Poslovni broj: Usž-2719/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika, Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ZĐ iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1148/2023-4 od 10. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1148/2023-4 od 10. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/22-01/03322039755, URBROJ: 341-99-05/3-22-003674 od 28. veljače 2023.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/22-01/03322039755, URBROJ: 341-25-05/3-22-57855 od 6. svibnja 2022. kojim je tužitelju – hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, priznato pravo na starosnu mirovinu s isplatom od 23. travnja 2022.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih, zakonom propisanih, razloga. U žalbi u bitnom ističe da je Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. , 84/21. i 156/23.; u daljnjem tekstu: ZHBDR) lex specialis, koji ima prednost pred lex generalis. Navodi da je dragovoljac Domovinskog rata te da ima pravo na povećanje osobnog boda i na dodatak na mirovinu. Što se tiče njegove izjave kojom se opredijelio na mirovinu po općem propisu, navodi da je tu izjavu potpisao u bitnoj zabludi , zbog čega se izjava ima smatrati ništavom. Prigovara što uz zapisnik o izjavi nije priložen izračun mirovine prema članku 27. ZHBDR-a niti je prvostupanjski sud u osporenoj presudi obrazložio zašto ZHBDR nije lex specialis. Iz sadržaja žalbe može se zaključiti da predlaže poništavanje osporene presude i usvajanje tužbenog zahtjeva.
4. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da žalbeni navodi nisu osnovani iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja tuženika i razloga iznesenih u dosadašnjem tijeku spora. Predlaže odbijanje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 6. svibnja 2022. tužitelju – hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, priznato, počevši od 23. travnja 2022., pravo na starosnu mirovinu u iznosu od 5.808,85 kuna mjesečno, primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; u daljnjem tekstu: ZOMO).
8. Tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju pri utvrđivanju osobnog boda trebalo primijeniti članak 27. ZHBDR-a, čime bi iznos mirovine bio viši.
9. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. U obrazloženju osporene presude u bitnom je istaknuto da je tužitelju starosna mirovina određena u skladu s člankom 79. stavcima 1. i 2. te člancima 81. do 88. ZOMO-a, dok je dan s kojim mu pripada pravo i isplata utvrđen u skladu s člankom 37. ZOMO-a. Tužitelju je prema članku 2. stavku 8. Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 79/07., 114/11., 115/18. i 156/23.; u daljnjem tekstu: ZDM) pridodan dodatak na mirovinu te je ukupan iznos mirovine od 5.808,85 kn izračunat s dodatkom na mirovinu. Sud nadalje upire na članak 98. ZOMO-a prema kojemu ako osiguranik, odnosno korisnik mirovine stekne pravo na dvije ili više mirovina prema tom Zakonu ili nekom drugom zakonu Republike Hrvatske u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, može koristiti samo jednu mirovinu prema vlastitom izboru.
10. Slijedom iznesenoga, prvostupanjski sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da nema zakonske osnove da se tužitelju poveća osobni bod prema članku 27. stavku 1. ZHBDR-a kada je ostvario mirovinu prema ZOMO-u. Pored toga, sud ističe da je tužitelj izjavom od 19. travnja 2022. odabrao određivanje starosne mirovine prema ZOMO-u, iako je imao mogućnost izbora i određivanja mirovine prema članku 27. ZHBDR-a. Nadalje, tužitelj ne osporava da je ostvario pravo na osnovnu mirovinu zajedno s mirovinom iz drugog stupa, odnosno na temelju individualne kapitalizirane štednje u smislu članka 104. stavka 1. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima („Narodne novine“, 19/14., 93/15., 64/18., 115/18., 58/20. i 156/23.) .
11. Polazeći od navedenoga, a imajući na umu činjenicu da je tužitelju vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu u cijelosti uračunato u mirovinski staž za izračun mirovine, prvostupanjski je sud ocijenio da je tužitelju pravilno određena mirovina primjenom ZOMO-a.
12. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom upravnom sporu, koje tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni ZHBDR-a, navodeći valjane razloge koje ovaj Sud prihvaća.
13. Imajući na umu tužiteljevu izjavu od 19. travnja 2022. o odabiru mirovine, koja prileži spisu, prema kojoj tužitelj odabire mirovinu po općem propisu (ZOMO -u uz primjenu ZDM-a), pri čemu mu je omogućen uvid u izračun mirovine po općem propisu i po posebnom propisu (ZHBDR-u), a prema kojemu je povoljnija mirovina po općem propisu uz dodatak na mirovinu, Sud ne nalazi osnovanost žalbe odnosno ne nalazi da bi, bilo osporena presuda, bilo rješenja javnopravnih tijela koja su joj prethodila, bil i u nesuglasju sa zakonom.
14. U odnosu na prigovor tužitelja da je izjavu o odabiru mirovine potpisao u bitnoj zabludi, ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda kojim je taj prigovor ocijenjen neosnovanim. Pored toga, valja istaknuti da u spisu javnopravnog tijela ne postoji ništa što bi upućivalo na to da tužitelj pri potpisivanju izjave nije znao što potpisuje odnosno koje su posljedice potpisivanja izjave. U izjavi je navedeno da je tužitelj upoznat s činjenicom da ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu i po općem i po posebnom propisu, zatim s iznosima mirovine koja bi mu pripadala po jednom i drugom propisu uz jasno i nedvosmisleno pitanje po kojem propisu želi određivanje mirovine, na koje je tužitelj jasno odgovorio zaokruživanjem općeg propisa (ZOMO-a). S obzirom na navedeno, a imajući na umu činjenicu da je u postupku utvrđeno da je tužitelju povoljnija mirovina po općem propisu nego po posebnom propisu, Sud ne nalazi da je u konkretnom slučaju odlučeno na štetu tužitelja.
15. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
