalbe ispravno uzima u obzir i stupanj krivnje, a ne radi se o otegotnoj okolnosti, već o polazišnoj točci kod odmjeravanja kazne u smislu članka 47. KZ/11.

28. Kod takvog stanja stvari, iako je postojala značajna otegotna okolnost, imajući u vidu protek vremena od počinjenja djela od sada devetnaest godina, s time da nije osuđivan prije počinjenja ovog kaznenog djela, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te prihvatiti izrečenu kaznu zatvora u izreci prvostupanjske presude za predmetno kazneno djelo te potom primijeniti uvjetnu osudu s najduljim rokom provjeravanja od pet godina, potonje obzirom na kasnije specijalno povratništvo. Po uvjerenju ovog drugostupanjskog suda upravo takvom kaznenopravnom sankcijom, bez izvršavanja kazne zatvora, bit će ostvarene svrhe kažnjavanja, koje se sastoje u društvenoj osudi zbog počinjenog kaznenog djela, jačanju povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaju na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanju okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo, tim prije što je od okrivljenika pravilno oduzeta nepripadna imovinska korist ostvarena kaznenim djelom.

29. Pri tome je po ovom sudu uzeto u obzir da se u konkretnom slučaju radilo o programu državne potpore ostvarenom u okviru programa SAPARD, u čemu se prijavljivalo Ravnateljstvu za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi, Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodnog gospodarstva Republike Hrvatske te je u konkretnom slučaju sklopljen ugovor o dodjeli sredstava iz SAPARD programa između navedenog Ministarstva i korisnika Voće Royal (list 612- 625 spisa) s time da je u članku 7. tog ugovora propisano da će u slučaju djelovanja suprotno odredbama Pravilnika ravnateljstvo tražiti povrat sredstava, a ukoliko ne postupi sukladno odluci o povratu sredstava i zaštitu svojih prava sudskim putem. Time je ugovorom jasno naznačeno da je sklopljen između državnog tijela Republike Hrvatske i trgovačkog društva pa je stoga i odluka o imovinskopravnom zahtjevu, koji je dosuđen Republici Hrvatskoj odgovarajuća odredbama ugovora.

30. Slijedom svega navedenog te kako ovaj sud kao drugostupanjski nije utvrdio povreda postupka i zakona na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti u opsegu članka 476. stavka 1. ZKP/08, žalbu okrivljenika valjalo je djelomice prihvatiti i na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana pa je na temelju članka 483. ZKP/08 odlučeno kao u točki II. izreke.

Rijeka, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Juranović