Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Roberta Završkog kao članova vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RZ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog RZ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj od 9. siječnja 2026., KLASA: 211-07/26-1/398, URBROJ: 511-05-11-26-1, u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljenog RZ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenom RZ, za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura) na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva počevši od 10. siječnja 2026. u 00,05 sati do 10. siječnja 2026. u 10,55 sati, kao 1 dan zatvora, odnosno iznos od 39,82 eura (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.280,18 eura (tisućudvjestoosamdeset eura i osamnaest centi) koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se prigovor okrivljenog RZ kao neosnovan i prekršajni nalog se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni RZ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj od 9. siječnja 2026., KLASA: 211-07/26-1/398, URBROJ: 511-05-11-26-1, okrivljeni RZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavku 8. istog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.

2. Okrivljeni RZ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4.   Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.

4.2. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik kritične zgode smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, i to od 10. siječnja 2026. u 00,05 sati do 10. siječnja 2026. u 10,55 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona jer vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao iznos od 39,82 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje i navodi kako do sada nije prekršajno kažnjavan. Ističe kako mu je vozačka dozvola neophodna radi obavljanja posla i teže dostupnosti javnog prijevoza. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje izrečene novčane kazne ili zamjenu iste opomenom i ukidanje zaštitne mjere.

5.1. Okrivljenik je u prilog vlastitim navodima, u skladu s odredbom članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, dostavio presliku Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2022. iz kojeg proizlazi kako je zaposlen kod poslodavca gg, ht, uk, na radnom mjestu recepcionera s bruto mjesečnom plaćom u visini 4.687,51 kn / 622,14 EUR i mjestom rada na području grada Zagreba i prema potrebi svakom drugom mjestu koje odredi poslodavac.

6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku (odnosno 1.280,18 eura nakon pravilno provedenog uračunavanja temeljem zadržavanja okrivljenika) predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Navedena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, posebice imajući u vidu izrazito visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika (1,90 g/kg).

6.1. Uzevši u obzir opasnost djela i ukupne okolnosti na strani okrivljenika, visina mjesečnih primanja okrivljenika ne predstavlja naročito izraženu olakotnu okolnost koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedena okolnost ne može opravdati ublažavanje kazne.

6.2. Stoga je ovaj Sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6.3. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se umjesto izrečene novčane kazne primijeni mjera upozorenja opomena, valja reći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu opomene. Naime, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona opomena se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, uz uvjet da se ispune i preostale pretpostavke propisane tim člankom. S obzirom da je u predmetnom slučaju riječ o prekršaju za koji je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, to nije ispunjena prva zakonska pretpostavka za primjenu opomene prema okrivljeniku.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na izrazito visoku razinu alkohola u organizmu okrivljenika (1,90 g/kg) i opasnost od ponavljanja prekršaja.

7.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona u dovoljnoj mjeri dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost posjedovanja vozačke dozvole jer iz dostavljenog ugovora o radu ne proizlazi da je za obavljanje posla okrivljenika neophodna vozačka dozvola, a priloženi ugovor o radu ne dokazuje navode okrivljenika o nepostojanju alternativnog prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. ožujka 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi karlovačkoj, Policijskoj postaji Slunj u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.