REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-177/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 81/2022-3 od 16. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-424/2018-26 od 15. prosinca 2021., u sjednici održanoj 18. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-81/2022-3 od 16. rujna 2024. i presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr- 424/2018-26 od 15. prosinca 2021. u dijelu pod točkama I. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587 da tužiteljici CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.523,40 kn bruto (slovima: dvijetisućepetstodvadesettrikunečetrdesetlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

-252,32 kn od 16.09.2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-189,24 kn od 16.01.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-277,55 kn od 16.03.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-252,32 kn od 16.05.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-330,42 kn od 16.07.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-265,47 kn od 16.09.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-181,79 kn od 16.11.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-126,70 kn od 16.02.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-60,60 kn od 16.08.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-353,61 kn od 16.02.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-233,38 kn od 16.03.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da joj plati trošak parničnog postupka u iznosu od 5.750,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja, odnosno od 15. prosinca 2021. pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

II. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnom troška odbija se kao neosnovan.

III. Zahtjev tuženice za naknadom parničnom troška odbija se kao neosnovan.“ .

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženice odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu pod točkama točke I. i III. izreke.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3732/2025-2 od 16. rujna 2025. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Kod obračuna prekovremenih sati trebaju li se uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova ostvarenih prekovremenih sati bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložila je preinačiti pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima, odnosno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju, tužiteljica je predložila odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora revizijskog postupka je zahtjev tužiteljice, zaposlenice Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenih sati u razdoblju od 16. rujna 2013. do 16. ožujka 2018.

9. Pozivajući se na odredbe čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16 i 123/16 - dalje: KU/13) i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) kojima je bio reguliran način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, nižestupanjski sudovi su zaključili da tuženica nije pravilno evidentirala mjesečni fond radnih sati, pa da je stoga osnovan zahtjev tužiteljice sukladno prvoj varijanti obračuna utvrđenoj financijskim vještačenjem, prema kojoj je obračun razlike plaće obračunat na ime svakog ostvarenog prekovremenog sata rada koji je tužiteljica ostvarila u smjenskom radu i turnusu i na drugi način koji joj tuženica nije obračunala i isplatila kao prekovremeni rad iako su ti sati bili duži od smjene ili turnusa, odnosno duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati ili 40 sati tjedno kada je tužiteljici rad bio organiziran na drugi način. Polazeći od toga da je obveza tuženice voditi točnu evidenciju o radnom vremenu i evidenciju o korištenju slobodnih dana, kao i donijeti posebno rješenje o korištenju slobodnih dana iz kojeg bi bilo jasno vidljivo za koje odrađene prekovremene sate se tužiteljici daju na korištenje slobodni dani, zbog propusta tužiteljice koja takvo rješenje nije donijela, nižestupanjski sudovi nisu prihvatili varijantu obračuna razlike plaće prema kojoj bi se (sukladno dostavljenim zahtjevima tužiteljice za korištenje slobodnih dana) utvrđeni iznos umanjio obzirom na iskorištene slobodne dane.

10. Prema sadržaju pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija, sporan je način utvrđivanja iskorištenih slobodnih dana u situaciji kada o tome nije doneseno posebno rješenje, te u svezi s tim na komu je teret dokaza po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani vidljivi iz evidencija o radu tuženice.

11. Prema odredbi čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) propisano da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu, a da je odredbom iz čl. 135. st. 4. ZR propisano da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. st. 1. ZR na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.

12. Prema čl. 41. KU/13, koji je identičan čl. 35. KU/17 plaću državnog službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s time da su dodaci na osnovnu plaću - dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

13. Odredbom čl. 44. KU/13 i čl. 38. KU/17, propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Dodaci iz st. 1. međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

14. Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana. Rad u I. smjeni je od šest do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do šest sati. Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.

15. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (dvije prve - dvije druge - dvije treće - dva dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena, te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam sati. Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz st. 10. i 11. ovog članka međusobno se ne isključuju. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

16. Prema odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a prema čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Pravnim pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija u bitnom se problematizira način utvrđivanja nesporno iskorištenih slobodnih dana u situaciji kada o tome nije doneseno posebno rješenje, te u svezi s tim na komu je teret dokaza po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani vidljivi iz evidencija o radu tuženice.

18. Ovaj sud je u činjenično i pravno podudarnom predmetu zauzeo shvaćanje u odluci Rev-445/2023-2 od 12. rujna 2023., prema kojem:

„(...)15. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tužitelj prema evidencijama radnog vremena koristio slobodne dane po osnovi dežurstva ili straže (koji oblici rada na temelju čl. V. i VIII. Odluke/09 ne predstavljaju prekovremeni rad), ali i po drugim osnovama, pa kraj takve, iako u postupku ocjenjenom manjkave, pisane evidencije, sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova. Pri tomu je nužno imati u vidu jesu li tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, je li je potpisivao i na tu evidenciju tužitelj do pokretanja sudskog postupka iznosio primjedbe, i je li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imao primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Ovo stoga, jer je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena stoji da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

16. Tuženica kao poslodavac mora dokazati da su tužitelju odobreni slobodni dani, a to što ne postoje rješenja o preraspodjeli radnog vremena ne znači da se ostvareni slobodni dani koji su odobreni i iskorišteni za rad koji se smatra prekovremenim radom ne trebaju umanjiti za slobodne dane koji su po toj osnovi nesporno iskorišteni, jer uz naprijed navedena utvrđenja, i evidencijom radnog vremena tuženica može dokazati da su tužitelju i za prekovremeni rad odobreni slobodni dani.

17. Kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, jer ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od 27. travnja 2009.; Lady S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06 § 27., presuda od 23. listopada 2008.)“.

19. U odluci broj Rev-344/2025 od 30. travnja 2025. ovaj sud je izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

„Tužitelju ne pripada pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, te od ostvarenih sati prekovremenog rada treba oduzeti iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada. Na tužitelju je teret dokazivanja da se evidentirani iskorišteni slobodni dani ne odnose na prekovremeni rad već na neku drugu pravnu osnovu (tako i u Rev -123/2023-2 od 17. siječnja 2024. i dr.).“.

20. U odnosu na postavljeno pravno pitanje, ovaj sud je u činjeničnoj i pravnoj situaciji podudarnoj ovom predmetu izrazio pravno shvaćanje u odluci broj Rev-498/2025 od 27. svibnja 2025.:

„Naime, u situaciji kada tužena tvrdi da je tužitelj na ime ostvarenih sati prekovremenog rada koristio prije navedene slobodne dane, bilo je potrebno raspraviti i utvrditi tu činjenicu i to bez obzira da li je tužena donosila rješenja o korištenju slobodnih dana. U toj situaciji, na tuženoj je teret dokaza da bi tužitelj navedene dane koristio kao slobodne dane po osnovu ostvarenog predmetnog prekovremenog rada. Ukoliko bi tužena dokazala tu činjenicu, onda bi na tužitelju bio teret dokaza da je predmetne slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi predmetnog prekovremenog rada. Ukoliko bi tužitelj tu činjenicu dokazao, onda bi imao pravo zahtijevati od tužene plaću za predmetni prekovremeni rad.“.

21. U postupku pred prvostupanjskim i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, radi čega obje nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati obzirom da ne sadrže jasne i potpune razloge o činjenicama odlučnim za ishod spora. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. S obzirom da su ukinute obje nižestupanjske presude, o troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina