Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-185/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Morisa Mikić, odvjetnica u Donjem Miholjcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj: P-508/2024-14 od 4. prosinca 2025., dana 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj: P- 508/2024-14 od 4. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 88,27 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 43965974818 na ime dugovanja za potrošenu električnu energiju isplati iznos 439,31 EUR (četiristotridesetideveteuraitridesetjedancent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 226,13 EUR od 11.03.2023. pa do isplate

- 116,08 EUR od 06.05.2023. pa do isplate

- 73,45 EUR od 30.05.2023. pa do isplate

- 7,72 EUR od 06.07.2023. pa do isplate

- 15,93 EUR od 30.05.2023. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. [adresa], OIB: 43965974818 da naknadi tuženiku VP, V, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, odnosno od 4. prosinca 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od 3 godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“

2. Protiv točaka I. i II. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povredi odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da tuženica nije pasivno legitimirana u ovome postupku. Tužitelj smatra da postojanje ugovornog odnosa između njega i tuženice nije odlučna činjenica za odgovornost tuženice da plati troškove isporučene električne energije. Naime, tuženica je suvlasnica nekretnine gdje je došlo do potrošnje električne energije, radi čega ona odgovara za utuženo dugovanje u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dakle, nije nužno da utuženi računi glase na tuženicu niti da tuženica ima sklopljen ugovor s tužiteljem, već ju njezino pravo vlasništva obvezuje da podmiri troškove električne energije. Nadalje, prvostupanjski sud uopće ne navodi odlučnu činjenicu da je tuženica platila utuženu glavnicu, čime je priznala dug. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je trebao obvezati tuženicu da plati utužene zakonske zatezne kamate koje teku na glavnicu te da nadoknadi parnični trošak tužitelju. Tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 88,27 EUR.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u ukupnom iznosu od 439,31 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose, a koje potraživanje se odnosi na račune za potrošenu električnu energiju u razdoblju od ožujka 2023. do srpnja 2023., a potrošnja električne energije se odnosi na nekretninu na adresi [adresa], koja nekretnina je u suvlasništvu tuženice u 6/12.

6. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP).

7. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tuženica VP, LP i ŽP suvlasnici nekretnine kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvor i oranica, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina] (adresa: [adresa]), i to: tuženica VP u 6/12, LP u 3/12 i ŽP u 3/12

- da tužitelj isporučuje električnu energiju na gore navedenoj nekretnini

- da je u evidencijama tužitelja kao krajnji kupac evidentiran LP te da svi utuženi računi (za potrošnju električne energije) glase na LP

- da tužitelj ima sklopljen ugovor o oprskrbi električnom energijom s LP

- da tuženica nije u posjedu predmetne nekretnine, tamo ne boravi niti koristi predmetnu nekretninu zadnjih trideset godina

10. Na temelju utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tuženica nije pasivno legitimirana u ovom parničnom postupku, tj. prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije je osnovan.

11. Člankom 3. stavkom 1. točkama 40. i 41. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine broj: 111/2021, 83/2023, dalje u tekstu: ZTEE) propisane su definicije krajnjeg kupca i kupca iz kategorije kućanstvo.

11.1. Krajnji kupac je kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu, a kupac iz kategorije kućanstvo je kupac koji kupuje električnu energiju za potrošnju u vlastitom kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti.

12. Nadalje, člankom 42 st. 2. ZTEE-a propisano je kako je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.

13. Naposljetku, člankom 8. st. 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj: 100/2022) ugovorom o opskrbi električnom energijom uređuju se prava i obveze opskrbljivača i krajnjeg kupca ili aktivnog kupca.

14. Slijedom svega navedenog, tuženica se ne može smatrati krajnjim kupcem električne energije na predmetnoj nekretnini. Naime, tuženica nije evidentirana kao krajnji kupac električne energije u evidencijama tužitelja niti ima zaključen ugovor o opskrbi električnom energijom s tužiteljem, a evidentirani krajnji kupac i ugovorna strana je LP.

15. Međutim, osim što nisu ispunjene formalne pretpostavke da bi se tuženicu smatralo krajnjim kupcem, tuženica se ne može smatrati krajnjim kupcem niti u materijalnom smislu. Naime, iz zakonskih definicija jasno proizlazi da krajnji kupac nije nužno osoba koja je vlasnik nekretnine, već ona osoba koja koristi električnu energiju za vlastite potrebe u određenoj nekretnini. Budući da tuženica, u utuženom razdoblju, nije koristila predmetnu nekretninu, a samim time nije niti koristila električnu energiju u predmetnoj nekretnini, tuženica nije dužna podmiriti troškove električne energije, već bi ti troškovi trebali teretiti osobu koja je živjela u predmetnoj nekretnini i koristila električnu energiju za vlastite potrebe.

16. Dakle, tuženica nije krajnji kupac električne energije na predmetnoj nekretnini, a samim time nije niti obveznik plaćanja električne energije, budući da je, u smislu čl. 42. st. 2. ZTEE-a, krajnji kupac taj koji je dužan plaćati električnu energiju.

17. Tužitelj u žalbi ističe kako prvostupanjski sud nije cijenio odlučnu činjenicu da je tuženica platila glavnicu utuženog dugovanja, a što predstavlja priznanje duga. Takav žalbeni navod predstavlja žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se u sporu male vrijednosti ne može izjaviti žalba.

17.1. Međutim, svejedno valja istaknuti kako je tuženica izričito osporavala da je upravo ona podmirila glavnicu utuženog dugovanja, i to na ročištima od 25. rujna 2024. i 23. listopada 2025., dok je tužitelj istaknuo, na ročištu od 25. listopada 2025., kako ne zna tko je podmirio utuženu glavnicu, budući da u svojim evidencijama ne vidi ime osobe uplatitelja. Dakle, ne može se zaključiti da je upravo tuženica podmirila utuženu glavnicu.

18. Zbog navedenog se žalbeni navodi tužitelja ne mogu prihvatiti

19. Dakle, kako tuženica nije krajnji kupac električne energije na predmetnoj nekretnini, pravilno je prvostupanjski sud odbio u cijelosti tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke prvostupanjske presude.

20. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odluka o parničnom trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

22. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević