Poslovni broj: Usž-603/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoje Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB:02958272670, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv točke I. i II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3921/2025-8 od 14. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuju točke I. i II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3921/2025-8 od 14. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda obustavljen je upravni spor (točka I.) i nalaženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave tog pravomoćnog rješenja (točka II.). Točkom III. izreke u ostalom dijelu odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tuženik podnosi žalbu protiv točke I. i II. pobijanog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je odluka formalistička, jer u slučaju kada je podnesena tužba radi šutnje uprave sud ne treba utvrđivati samo je li upravno tijelo propustilo u zakonskom roku donijeti odluku o zahtjevu i istu uručiti tužiteljici, već bi odluka u sporu trebala ovisiti i o utvrđivanju materijalne istine, te voditi računa i o objektivnim razlozima radi kojih rješenje nije doneseno i uručeno u roku propisanim člankom 101. odnosno 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Navodi da je tužiteljica podnijela tužbu radi šutnje uprave isti dan kada je otpremio osporeno rješenje, a da prije toga nije zatražila informaciju od tuženika je li donesena odluka o žalbi, pa bi pokretanje spora bilo nepotrebno i bez utjecaja na rješavanje o njezinim pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranje s osnove ozljede na radu. Ističe da je u povodu izjavljene žalbe predmet proslijeđen Liječničkom povjerenstvu Direkcije Zavoda jer su bile sporne medicinske činjenice, nakon čega je liječničko povjerenstvo zatražilo uvid u medicinski zdravstveni karton tužiteljice, koji je zatražen od opunomoćenika tužiteljice. Stoga smatra da je tužiteljica bila upoznata da je njezin predmet u obradi, te navodi da je slično postupanje u upravnom sporu ocijenjeno kao zlouporaba prava, pozivajući se na odluku Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1403/25. Navodi da je točno da je odluku o žalbi donio izvan zakonom propisnog roka iz članka 121. ZUP-a, ali iz razloga jer je nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije doneseno 6. listopada 2025. Mišljenja je da se ne može raditi o šutnji uprave, jer je aktivno poduzimao radnje u postupku. Smatra da nije bilo mjesta primjeni članka 103. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), jer je i prije pokretanja spora postupio po tužbenom zahtjevu, te da je tužbu zbog šutnje trebalo odbiti kao neosnovanu, kao i zahtjev za naknadu troška spora. Poziva se na odluku ovoga Suda, poslovni broj: Usž-2849/2025-2 od 8. listopada 2025. i predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijano rješenje i odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi da nije postojala nikakva njezina obveza za telefonsko provjeravanje statusa predmeta. Ističe da u trenutku podnošen ja tužbe nije zaprimila odluku tuženika, te da ju je tuženik, ukoliko je želio izbjeći spor , mogao telefonski obavijestiti da je odluka napisana i u otpremi, u kojem slučaju ona ne bi imala opravdani razlog za pokretanje spora. Nadalje, ukoliko tuženik smatra da je rok od 60 dana prekratak rok, navodi da je mogao uputiti zakonodavcu prijedlog izmjena zakonskih odredbi koje smatra otegotnim i nepravičnim. Poziva se na odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usž-4293/2024 i Usž-4767/2025. Predlaže Sudu da odbije žalbu, te traži naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1562,50 eura.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija točka I. i II. izreke prvostupanjskog rješenja.
6. Člankom 144. stavkom 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
7. Prema članku 147. stavku 6. ZUS-a, ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
8. Prema podacima spisa nije sporno da je tužiteljica tužbom podnesenom 9. listopada 2025. pokrenula predmetni upravni spor radi šutnje uprave, sukladno članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a i to zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njezinoj žalbi podnesenoj 28. srpnja 2025. na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb od 10. srpnja 2025., tražeći od upravnog suda da naloži tuženiku donošenje odluke o žalbi (članak 38. stavak 2. točka 2. ZUS-a). Nadalje nije sporno da je tužiteljica u tijeku spora, a tuženik u odgovoru na tužbu izvijestili sud da je o žalbi tužiteljice odlučeno rješenjem, klasa: UP/II-502-03/25- 01/596, ur.broj: 338-01-06-05-25-07 od 8. listopada 2025., kojim je odbijena njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 10. srpnja 2025., a koje je tužiteljici dostavljeno 14. listopada 2025.
9. Iz navedenog slijedi da tuženik nije postupio u skladu s odredbom članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) , koja propisuje da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe ako zakonom nije propisan kraći rok . Rješenje tuženika, premda je doneseno prije podnošenja tužbe, tužiteljici je dostavljeno 14. listopada 2025. nakon podnošenja tužbe, te je tek tog trenutka šutnja tuženika prestala.
10. Stoga tužiteljici na temelju članka 147. stavka 6. ZUS-a pripada pravo na opravdani trošak upravnog spora, jer je donošenjem drugostupanjskog rješenja tuženik u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu (članak 103. stavak 1. i 100. stavak 2. ZUS-a), pa se radi o situaciji da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Prvostupanjski je sud pravilno točkom II. izreke naložio tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora koji se odnosi na zastupanje po odvjetniku, i to za sastav tužbe sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine, broj 138/23) u iznosu od 1250,00 eura (500 bodova prema Tbr 27. točki 1., 46. i 54. Tarife).
11. Ovaj Sud ne može prihvatiti navode tuženika da se cijeli spor svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo i dostavilo žalbu u roku od 60 dana u skladu s odredbom članka 121. ZUP-a, dok u odnosu na ostale prigovore u cijelosti prihvaća navode iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda. Odluke na koje se tuženik poziva nisu primjenjive u konkretnom predmetu (odluka UsI-1503/25 nije pravomoćna i ne odnosi se na odluku donesenu u vezi šutnje uprave, kao ni odluka Usž-2849/2025-2 od 8. listopada 2025. kojom je poništeno rješenje suda doneseno u tom predmetu i odbijen tužbeni zahtjev radi šutnje uprave).
12. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
13. Ovaj Sud smatra da trošak koji je tužiteljica zatražila za sastav odgovora na žalbu nije opravdan, iz kojeg razloga je taj zahtjev odbijen na temelju odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a. (točka II. izreke).
14. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
