Poslovni broj: Usž-1091/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić - Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OK, [adresa], kojeg zastupa Silvije Hraste, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hraste & Partneri d.o.o. Zagreb, Ribnjak 40, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Gruda, Gruda, Gruda 48, radi odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude i točke I. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2234/22-7 od 19. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2234/22-7 od 19. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

riješio je

Žalba tužitelja se odbija i potvrđuju se točke I. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 2234/22-7 od 19. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 2234/22-7 od 19. prosinca 2022., odbijen je tužbeni zahtjev za radi poništenja rješenja tuženika broj 511-03-09-UP/I-9/1-999-22 od 22. rujna 2022.

2. Rješenjem Upravnog suda u Splitu istog poslovnog broja odbijen je kao neosnovan tužiteljev prijedlog za izdavanje privremene mjere dopuštanjem ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku do pravomoćnog završetka ovoga spora (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška spora (točka III. izreke).

3. Rješenjem tuženika broj: 511-12-37-6/269-202T od 13. prosinca 2021. godine, tužitelju je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, pozivom na odredbu članka 50. Zakona o strancima (“Narodne novine” broj: 133/20) s obrazloženjem da ne ispunjava uvjete iz članka 6. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica ( S l L o d 23. ožujka 2016.) dalje Zakonik o schengenskim granicama, iz razloga što se radi o osobi za koju je izdano upozornje u svrhu zabrane ulaska u nacionalnoj evidenciji.

4. Protiv prvostupanjske presude i točke I. i III. rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga navedenih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), koji se u konkretnom predmetu primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine” 36/24). U žalbi, u bitnome, ističe da je bitna povreda pravila sudskog postupka iz članka 66. ZUS-a počinjena u vezi s odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 (dalje: ZPP) jer u pobijanoj presudi i rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te sud uopće nije obrazložio na čemu zasniva svoju odluku. Smatra da su obrazloženju pobijane presude i rješenja samo paušalno navedeni izvedeni dokazi, a da su u potpunosti izostali zaključak i ocjena tih dokaza, kao i razlozi njihova prihvaćanja od strane suda. Ističe da je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno iz razloga što je sud propustio zauzeti stav o odlučnim činjenicama koje su relevantne za pravilnu primjenu prava.

4.1. Smatra da je prvostupanjski sud presudu donio nakon što je de facto odbio provođenje svih dokaza koje je predložio kao suvišne i nesvrsishodne, prvenstveno dokazni prijedlog za pribavljanje podataka i spisa SOA-e i sve ostale potrebne dokumentacije tuženika na okolnost razloga temeljem kojih je upisan u Evidenciju operativnih mjera diskretne provjere, koju je raspisala Služba organiziranog kriminaliteta MUP-a, klasa: NK-214-04/22-01/111, ur. broj: 511-01-72-22 s rokom važenja do 16. rujna 2024., čime mu je u cijelosti onemogućeno da se izjasni o odlučnim činjenicama. Smatra da je sud povrijedio odredbu članka 6. ZUS-a time što mu nije dostavio priloge uz odgovor na tužbu.

4.2. Navodi i da prvostupanjski sud samo paušalno obrazlaže razloge zbog kojih je odbio izdavanje privremene mjere i to na način da samo navodi kako bi izdavanje te mjere bilo protivno javnom interesu. Ukazuje na odredbu članka 47. ZUS -a, te ističe da javni interes nije i ne može biti razlog odbijanja određivanja privremene mjere. Nadalje navodi da nije razvidno da je sud utvrđivao i ocjenjivao navode vezane za nanošenje teške i nepopravljive štete održavanjem pobijanog rješenja o zabrani ulaska u Republiku Hrvatsku na snazi, a kojim aktom se znatno ograničavaju njegova ljudska prava i slobode.

4.3. Smatra da mu je onemogućeno dokazivati da je neopravdano naveden u Evidenciji operativnih mjera diskretnih provjera, što je po njemu odlučna činjenica i čime mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje i na jednakost te konvencijsko pravo iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovor broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06 i 2/10; nadalje u tekstu: „EKLJP“) kojim se jamči pravo na pošteno suđenje. Poziva se presudu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Jaćimović protiv Republike Hrvatske,br. 22688/09, § 46., presuda od **.**.2013. Ajdarić protiv Republike Hrvatske od 13. prosinca 2011. zahtjev br. 20883/09 te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-7236/2014 od 19. veljače 2015. i U-III-3360/2014 od 6. lipnja 2016.

4.4. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i rješenje o privremenoj mjeri, podredno da iste poništi i predmet vrati prvostupanjskom Sudu na ponovljeno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svoje odluke, stajališta i dokumentacije koja je dostavljena sudu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga u skladu sa odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim. Pobijana presuda temelji se na činjenicama utvrđenim u upravnom postupku iz kojih proizlazi da je prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku, na graničenom prijelazu Karasovići, provjerom kroz Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom utvrđeno da se tužitelj vodi u nacionalnoj evidenciji Schengenskog informacijskog sustava zbog zabrane ulaska i boravka državljana trećih zemalja na schengenskom području. Stoga je odbijen ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku, pozivom na odredbu članka 50. Zakona o strancima te članak 6. Zakonika o schengenskim granicama.

8. Prvostupanjski je sud dao mogućnost strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu (članak 6. ZUS -a) te je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke tuženika. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na najvažnije tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS.

9. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

10. Naime, odredbom članka 50. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama odbiti ulazak u Republiku Hrvatsku, o čemu Ministarstvo, putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice, donosi rješenje. Odredbom članka 6. Zakonika o schengenskim granicama propisano je da se boravak na državnom području država članica u trajanju od ne više od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, koje podrazumijeva uzimanje u obzir razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka, neće dopustiti osobi koja, između ostalog, predstavlja prijetnju za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje od država članica, a posebno ako je u nacionalnim bazama podataka država članica izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska iz istih razloga (članak 6.stavak 1. točka e).

11. Članak 14. stavak 1. Zakonika o schengenskim granicama propisuje da se državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete ulaska utvrđene u članku 6. stavku 1. i ne spada u kategoriju osoba iz članka 6. stavka 5. (državljani trećih zemalja u tranzitu i državljani trećih zemalja koji ne posjeduju vizu za ulazak, ali ispunjavaju sve druge uvjete iz članka 6. stavka 1. Zakonika o schengenskim granicama) zabranjuje ulazak na državna područja država članica. Time se ne dovodi u pitanje primjena posebnih odredbi o pravu na azil i na međunarodnu zaštitu ili na izdavanje viza za dugotrajni boravak. Prema stavku 2. toga članka ulazak se može zabraniti isključivo na temelju obrazložene odluke u kojoj se precizno navode razlozi zabrane, a odluku donosi tijelo koje je za to ovlašteno nacionalnim pravom. Ta odluka odmah stupa na snagu, a izdaje se u obliku standardiziranog obrasca kojega popunjava tijelo koje u skladu s nacionalnim pravom ima ovlasti zabraniti ulazak. Popunjeni standardizirani obrazac predaje se državljaninu treće zemlje, a državljanin potvrđuje primitak odluke o zabrani ulaska.

12. U konkretnom predmetu nadležno tijelo postupilo je u skladu sa naprijed citiranim odredbama članka 14. Zakona o schengenskim granicama, svoje rješenje donijelo je na standardiziranom obrascu, navodeći precizne razloge za odbijanje ulaska (utvrđeno je da se radi o osobi za koju je izdano upozornje u svrhu zabrane ulaska u nacionalnoj evidenciji) te se tijelo pozvalo na odgovarajuće propise, pa se ne može zaključiti da je rješenje tuženika neobrazloženo. Tužitelju je omogućeno pravo na pristup sudu, a koji postupak (upravni spor) se vodi u skladu s nacionalnim pravom (članak 14. stavak 3. Zakonika o schengenskim granicama).

13. S obzirom na to da je tužitelju onemogućen ulazak u zemlju zbog toga što je u odnosu na njega izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska u nacionalnoj evidenciji (a ne iz razloga što predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima jedne ili više država članica EU) , ovaj Sud žalbene navode o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ocjenjuje neosnovanima. Naime, sustav SIS (uključivo i nacionalni sustav N.SIS) potpora je graničnoj kontroli,a države članice unose, ažuriraju, brišu i pretražuju podatke u SIS -u putem svojeg N- SIS-a, sve u primjeni Uredbe 2018/1861 Europskog Parlementa i Vijeća (Sl L. od 28. studenog 2018.) Po stavu ovoga Suda, u konkretnom slučaju, kako se ne radi o vraćanju državljana treće zemlje koji je zakonito ili nezakonito boravio u [adresa], već o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku, u ovom sporu o zakonitosti rješenja tuženika broj: 511-12-37-6/269-202T od 13. prosinca 2021. godine, upravni sud time što nije pribavio spise SOA-e niti izvršio uvid u saznanja temeljem kojih je izvršen upis u nacionalnu evidenciju nije povrijedio zakon na štetu tužitelja niti mu je onemogućio dokazivati osnovanost tužbenog zahtjeva. Ovo stoga što se podaci prikupljaju i upisuju u nacionalni sustav N.SIS u pravnom režimu obrade osobnih podataka, u kojem smislu je tužitelj valjano elektroničkom porukom tuženika od 4. listopada 2022. upućen na ispunjavanje obrasca Zahtjeva za pristup osobnim podacima.

14. Ni pozivanje tužitelja na ustavnopravnu praksu ili praksu Europskog suda za ljudska prava ne dovodi do drugačije odluke u ovoj stvari, s obzirom na to da odluke na koje se tužitelj poziva ni činjenično ni pravno nisu primjenjive u konkretnom predmetu, budući da se radi o odlukama iz kaznenih postupaka (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3360/2014 od 6. lipnja 2016. te presuda ESLJP u predmetu Ajdarić protiv Republike Hvatske od 13. prosinca 2011. zahtjev br. 20883/09) u kojima se primjenjuju drugi materijalni i procesni propisi te drugi standardi obrazloženja i argumentiranja sudskih odluka (s obzirom na to da upravnom sporu već prethodi odluka javnopravnog tijela koja mora biti dostatno obrazložena, a zakonitost koje se u tom sporu ocjenjuje). Nadalje, u konkretnom predmetu nisu primjenjiva ni stajališta o nedostatnosti obrazloženja sudske odluke ni odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-7236/2014 od 19. veljače 2015. (upravna stvar poreznog nadzora) ili presuda ESLJP u predmetu Jaćimović protiv Republike Hrvatske od 31. listopada 2013. zahtjev br. 22688/09 (upravna stvar ukidanje prava na naknadu zbog nezaposlenosti). Ovo stoga što sud zaključuje da je presuda suda prvog stupnja dostatno obrazložena (vidi točke 7., 8. i 9. obrazloženja ove presude). Sud naglašava da se u žalbenom dijelu upravnog spora ni podredno ne primjenjuju odredbe ZPP -a, pa su i navodi žalbe u kojima se tužitelj poziva na odredbu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a neosnovani.

15. Zbog načina rješavanja žalbe, navodi o nepravilnosti rješenja kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere bespredmetni su pa ih Sud nije ocjenjivao.

16. Slijedom svega iznijetog, trebalo je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 67. stavka 3. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke presude i u izreci rješenja.

17. Odluka o trošku (točka II. izreke presude) temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom na to da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić – Babić