Poslovni broj: Usž-3469/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika, Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na invalidsku mirovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-741/2024-11 od 6. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-741/2024-11 od 6. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03474896270, URBROJ: 341-99-05/3-23-5784 od 27. veljače 2024.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-02/23-01/03474896270, URBROJ: 341-18-05/3-23-42722 od 3. studenoga 2023. kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom ističe da je prvostupanjski sud povrijedio članak 75. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS) jer nije odredio vještačenje po službenoj dužnosti s obzirom na to da je 13. rujna 2023. nadležno liječničko povjerenstvo utvrdilo da kod tužiteljice postoji potpuni gubitak radne sposobnosti. Prigovara što sud nije uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju koja je prema njenom mišljenju odlučna u konkretnoj upravnoj stvari niti je uzeo u obzir da je 1992. tužiteljica doživjela traumatski događaj (ranjavanje od gelera ručne bombe) , što je ostavilo trajne posljedice na njeno zdravstveno stanje odnosno na radnu sposobnost. Ističe da nema nikakvih prihoda, a nije radno sposobna. Smatra da je prvostupanjski sud nezakonitim postupanjem povrijedio načelo zakonitosti i jednakosti pred zakonom na njenu štetu i stavio ju u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika ali i u odnosu na druge vojne i civilne stradalnike Domovinskog rata. Smatra povrijeđenim i ustavno pravo zajamčeno člankom 58. stavkom 1. Ustava. Poziva se i na Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (“Narodne novine – međunarodni ugovori”, 6/07. i 5/08. - ispravak). Predlaže poništavanje osporene presude i usvajanje tužbenog zahtjeva.
4. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da žalbeni navodi nisu osnovani iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja tuženika i razloga iznesenih u dosadašnjem tijeku spora. Predlaže odbijanje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti pokrenut povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 4. svibnja 2023.
8. U upravnom postupku provedeno je vještačenje u dva stupnja radi utvrđivanja odlučne medicinske činjenice postoji li kod tužiteljice smanjenje odnosno djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; u daljnjem tekstu: ZOMO).
9. Vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica rođena 1973., po zanimanju magistar ekonomije, ostvarila 24 godine radnog staža. Od 2012. je izvan radnog odnosa. Na posljednjem radnom mjestu radila je posao anketara. Operirala strabizam desnog oka. 1992., kao civil, zadobila ozljedu potkoljenice od gelera granate, zbog čega je u dva navrata operirana 1992. (geler nije izvađen). Ima izražene varikozitete potkoljenica, tegobe s vratnom kralješnicom i skoliozu. Liječi se od alergije dišnih puteva, ima devijaciju nosnog septuma. Uslijed disfonije liječi se po specijalistu otorinolaringologu te je pohađala logopedske vježbe. Radi tiroiditisa liječi se po specijalistu nuklearne medicine. Vještaci smatraju da priložena medicinska dokumentacija ne verificira somatske bolesti s utjecajem na radnu sposobnost. Psihička stanja potrebno je objektivizirati (psiholog, psihijatar) te u slučaju potrebe provesti odgovarajuće liječenje. Slijedom navedenoga, tijela vještačenja smatraju da za sada ne postoji trajno smanjenje radne sposobnosti tužiteljice.
10. Prvostupanjski je sud prihvatio nalaze i mišljenja vještaka na temelju kojih su u konkretnom slučaju utvrđene odlučne medicinske činjenice, ocijenivši da nalazi i mišljenja sadrže valjane razloge o bitnim činjenicama uz dostatno obrazloženje te da su mogli poslužiti za donošenje rješenja o zahtjevu odnosno žalbi tužiteljice.
11. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom upravnom sporu koje tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio provedena vještačenja tužiteljičine radne sposobnosti pred tijelima vještačenja u upravnom postupku kao zakonita i sačinjena u skladu s pravilima struke, a kojima je dana valjana medicinska ocjena zdravstvenog stanja tužiteljice i njene radne sposobnosti. Ocjena je utemeljena na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu.
12. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo (članak 39. ZOMO-a) odbivši tužbeni zahtjev jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
13. Valja naglasiti da tužiteljica u upravnom sporu nije predložila sudsko vještačenje kako bi, eventualno, osporila nalaze i mišljenja vještaka iz upravnog postupka. Tužiteljica je u upravnom sporu propustila iskoristiti procesna ovlaštenja koja su joj stajala na raspolaganju i eventualno osporiti činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu. U takvim okolnostima, žalbeni navodi ne mogu dovesti u sumnju zakonitost pobijane presude kao ni osporenih rješenja javnopravnih tijela.
14. Osvrćući se na žalbeni navod da je sud trebao odrediti provođenje vještačenja po službenoj dužnosti, valja reći da je člankom 75. stavkom 1. ZUS-a propisano da sud određuje vještačenje po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka, što ne znači da sud ima obvezu odrediti vještačenje, bilo po službenoj dužnosti, bilo na prijedlog stranaka, već je riječ o ovlaštenju suda koje mu stoji na raspolaganju, ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Naime, ako sud smatra da su nalazi i mišljenja tijela vještačenja iz upravnog postupka sačinjena u skladu s pravilima struke te da sadrže valjana, uvjerljiva obrazloženja, a tužitelj u tijeku spora ne iznese činjenice niti podastre dokaze koji dovode u sumnju ocjenu vještaka iz upravnog postupka, neodređivanje vještačenja u upravnom sporu ne može se smatrati postupovnom povredom, kao što smatra tužiteljica.
15. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
