1

Broj: Ppž-10811/2023

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R  J  E  Š  E  N  J  E

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. D., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju D. V., odvjetniku u B., protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, od 5. studenog 2023., broj: 54. Pp-3502/2023-6 u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.,

                                                        r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba okr. D. D., ukida pobijana prvostupanjska presuda te predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, od 5. studenog 2023. broj: 54. Pp-3502/2023-6, okr. D. D.je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je na temelju tog propisa, a uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne izrečena novčana kazna 1.060 eura (7.986,57 kuna) u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao 79,64 eura (600,00 kuna) pa je tako da je okrivljeniku ostalo za platiti 980,36 eura/7.386,52 kuna, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 90 dana, dok je, u odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka 15,00 eura (113,02 kuna).

1.1.   Istom presudom je na temelju čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vezi čl. 50. st. 2. PZ-a okrivljeniku izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi B., M. kbr. xx u trajanju od 6 mjeseci.

1.2.              Istom presudom je na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtava nasilja u obitelji supruge S. D. i kćeri N. D. na udaljenost manju od 10 metara u trajanju 6 mjeseci u koje će se uračunati vrijeme za koje su okrivljeniku izrečene mjere opreza udaljenja iz zajedničkog kućanstva te zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa suprugom i kćeri. 

2.              Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik po branitelju, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači te okrivljenik oslobodi od optužbe, odnosno, presuda ukine i vrati na ponovni postupak.

3.               Žalba je osnovana.             

4.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje PZ), ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi i po službenoj dužnosti, nakon čega je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a koju pravilno ističe okrivljenik.

5.               Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, okrivljenik navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nepotpuni i nejasni tako da se ona ne može ispitati, budući da iz provedenih dokaza nije razvidno da okrivljenik ima psihičku bolest i to shizofreniju te je neubrojiva osoba, a nije provedeno niti psihijatrijsko vještačenje na tu okolnost. Ističe da prvostupanjski sud zaključke o krivnji temelji isključivo na iskazima oštećenih svjedoka dok za obranu okrivljenika u kojoj je naveo da boluje od shizofrenije, da jednom mjesečno ide na kontrole, da se psihijatrijski liječi kod dr. Č., a sada je pacijent M. K., nema razloga. Iako u žalbi navodi da je time ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer postupanje okrivljenika ne sadrži obilježja prekršaja okrivljenika koji nije postupao s namjerom uznemiravanja obitelji već zbog svoje bolesti, ovaj žalbeni navod predstavlja žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 2. PZ-a.

5.1.   Ispravno okrivljenik ističe da u obrazloženju pobijane presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama zbog kojih nije moguće ispitati pobijanu presudu, budući da je u obrazloženju presude (odlomak 6.) u potpunosti izostala razložna analiza i ocjena obrane okrivljenika u kojoj je izjavio da se psihijatrijski liječi od shizofrenije, da jednom mjesečno obavlja liječničke kontrole („kod dr. Č. i da je pacijent M. K.“), čime je dovedena u sumnju ubrojivost okrivljenika u vrijeme počinjenja prekršaja. Prvostupanjski je sud opširno reproducirao obranu okrivljenika ali uopće nije ocijenio njegov sadržaj niti je obrazložio je li prihvatio takvu obranu okrivljenika odnosno, ako ju nije prihvatio, na temelju čega to ocjenjuje, a u smislu odredbe čl. 185. st. 7. PZ-a. Činjenica eventualne neubrojivosti okrivljenika u vrijeme počinjenja prekršaja je odlučna činjenica o kojoj ovisi ocjena postojanja krivnje na strani okrivljenika kao sastavnice zakonskog obilježja prekršaja (čl. 26. PZ-a) te je prvostupanjski sud bio dužan dati razlog o toj iznesenoj odlučnoj činjenici. Po ocjeni ovog suda, okrivljenik je svoje navode obrane učinio vjerojatnim, što je dovoljan stupanj osnovanog postojanja te činjenice koja mu ide u prilog.

5.1.1.   Osim toga, u svjetlu stanovišta izraženih u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3132/2018 od 27. svibnja 2021., prvostupanjski je sud dužan ocijeniti svaki izvedeni dokaz, a u nedostatku razloga očitog neprihvaćanja kao istinite obrane okrivljenika, ozbiljno se dovodi u pitanje potrebna kritičnost prvostupanjskog suda kao i arbitrarnost u ocjeni izvedenih dokaza.

5.2. Stoga je navedenim propustom prvostupanjskog suda o izostanku ocjene obrane okrivljenika i ne iznošenje razloga o odlučnoj činjenici ubrojivosti okrivljenika u vrijeme počinjenja prekršaja, počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t.11. PZ-a koju ističe okrivljenik.

6. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika te ukinuti pobijanu presudu i dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će prvostupanjski sud otkloniti bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, provesti dokaz psihijatrijskog vještačenja okrivljenika u svrhu utvrđenja njegove ubrojivosti „tempore criminis“, po potrebi i druge dokaze, nakon čega će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti. Pri tome će sud, u slučaju donošenja osuđujuće presude u ponovljenom postupku, paziti na pravilno izricanje eventualne novčane kazne okrivljeniku, s obzirom na primjenu čl. 37. st. 3. t. 1. PZ-a u izreci te poštivanja načela zabrane preinačenja na teže.

7.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. siječnja 2024.

Zapisničarka:                                                                       Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.                                                                Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvama i tužitelja.