REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-799/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VH, vlasnika obrta [obrt] metalnih brodova, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Matković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1278/2024-3 od 22. listopada 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-448/2022-16 od 19. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio ovome sudu da ga odbaci ili odbije i tužitelja obveže da mu naknadi trošak toga podneska.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan a djelomično nedopušten.
4.1. Pitanje koje je tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio glasi:
„Može li Visoki trgovački sud RH presudom, u ovom slučaju posl.br. Pž- 1278/2025 izmijeniti odredbe ugovora, u ovom slučaju Ugovora o prodaji potraživanja od 16. prosinca 2005. ovjeren istoga dana kod javnih bilježnika Dubravke Grladinović i Marine Debelić iz Zagreba pod poslovnim brojem OU-1114, sklopljen između tužitelja VH, [obrt] obrt za popravak i preinake metalnih bodrova vl. VH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (ranije: [obrt] obrt, vl. VH iz [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana]), kao kupca potraživanja i OTP banke d.d., Split (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 (ranije: HVB Splitska banka d.d.), kao prodavatelja potraživanja (iako to tužbenim zahtjevom nije traženo), na štetu tužitelja, iako je ugovor sklopljen po slobodnoj volji ugovornih strana i spada u domenu slobodnog, dobrovoljnog odlučivanja ugovornih strana?“.
4.2. Ovo pitanje nije važno za odluku u sporu, pa se ne može smatrati važnim pravnim pitanjem u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. Nije naime jasno, zašto tužitelj smatra da je pobijanom presudom drugostupanjski sud „izmijenio odredbe ugovora“ sklopljenoga između stranaka, „iako to tužbenim zahtjevom nije traženo“. Naime, drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetenosti cijeloga ugovora djelomično potvrdio, nakon što je utvrdio da je taj ugovor samo djelomično ništetan (da su ništetne samo neke njegove odredbe), a djelomično preinačio, nakon što je utvrdio da neke od ugovornih odredaba nisu ništetne. Pritom je očito da drugostupanjski sud smatra da ugovor može opstati i bez tih ništetnih odredaba. Tužitelj se, inače, u vezi s naznačenim pitanjem poziva na odluku ovoga suda Rev 739/2021 i odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1575/2014, ali iz prijedloga nije jasno u kakvom su odnosu pravna shvaćanja iz tih odluka s naznačenim pitanjem.
4.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5.1. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na povredu Ustavnih i Konvencijskih prava, a da nije decidirano naveo o kojim se to temeljnim ljudskim pravima radi, niti se o tome može zaključiti iz sadržaja prijedloga. Tako tužitelj nije učinio vjerojatnom tvrdnju o povredi Ustavnih i Konvencijskih prava.
5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
6. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka III. izreke) jer se, s obzirom na sadržaj toga podneska, ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP.
Zagreb, 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
