Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-369/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Importanne Centar d.o.o. OIB 85644690123, Zagreb, Trg A. Starčevića 7, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Buterin i Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tužene KF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj Povrv-402/2025-17 od 14. studenog 2025. godine, dana 18. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj Povrv-402/2025-17 od 14. studenog 2025. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđen je prekid postupka u ovom predmetu (t. I. izreke) te je određeno da će se postupak nastaviti po pravomoćnom okončanju postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 7707/2024 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak (t. II. izreke).
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu podnosi tužitelj, a rješenje pobija zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), odnosno zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP kao i zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 213. ZPP i čl. 12. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji ovu žalbu, ukine pobijano rješenje u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tužitelja je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dospjele zajedničke pričuve od tužene kao vlasnice posebnog dijela nekretnine.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Presuda je razumljiva, sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a izreka nije u proturječju s obrazloženjem. Nisu utvrđene ni druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. U provedenom postupku nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbama čl. 213. i 12. ZPP, a koju tužitelj ističe u žalbi.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud izvršio uvid u tužbu u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P- 7707/2024 te utvrdio da suvlasnici predmetne nekretnine, među kojima je i tužena, u svojstvu tužitelja vode parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti pravnih poslova koji predstavljaju temelj ovlaštenja tužitelja u ovom postupku za potraživanje zajedničke pričuve, i to međuvlasničkog ugovora od 16. travnja 2004. i ugovora o upravljanju objektom Importanne Centar sklopljen 30. travnja 2001.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 379. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – dalje: ZVDSP) kojim je između ostalog propisano da upravitelj utvrđuje visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik pa kako se već vodi postupak u kojem se tvrdi da je tužitelj nezakonito postao upraviteljem, tada se ne mogu uzimati vjerodostojnim niti podaci na temelju kojih je utvrdio visinu obveze tužene. Sud je pritom dodatno uzeo u obzir da utvrđenje ništetnosti navedenih pravnih poslova ne traži samo tužena, već 116 suvlasnika posebnih dijelova zgrade. U takvim okolnostima ocijenio je da je, radi procesne ekonomičnosti i osiguranja pravne sigurnosti, svrsishodno prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja navedene parnice, jer bi odlučivanje o navedenom kao o prethodnom pitanju u svakom pojedinom postupku radi naplate pričuve moglo dovesti do različitih i proturječnih sudskih odluka, a time i do pravne nesigurnosti u praksi.
9. Tužitelj u žalbi navodi da u ovom postupku nastupa u ime i za račun suvlasnika te da je upravitelj nekretnine specifičan institut uređen odredbama ZVDSP. Smatra da ovlast upravitelja za naplatu zajedničkih troškova ne proizlazi iz pojedinačnih ugovora, već izravno iz zakona, te da obveza suvlasnika na plaćanje pričuve postoji neovisno o tome tko obnaša funkciju upravitelja. Ističe i da iz prijedloga za ovrhu proizlazi da je isplata zatražena na račun zajedničke pričuve, odnosno u korist svih suvlasnika. Nadalje, tvrdi da bi eventualno osnivanje zajednice suvlasnika, prema novom Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada, omogućilo nastavak postupka s tom zajednicom kao tužiteljem, čime pitanje aktivne legitimacije više ne bi bilo sporno.
10. Međutim, tužitelj pritom zanemaruje da tužena u ovom postupku ne osporava samo aktivnu legitimaciju tužitelja, već dovodi u pitanje i pravnu valjanost isprava na temelju kojih je utvrđena visina zajedničke pričuve. Budući da se u zasebnom parničnom postupku zahtijeva utvrđenje ništetnosti međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju, koji čine pravni temelj kako za ovlaštenje upravitelja tako i za način obračuna pričuve, jasno je da odluka u tom postupku može imati izravan utjecaj na osnovanost potraživanja u ovom sporu.
11. Da bi sud u ovom postupku sam riješio to pitanje, morao bi provesti ocjenu valjanosti navedenih pravnih poslova, odnosno odlučivati o istim pravnim pitanjima koja su već predmet raspravljanja u drugom postupku. Time bi postojala realna opasnost donošenja različitih sudskih odluka o istom pravnom odnosu.
12. Stoga, polazeći od činjenice da je za odlučivanje u ovom postupku nužno prethodno utvrditi valjanost međuvlasničkog ugovora od 16. travnja 2004. i ugovora o upravljanju objektom Importanne Centar sklopljenog 30. travnja 2001., a što je predmet raspravljanja u parnici koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-7707/2024, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe čl. 12. u vezi s čl. 213. st. 1. ZPP te odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
13. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravna stajališta suda prvog stupnja.
14. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP, kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije odlučio sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno.
15. Nadalje, odredbom čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da sud može odlučiti da sam ne rješava o prethodnom pitanju, u kojem slučaju određuje prekid postupka.
16. Imajući u vidu da tužitelj kao upravitelj potražuje od tužene nepodmirene obveze s osnove zajedničke pričuve, dok tužena osporava valjanost međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju, uključujući i način utvrđenja i obračuna pričuve, a o tim se pitanjima već vodi parnični postupak, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ishod tog postupka predstavlja prethodno pitanje od odlučnog značaja za ovaj spor.
17. Stoga žalbeni navodi tužitelja da u konkretnom slučaju nije postojala zakonska osnova za prekid postupka nisu osnovani. Iz sadržaja čl. 213. st. 1. ZPP jasno proizlazi da je odluka o tome hoće li sud sam riješiti prethodno pitanje ili će postupak prekinuti do njegovog rješenja u drugom postupku prepuštena diskreciji suda. U konkretnom slučaju sud je svoju odluku obrazložio razlozima procesne ekonomičnosti, izbjegavanja proturječnih odluka i očuvanja pravne sigurnosti, koje razloge prihvaća i ovaj sud.
18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP odlučeno je kao u t. I. izreke ove odluke.
19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 381. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Sutkinja
Gordana Bošković Majerović
