Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-83/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Roberta Završkog kao članova vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JZ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog JZ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. Policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin od 16. prosinca 2025., KLASA: 211-07/25-1/22943, URBROJ: 511-07-22-25-1, u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog JZ osnovanim, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni tako da se okrivljenom ŠZ za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura) koju je dužan platiti u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U povodu prigovora okrivljenog JZ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenom ŠZ, za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura) na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva počevši od 16. prosinca 2025. u 20,18 sati do 17. prosinca 2025. u 08,00 sati, kao 2 dana zatvora, odnosno iznos od 79,64 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.240,36 eura (tisućudvjestočetrdeset eura i tridesetšest centi), koju je dužan platiti u roku i na način naveden u točki I. izreke ove presude.
III. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog JZ osnovanim, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri tako da se okrivljeniku na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca u koju se, na temelju članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme za koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza određenom od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. Policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin od 16. prosinca 2025.
IV. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog JZ odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
V. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni JZ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. Policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin od 16. prosinca 2025., KLASA: 211-07/25-1/22943, URBROJ: 511-07-22-25-1, okrivljeni JZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavku 8. istog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 76,98 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.
2. Okrivljeni JZ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.
4.2. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik kritične zgode smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, i to od 16. prosinca 2025. u 20,18 sati do 17. prosinca 2025. u 08,00 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona jer vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao iznos od 79,64 eura, kako je to navedeno u točki II. izreke ove presude.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenja istog. Ističe vrlo loše socioekonomske prilike u obitelji i navodi kako mu je vozačka dozvola neophodna radi obavljanja posla i osiguravanja egzistencije. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje izrečene novčane kazne i izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja vozilom u privatne svrhe, podredno smanjenje izrečene zaštitne mjere.
6. Po ocjeni ovog suda, u pravu je okrivljenik kada prigovara visini izrečene novčane kazne. Naime, s obzirom da u spisu nema podataka da je okrivljenik do sada bio osuđivan za prekršaje iz područja sigurnosti prometa na cestama niti izdavatelj prekršajnog naloga to ističe u obrazloženju prekršajnog naloga, dok je za predmetni prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, to ovaj sud smatra da izricanje novčane kazne iznad zakonom propisanog minimuma, a bez da za to postoje konkretne okolnosti koje bi to opravdale te bez da je izdavatelj za takvu odluku dao posebne razloge, nije osnovano.
6.1. Stoga je ovaj sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog minimuma kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude, uz uračunavanje vremena tijekom kojeg je okrivljeniku bila oduzeta sloboda temeljem naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, kao dva dana zatvora, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude. Navedena kazna primjerena je težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika (posebice imajući u vidu izrazito visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika od 1,96 g/kg) te u svemu pogodna da se ostvari opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.2. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako priznanje prekršaja samo po sebi ne predstavlja olakotnu okolnost koja bi opravdala ublažavanje kazne.
6.3. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u pet jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona gotovo najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju ukupne socioekonomske prilike na strani okrivljenika, uz činjenicu da je okrivljenik izrazio svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja, opravdavaju takvu odluku.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, opravdano i zakonito izreklo zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa na određeno vrijeme te kako bi se otklonili uvjeti koji omogućuju počinjenje novog prekršaja kojim bi okrivljenik ugrozio sigurnost prometa i njegovih sudionika. Ovo posebno iz razloga što je okrivljenik proglašen krivim jer je upravljao motornim vozilom iako je u organizmu imao koncentraciju alkohola od 1,96 g/kg, koje ponašanje, već zbog same svoje težine i stupnja ugrožavanja sudionika u prometu, upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.
7.1. Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan, niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 6 mjeseci preduga odnosno protivna ustaljenoj praksi ovog suda vezanoj za izricanje zaštitne mjere kada ne postoji ranija prekršajna osuđivanost okrivljenika.
7.2. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti okrivljenika, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.
7.3. Prijedlogu okrivljenika da se izrečena zaštitna mjera primjeni u smislu zabrane upravljanja vozilom isključivo u privatne svrhe nije moguće udovoljiti. Naime, Prekršajni zakon ne predviđa mogućnost djelomičnog izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom niti predviđa kao vrstu prekršajnopravne sankcije neku drugu sankciju koja bi mogla svojom svrhom zamijeniti zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom pa je prijedlog okrivljenika u tom dijelu neosnovan.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. ožujka 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, I. Policijskoj postaji Osijek s ispostavom Čepin u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.