Poslovni broj: Usž-3828/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CC iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Dobrenić-Primorac, odvjetnica u Zagrebu, Boškovićeva 8/I, protiv tuženika Republike Hrvatske, Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, radi dopune Dio-66 dozvole za održavanje zrakoplova kategorijom C, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1131/2023-24 od 31. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1131/2023-24 od 31. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje ili oglašavanje ništavim rješenja Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo KLASA: UP/I- 343-09/23-01/770, URBROJ: 116-03-03-23-04 od 7. srpnja 2023.
1.1 Osporenim rješenjem tuženika od 7. srpnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za dopunu Dio-66 dozvole za održavanje zrakoplova kategorijom C za složene zrakoplove za motorni pogon.
2. Tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora jer tuženika u odgovoru na tužbu nije zastupala ovlaštena osoba, slijedom čega sud nije smio uzeti u obzir navode odgovora na tužbu. Smatra da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjen članak 66.A.30(a) 3(i) Uredbe te navodi kako udovoljava propisanom uvjetu da poslove „osoblja za podršku može raditi osoba koja ima dozvolu s odgovarajućim ovlaštenjem za zrakoplov“ jer posjeduje odgovarajuće ovlaštenje za zrakoplov samim time što mu je izdan i prihvaćen osnovni certifikat od 23. travnja 2020. Ističe da „odgovarajuće ovlaštenje za zrakoplov“ nije isto što i „upis ovlaštenja za tip zrakoplova u dozvolu“ obzirom da se „ovlaštenje za zrakoplov“ ne upisuje u dozvolu jer se stječe izdavanjem i prihvaćanjem osnovnog certifikata koji je samostalni dokument, obzirom da tuženik, kao nadležna zrakoplovna vlast, ne upisuje „ovlaštenje za zrakoplov“ iz certifikata u dozvolu jer se ovlaštenje dobiva trenutkom prihvaćanja izdanog certifikata kojeg je tuženik i prihvatio 2020. Smatra nejasnim zaključak suda da je „ovlaštenje za zrakoplov“ potrebno upisati u dozvolu jer se ovdje radi o dva različita instituta „ovlaštenje za zrakoplov“ i „upis ovlaštenja za tip zrakoplova u dozvolu“. Prigovara kako sud pogrešno zaključuje da je spornu odredbu članak 66.A. 30(a) 3 (i) Uredbe potrebno tumačiti na način da se iskustvo dokazuje isključivo upisom ovlaštenja za tip zrakoplova u dozvolu. Smatra da sud presudu temelji na „mišljenju EASA -e“ koje je osobno mišljenje zaposlenika EASA-e, pristranog za korist tuženika, a ne na mišljenju Agencije kao institucije. Navodi da niti Uredbom nije propisano da se iskustvo za kategoriju C računa od upisa tipa zrakoplova u dozvolu te da tužitelj može koristiti privilegije i stjecati praktično iskustvo od tri godine u kategorijama B1 ili B2 bez da je u dozvolu upisano ovlaštenje za tip zrakoplova, obzirom na okolnost da mu je za korištenje privilegija izdan osnovni certifikat od 23. travnja 2020. Navodi da ispunjava uvjet trogodišnjeg iskustva koji se računa tek od upisa tipa zrakoplova u dozvolu na dan 17. studeni 2020., da ima status osoblja za podršku te da ima pravo raditi bez da je tip zrakoplova upisan u dozvolu jer se takav upis odredbom niti ne traži. Prigovara da sud nije uzeo u obzir dostavljeno mišljenje stalnog sudskog vještaka za zračni promet dano u sudski spis te nije obrazložio zašto ga smatra irelevantnim. Konačno, tuženik pobijano rješenje temelji na odredbi članka 66.A.20. i čl.66.A.45 Uredbe čime nastoji dokazati da se privilegije smiju koristiti samo ako je upisano ovlaštenje za tip zrakoplova u dozvolu. Smatra da se članak 66.A.45. Uredbe ne može primijeniti na tužitelja jer se isti odnosi na „ovlašteno osoblje“ što tužitelj nije i na „ovlast izdavanja potvrda“, koju tužitelj niti nije tražio. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu te podredno istu poništi i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troška upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja i obrazloženja prvostupanjske presude. Protivi se navodima da je neovlaštena osoba potpisala odgovor na tužbu. Navodi kako tužitelj u žalbi ponavlja sve što je iznosio tijekom spora. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, navedeni odlučni razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva.
7. Prvotno u odnosu na prigovor tužitelja da postoje povrede postupka, zbog zastupanja tuženika - potpisnika odgovoru na tužbu, Sud nalazi da su tuženika tijekom spora (pa tako i na dvije održane rasprave), po punomoći ovlaštene osobe – direktorice tuženika, zastupale službene osobe, prema uredno dostavljenoj punomoći.
7.1 Stoga okolnost potpisnika odgovora na tužbu, sama po sebi u konkretnom slučaju ne predstavlja ostvarenje povrede iz članka 126. stavka 3. točka 7. ZUS -a, pri čemu je tuženik u odgovoru na žalbu dodatno ukazao da je riječ o pogrešnom upisu trenutka razrješenja ranijeg direktora tuženika, u vezi s čim je od registarskog suda zatražio ispravak upisa, jer je odlukom tijela tuženika od 6. rujna 2023 . raniji direktor tuženika razriješen sa danom 31. listopada 2023., slijedom čega je u vrijeme potpisivanja i dostave odgovora na tužbu (10. listopada 2023.), isti bio ovlaštena osoba tuženika.
8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika kojim je tužitelju odbijen zahtjev za dopunu Dio-66 dozvole za održavanje zrakoplova C kategorijom za složene zrakoplove na motorni pogon jer ne ispunjava zakonski uvjet od minimalno tri godine iskustva korištenja privilegija kategorije B1.A, B1.3 ili B2 propisan odredbom članka 66.A.30(a)3(i) Uredbe Komisije (EU) br. 1321/2014.
9. U ovom sporu tužitelj je doveo u pitanje primjenu članka 66.A.30.(a)3(i) Uredbe (EU) br.1321/2014. kojim je propisano da podnositelj zahtjeva za dozvolu za održavanje zrakoplova mora imati stečeno iskustvo za kategoriju C u pogledu velikih zrakoplova od minimalno tri godine iskustva provođenja ovlasti kategorija B1.1, B1.3 ili B2 na velikim zrakoplovima ili kao osoblje za podršku u skladu s točkom 145.A.35, ili kombinacija oboje.
10. Iz dokumentacije koju je tužitelj podnio uz zahtjev vidljivo je kako je tužitelju ovlaštenje za kategoriju B1.1. upisano 17. studenoga 2020.
11. Stranka može koristiti privilegije u kategorijama B1.1,, B1.3 ili B2 na složenim zrakoplovima na motorni pogon ili kao osoblje za podršku ili kombinacija oboje samo ukoliko ima upisano ovlaštenje za tip zrakoplova u Dio-66 dozvoli za održavanje zrakoplova.
12. Kako je tužitelju ovlaštenje za prvi tip zrakoplova upisano u dozvolu 17. studenoga 2020., proizlazi da tužitelj na dan podnošenja zahtjeva nije imao ispunjen uvjet od tri godine iskustva, zbog čega je tuženik primjenom naprijed navedenih odredbi materijalnog prava imao osnova za donošenje osporenog rješenja, kojim je odbio njegov zahtjev.
13. Dakle, po ocjeni suda tuženik je pravilno odbio zahtjev tužitelja jer u trenutku podnošenja zahtjeva tužitelj nije imao minimalno tri godine iskustva korištenja privilegija B1.1, B1.3 ili B2 na složenim zrakoplovima na motorni pogon ili kao osoblje za podršku u skladu s točkom 145.A.35 ili kombinacija oboje, već je od trenutka upisanog ovlaštenja za prvi tip zrakoplova u dozvolu 17. studenoga 2020. , potrebni uvjet stekao tek 17. studenoga 2023., nakon čega je podnio ponovni zahtjev te ishodio traženu dozvolu.
14. Nadalje, neosnovano tužitelj iznosi (ponovljeni) prigovor kako činjenica upisa tipa ovlaštenja u dozvolu nije potrebna za korištenje privilegija. Naime, odgovarajuće ovlaštenje za zrakoplov može upisati isključivo nadležna zrakoplovna vlast zemlje članice koja je dozvolu izdala, pa proizlazi da se ne može imati ovlaštenje prije obavljenog upisa.
15. Stoga osnovano prvostupanjski sud navodi da se u konkretnom slučaju radi o pravu konstitutivne naravi, upisom relevantnih kategorija ovlaštenja u dozvolu koje su jedino relevantne.
16. S obzirom na navedeno neosnovan je i prigovor tužitelja da je smio koristiti privilegije u zrakoplovima B1.1, B1.1 ili B2 kategorije i time stjecati praktično iskustvo temeljem osnovnog certifikata izdanog prije upisa ovlaštenja u dozvolu, budući da sama činjenica o završenom osposobljavanju ne daje pravo na korištenje privilegija bez prethodnog upisa ovlaštenja u dozvolu.
17. Slijedom navedenog, proizlazi da se navodi žalbe , koji su istovjetni navodima tužbe, ne mogu ocijeniti osnovanim niti su isti od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
18. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
19. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbenim navodima, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
20. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
