REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4176/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić, odvjetnik u Zagrebu, Bednjanska 8, protiv tuženika Lika cesta d.o.o. sa sjedištem u Gospiću, Smiljanska 41, OIB: 92953194406, kojeg zastupa punomoćnik Dominik-Stjepan Janković, odvjetnik u Zagrebu, Isidora Kršnjavoga 11, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R – 178/2025-2 od 27. lipnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Gospiću broj P - 22/2008-105 od 27. veljače 2025., u sjednici održanoj 18. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R – 178/2025-2 od 27. lipnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Gospiću broj P - 22/2008-105 od 27. veljače 2025.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP- a.
4. Pobijanom odlukom odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačen kao nepravodoban prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka. Tužitelj svoj prijedlog temelji na odredbama članka 421. stavka 1. t. 8., 9. i 10. ZPP-a, u bitnom tvrdeći da je rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K -106/2023 od 9. studenog 2023. kazneni postupak protiv tužitelja obustavljen zbog odustanka od kaznenog progona Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, a što da predstavlja novu činjenice i novi dokaz na temelju kojeg bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka da je ta činjenica bila poznata prvostupanjskom sudu u vrijeme donošenja pravomoćne presude. U okvirima razloga na kojima je podnesen prijedlog za ponavljanje postupka pobijano rješenje se temelji na razlozima „…da je tužitelj prijedlog za ponavljanje postupka podnio prvostupanjskom sudu 25. ožujka 2024., dok je prvostupanjska presuda postala pravomoćna 9. lipnja 2016., pa je očito da je prijedlog podnesen izvan roka od pet godina od kada je odluka postala pravomoćna, propisanim citiranom odredbom članka 423. stavkom 3. ZPP-a, a u ovom slučaju nije riječ o razlozima za ponavljanje postupka iz odredbe članka 421. stavka 1. točki 2. i 3. ZPP-a…“. Pri tom su pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj neodređena, te nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Isto tako, prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnosti nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer u odlukama na koje se kao razlog važnosti poziva predlagatelj, nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima u okviru procesnopravne situacije podudarne sa situacijom u ovom predmetu. Shodno navedenom, pravna pitanja kako ih je prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio tužitelj ne mogu se cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, te da mu je ograničeno pravo na pristup sudu, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
8. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (t. III. Izreke ovog rješenja).
Zagreb, 18. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
