Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2338/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Manueli Ostoić Čačinović, te zapisničarki Branki Crnogorac, u upravnom sporu tužitelja Super Odredište d.o.o., Zagreb, Tomićeva 5, koje zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi postavljanja otvorene terase, 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-06/76, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 20. ožujka 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-06/76, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 20. ožujka 2024. poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenja, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/22-001/3523, URBROJ: 251-10-31-1/020-23-12 od 29. svibnja 2023. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje.
2. Tužitelj tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog : bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
Dalje je dodao kako tuženik nezakonito postupao kad sukladno čl. 117. st. 2. ZUP-a prvostupanjsko rješenje pobijano žalbom poništava i dostavlja predmet prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Navedeno, jer u predmetnom upravnom postupku nije nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela. U konkretnom upravnom postupku tuženik je trebao primijeniti čl. 117. st. 1. , poništiti rješenje i samo riješiti stvar budući da je nesporno utvrdio sporne činjenice.
2.1. Napomenuo je, a kako i tuženik ispravno utvrđuje da je pobijano prvostupanjsko rješenje je u cijelosti arbitrarno. Slijedom navedenoga, nespornim smatra kako je tuženik propustio riješiti žalbu izjavljenu na prvostupanjsko rješenje primjenom čl. 117. st. 1. ZUP-a čime je posljedično počinio bitnu povredu upravnog postupka i pogrešno primijenio materijalno pravo. Navedeno iz razloga jer sam pobijanim Rješenjem neizravno navodi kako je tuženik zaista nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenice, nadalje da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari te da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem i da je pogrešno primijenjen propis na temelju kojega se rješava stvar.
2.2. Također, tuženik je paušalno zaključio da je tužiteljev navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava temeljem čl. 41. st. 2. Odluke o komunalnom redu nepravilan., uz uvažavanje čl. 41. st. 1. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik grada Zagreba“, broj:14/19, 24/19 i 22/20, dalje u tekstu: Odluka o komunalnom redu), a potpuno zanemarujući čl. 41. st. 2. i činjenicu da čl. 41. st. 2. propisuje da za izdavanje novog rješenja nije potrebno ponovno pribaviti suglasnosti i mišljenja iz stavka 1. ovoga članka pod uvjetom da nisu promijenjene činjenice na temelju kojih je izdano ranije rješenje o postavljanju otvorene terase.
2.3. Naime tuženik je naveo, a što je tužitelju nesporno, da donositelj prvostupanjskog rješenja ima pravo tražiti mišljenje od strane svojih Odsjeka i drugih gradskih upravnih tijela. Ukazao je na odredbu čl. 41. st. 2. Odluke o komunalnom redu kojom je propisano: „Ako je rješenje iz st. 1. ovoga članka izdano na rok kraći od pet godina, za izdavanje novog rješenja nije potrebno ponovno pribaviti suglasnosti i mišljenja iz st. 1. ovoga članka pod uvjetom da nisu promijenjene činjenice na temelju kojih je izdano ranije rješenje o postavljanju otvorene terase.“
Istaknuo je kako je Rješenjem Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-02/21-001/10, URBROJ: 251-13-1/006-21-8-HP od dana 16. ožujka 2021. odobreno postavljanje stolova, stolica, suncobrana, drvenog podesta, drvene ograde i točionika na površinu javne namjene, te je određen način postavljanja terase površine 39,60 m2, a koje rješenje je izdano na razdoblje kraće od pet godina.
2.4. Zaključio je kako tuženik u predmetnom upravnom postupku ne primjenjuje čl. 117. st. 1. ZUP-a jer smatra da ne može preinačiti prvostupanjsko rješenje iz razloga što drži da prvostupanjsko tijelo ima pravo tražiti mišljenja od svojih Odsjeka i drugih gradskih upravnih tijela, a sve u svrhu prikupljanja svih relevantnih činjenica temeljem kojih rješava upravnu stvar.
2.5. Tužitelj smatra kako tuženik nezakonito odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka i time pogrešno primjenjuje materijalno pravo i to prije svega jer se ne može ispitati na temelju koje odredbe ZUP-a tuženik odbija tužiteljev zahtjev za priznavanje troškova upravnog postupka.
2.6. Nadalje, tužitelj je istaknuo kako je zatražena naknada troškova upravnog postupka jer je bio prisiljen angažirati odvjetnika radi sastavljanja žalbe koja je konačno i uvažena. Kako je postupak za tužitelja okončan povoljno jer je u ovom konkretnom slučaju tuženik i poništio prvostupanjsko rješenje, isti je dužan naknaditi nastale troškove čak i da smatra da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu stranke. Navedeno prije svega sukladno odredbi čl. 161. st. 1. jer javnopravno tijelo ne može tjerati stranke da angažiraju stručnu pomoć odvjetnika i onda se ograditi od troškova čak i kad stranka uspije u zahtjevu.
2.7. Temeljem navedenoga razvidno je pobijano rješenje tuženika u cijelosti nezakonito te ga je kao takovog potrebno poništiti te predmet vratiti na ponovni postupak.
2.8. Tužitelj ujedno potražuje i naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika sukladno odredbi čl.91.st.3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 29. svibnja 2023. utvrđeno je da je istim odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja za postavljanje otvorene terase na površinu javne namjene u Zagrebu, Tomićeva 5, veličina 3,47x9,00m, ukupne površine 31,23 m2, na k. č. br. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina], za potrebe ugostiteljskog objekta, buffeta "ROOTS"u Zagrebu, Tomićeva 5, u vremenu od 01.siječnja 2023.do 31.prosinca 20232023.
8. Uvidom u drugostupanjsko rješenje od 20. ožujka 2024. utvrđeno je da je istim poništeno predmetno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, s obrazloženjem kako nije jasno kojim se razlozima vodilo prvostupanjsko tijelo kod odbijanja zahtje4va za postavljanje terase., a uvidom u fotografije s lica mjesta utvrđeno je da se predmetna terasa nije mijenjala u površini i sa strane ne zauzima velik prostor u Tomićevoj ulici, ne sprječava pristup uspinjači i ne smeta pješacima, a i dvojbena je činjenica štete ostalih korisnika javne površine, jer prvostupanjsko tijelo nije navelo u pobijanom rješenju koji su to ostali korisnici javne površine i na koji način to predmetna terasa šteti njihovu interesu. Tuženik smatra korisnim provesti i očevid na licu mjesta kako bi se utvrdile sve relevantne činjenice, a poželjno je pozvati i tužitelja koji će dati svoje mišljenje
9. Odredbom članka 41.st.1.Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 14/19, 24/19, 22/20 i 16/22) propisano je da se otvorena terasa na površinama javne namjene i zemljištu u vlasništvu pravnih ili fizičkih osoba koje neposredno graniči s površinom javne namjene, postavljaju na temelju rješenja gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove, po prethodno pribavljenim suglasnostima drugih nadležnih tijela.
Odredbom čl. 24.st.7 Odluke o davanju u zakup i na drugo korištenje javnih površina (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 28/20, 21/21, 16/22 i 22/22) određeno je da na prijedlog Povjerenstva za davanje površina javne namjene u zakup i na drugo korištenje, gradonačelnik donosi zaključak kojim se utvrđuju korisnik, naziv lokacije- mjesta koje se daje na korištenje, namjena, površina, rok korištenja, te iznos naknade koju je podnositelj zahtjeva dužan uplaćivati.
10. Nesporno je da se dogodio propust prvostupanjskog tijela u postupku izdavanja rješenja za postavljanje terase na površinu javne namjene jer je u Zaključku gradonačelnika Grada Zagreba od 07.travnja 2023. navedeno da su ovdje tužiteljevu zahtjevu predložene dimenzije terase zadovoljavaju postojeće relevantne propise. A uvidom u Prikaz operativnih površina za rad vatrogasnih vozila utvrđeno je da predmetna terasa ne predstavlja prepreku vatrogasnim vozilima i drugim interventnim vozilima u slučaju požara ili neke druge potencijalne opasnosti., zbog čega je i po mišljenju ovog suda ispravno tuženik poništio ranije rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.
10.1. Vidljivo je i da se predmetna terasa nije mijenjala u površini i ista ne zauzima velik prostor u Tomićevoj ulici, ne sprječava pristup uspinjači i ne smeta pješacima, a i upitna je šteta ostalih korisnika javne površine, jer nije navedeno niti koji su to korisnici javne površine i na koji način predmetna terasa šteti njihovu interesu.
11. Pravilno je tuženik utvrdio kako prvostupanjsko tijelo ima pravo tražiti mišljenja od strane svojih odsjeka i drugih gradskih upravnih tijela, a sve u cilju prikupljanja svih relevantnih činjenica temeljem kojih rješava upravnu stvar. Bez obzira što je prethodno rješenje doneseno samo na godinu dana ili na rok kraći od pet godina.
12. I ovaj sud prihvaća obrazloženje tuženika koji je uputio na provođenje očevida na licu mjesta kako bi se utvrdile relevantne činjenice i to u prisustvu ovdje tužitelja.
13. Tuženik je pravilno odlučio o trošku upravnog postupka potvrdivši prvostupanjsko rješenje u tom dijelu jer je nesporno kako postupak radi postavljanja otvorene terase nije pokrenut po službenoj dužnosti već po zahtjevu tužitelja.
14. Temeljem svega naprijed navedenog i u postupku utvrđenog, sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
15. Također će tužitelj u ponovnom postupku moći isticati sve prigovore koje bude smatrao relevantnim za ovu upravnu stvar, bez obzira na konkretnu uputu prema kojoj je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti, jer će ukoliko bude podnesena žalba na novo doneseno prvostupanjsko rješenje, tuženo tijelo morati ocijeniti sve žalbene navode u skladu s odredbom članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku.
16. Kako tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.
17. Slijedom navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
18. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.
U Zagrebu, 18. ožujka 2026.
Sudac:
Manuela Ostoić Čačinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Martin Sherri, e-komunikacija
2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, e- komunikacija
3. U spis