Poslovni broj: Usž-4654/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom tužitelja CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Andrej Bašović, OIB: 14564426832, odvjetnik u Rijeci, Trg sv. Barbare 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, Rijeka, Žrtava fašizma 3, radi privremenog boravka, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2126/2024-13 od 8. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2126/2024- 13 od 8. listopada 2025.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko- goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, KLASA: UP/I-216-02/24-03/3125, URBROJ: 511-09-38-24-8 od 29. listopada 2024.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2126/2024-13 od 8. listopada 2025., točkom I. izreke, poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, KLASA: UP/I-216-02/24- 03/3125, URBROJ: 511-09-38-24-8 od 29. listopada 2024. Točkom II. izreke presude tužitelju CN odobrava se privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu humanitarnih razloga, s danom izvršnosti ove presude. Točkom III. izreke nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova da tužitelju CN nadoknadi troškove toga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora. Točkom IV. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 1.250,00 eura, PDV uključen.
2. Rješenjem tuženika od 29. listopada 2024. odbijen je zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj CN rođenom **.**.2001. u [adresa], Republika Hrvatska, državljanu Republike Srbije; CN bez putne isprave dužan je dragovoljno napustiti EGP u roku 30 dana računajući od dana izvršnosti ovog rješenja kojim prestaje zakoniti boravak; imenovani je dužan prilikom napuštanja EGP-a ovo rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a; ako ne izvrši ovo rješenje u roku iz točke II. ovog rješenja, državljanina treće zemlje prisilno će se udaljiti iz EGP-a, sukladno članku 203. stavku 2. točki 1. Zakona o strancima (točke 1. do 4. izreke rješenja).
3. Protiv naprijed navedene presude tuženik je podnio žalbu u kojoj u bitnome ponavlja obrazloženje prvostupanjske presude te ističe da su odredbe Zakona o strancima usklađene s brojnim preporukama Vijeća, Rezolucijom Vijeća, Direktivama o statusu državljana trećih zemalja. Navodi da je sud zanemario da je tužitelju odobravan privremeni boravak iz humanitarnih razloga (14 puta). Ističe da je u postupcima odobravanja privremenih boravka nastojao utvrditi jesu li majka tužitelja i njezina djeca državljani Republike Srbije ili Republike Kosova. Veleposlanstvo Republike Srbije 2015. godine izvijestilo je da je majka PN rođena 1976. upisana u evidenciju državljana Republike Srbije za 1976. godinu, a od veleposlanstva Kosova nisu zaprimljeni podaci ima li tužitelj državljanstvo Republike Kosova. Smatra da se tužitelj rođen 2001. godine u Republici Hrvatskoj već mogao upisati u knjigu državljana Republike Srbije, odnosno podnijeti zahtjev za utvrđivanje državljanstva. Ističe da nitko ne može svojim postupcima odnosno kažnjavanjem dovesti u pitanje pravo na privatnost i obiteljski život drugih osoba u sredini u kojoj živi ili se kreće. Smatra da je obrazloženjem presude u vezi s kažnjavanjem tužitelja u stvari nagrađivanje nezakonitog ponašanja tužitelja. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu.
4. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema podacima spisa predmeta, tužitelj je dana 11. ožujka 2024. podnio zahtjev za produljenje odobrenja privremenog boravka iz humanitarnog razloga. U zahtjevu je naveo da je državljanin Srbije.
8. Sukladno članku 79. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22.) u upravnom postupku zatražena je suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), koja suglasnost je uskraćena. U očitovanju od 28. svibnja 2024. MUP je naveo da je tužitelj počinio niz kaznenih djela i prekršaja (sve detaljno navedeno u uskrati suglasnosti i u obrazloženju rješenja tuženika). Tuženik je zahtjev odbio na temelju članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima.
9. U upravnom postupku tužitelju je dana mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima važnim za donošenje rješenja , što tužitelj nije iskoristio jer mu poziv za saslušanje nije uručen s naznakom „nepoznat“. Iz službene bilješke I. Policijske postaje Rijeka od 29. svibnja 2024. proizlazi da tužitelj ne živi na adresi na kojoj je bio prijavljen.
10. Spisu prileži izvod iz matice rođenih Matičnog ureda Maksimir za tužitelja u kojem je navedeno da je tužitelj državljanin Republike Srbije.
11. Prvostupanjski je sud poništio rješenje tuženika i odobrio privremeni boravak tužitelju u Republici Hrvatskoj, a u obrazloženju presude među ostalim je navedeno da je tužitelj u statusu apatrida jer nema veze niti s jednom državom osim Republike Hrvatske, da kažnjavanost tužitelja upućuje na zaključke da tužitelj predstavlja određenu razinu sigurnosnog problema, ali je riječ o problemu Republike Hrvatske, a ne koje druge države. Sud se pozvao na odluku Europskog suda za ljudska prava Hoti protiv Hrvatske i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (sve detaljno u obrazloženju presude).
12. Međutim, tužitelj je višestruki počinitelj kaznenih i prekršajnih djela za koje je pravomoćnim presudama osuđivan te je, prema ocjeni ovoga Suda, vlastitim postupanjem prouzročio da se donese rješenje tuženika od 29. listopada 2024. o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja za privremeni boravak iz humanitarnih razloga, i određeno mu je dragovoljno napuštanje EGP-a. Tužiteljevi navodi da je rođen u Republici Hrvatskoj te da je samo formalno državljanin Republike Srbije nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari imajući na umu činjenicu da je tužitelj višestruki počinitelj kaznenih i prekršajnih djela za koje je pravomoćnim presudama osuđivan, dakle ne poštuje institucije i pravni poredak Republike Hrvatske.
13. Valja napomenuti da je rješenjem tuženika od 31. prosinca 2024. odbijen prijedlog tužitelja za produljenje roka za dragovoljni odlazak iz EGP-a, koje je rješenje presudom poslovni broj: Us I-187/2025-13 od 25. lipnja 2025. Upravni sud u Rijeci ocijenio zakonitim. Navedena presuda Upravnog suda u Rijeci potvrđena je ovosudnom presudom poslovni broj: Usž-3654/2025-2.
14. Imajući na umu predmet u cjelini, izričite odredbe Zakona o strancima, članaka 59. i 79., ovaj Sud je presudu prvostupanjskog suda poništio i odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika od 29. listopada 2024. i odbio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Naime, osporavano rješenje tuženika sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje, zasniva se na pravilnom tumačenju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava te otklanja sumnju da bi ta odluka tuženika mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.
15. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 135. stavka 2., članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan
