REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1056/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Izvor upravljanje d.o.o., Zagreb, Trpinjska 9, OIB 02951724955, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Bilić, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženika VU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dino Lučev, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-718/2025-3 od 29. listopada 2025. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1240/2017- 69 od 24. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke naznačivši u njemu pitanje za koja smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP).

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.

4. Drugostupanjskom odlukom potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno da se ne dopušta preinaka tužbe, kao i prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu određenoga novčanog iznosa sa zateznim kamatama od tuženika te je odlučeno o troškovima postupka. S obzirom na to da je tužitelj tijekom ovoga postupka ugovorom o cesiji predmetnu tražbinu prema tuženiku prenio na drugoga vjerovnika, a tuženik nije dao pristanak za stupanje u parnicu toga vjerovnika umjesto tužitelja, drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjsko rješenje pravilno (članak 192. stavak 3. ZPP), a kako tužitelj zbog toga što je predmetnu tražbinu ustupio više nije vjerovnik za tu tražbinu smatra da je pravilna i zakonita prvostupanjska presuda.

5. Pitanje koje je tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio glasi:

„Je li sud pravno utemeljeno odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 380. toč. 2 ZPP-a u situaciji kada je tužitelj svoju tražbinu ustupio/ cedirao drugoj osobi temeljem Ugovora o cesiji te je primjenom odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a ovlašten nastaviti parnicu, a uspjeh iste ovisi o tome hoće li svoje procesnopravno ponašanje uskladio s novonastalom situacijom dok je u konkretnom slučaju tužitelj u skladu s tom odredbom te praksom Vrhovnog suda specificirao tužbeni zahtjev te zatražio isplatu u korist treće osobe, odnosno osobe kojoj je potraživanje ustupljeno i na taj način uskladio postupanje u skladu s novonastalom procesno pravnom situacijom?“ To pitanje obrazlaže kako slijedi: „Dakle, pitanje je Vrhovnom sudu je li drugostupanjski sud pravno utemeljeno odbio tužiteljev zahtjev u kojemu je tužitelj zadržao svojstvo tužitelja dok je u specificiranom tužbenom zahtjevu tražio temeljem odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a da se parnica među istim strankama dovrši, a da isplata iznosa ide u korist preuzimatelja potraživanja/ cesionara kao novog vjerovnika s obzirom na to da je tužitelj svoje ponašanje uskladio sukladno relevantnim zakonskim odredbama (čl. 195. st. 1. ZPP-a) kao i sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama: 1. II Rev-117/2003-2 od 16.12.2003.g., 2. Revt- 370/2013-2 od 21.05.2014.g.“.

6. Suprotno tužiteljevu mišljenju predmetna drugostupanjska presuda nije zasnovana na pravnome shvaćanju u primjeni članka 195. stavka 1. ZPP koje je protivno shvaćanju ovoga revizijskog suda. Točno je ono što tužitelj tvrdi, naime da se u odlukama na koje se poziva ovaj sud izjasnio da „Odredba čl. 195. st. 1. ZPP-a omogućava tužitelju da nastavi parnicu koju je otpočeo, ali njegov uspjeh u toj parnici ovisi o tome da li će svoje procesnopravno ponašanje uskladiti s novonastalom materijalnopravnom situacijom”, ali je neosnovan tužiteljev daljnji zaključak da u svim slučajevima u kojima tužitelj tražbinu o kojoj se parnica vodi ustupi novome vjerovniku „to praktično znači da tužitelj treba specificirati tužbeni zahtjev na način da isplata ide novom vjerovniku“ i da je samo to dovoljno da sud dalje odlučuje o takvome zahtjevu. Naime, kako je to obrazloženo u odluci ovoga suda Rev 111/2021 -2 od 18. srpnja 2023., na koju se pozvao drugostupanjski sud, kada je tijekom postupka tužitelj novome vjerovniku otuđio tražbinu o kojoj se postupak vodi, „tužitelj koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi može zadržati svoje materijalno pravno i postupovno pravno ovlaštenje i preinačiti tužbeni zahtjev na način da njime traži da se cedirana tražbina ispuni trećoj osobi, primatelju tražbine, zavisno od sadržaja pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe“ no obrazloženo je i da „tužitelj, koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi zadržava materijalno pravno ovlaštenje tražiti da tuženik ispuni tražbinu primatelju tražbine i procesno pravno ovlaštenje voditi parnicu u svoje ime a u korist primatelja tražbine ako to proizlazi iz pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe“. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci obrazložio je da „analizom prvostupanjske odluke i stanja spisa, odnosno samog Ugovora o cesiji, proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sadržaj Ugovora o cesiji, te u istome nema ugovorene ovlasti tužitelja tražiti da se tražbina ispuni novom vjerovniku, što znači kako isti nema ovlaštenje uskladiti tužbeni zahtjev s novonastalom materijalnopravnom situacijom i mogućnost usklađivanja – preinake tužbenog zahtjeva na naprijed opisani način.“.

7. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek