Poslovni broj: Usž-289/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PC, [adresa], zastupana po opunomoćenicima iz odvjetničkog društva Aračić i Silić j.t.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1674/2025-7 od 26. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1674/2025-7 od 26. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda naznačenim u uvodu ove presude, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika klasa: UP/I-371-01/24- 13/71, urbroj: 531-14-3-25-10 od 26. svibnja 2025. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke), kao i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Rješenjem tuženika od 26. svibnja 2025. ukinuto je privremeno rješenje klasa:
UP/I-371-01/24-13/71, urbroj: 531-01-25-4 od 5. veljače 2025., te je određeno da je od 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma (točka I. izreke rješenja), a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku stana plaćati 50% iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50% prosječne najamnine (točka II. izreke rješenja). Prema točki III. izreke rješenja najmoprimac ĐC, koji zajedno s članovima kućanstva živi u stanu površine 128,00 m, na adresi [adresa], 2. kat, dužan je plaćati vlasniku stana dio prosječne najamnine u visini od 551,38 EUR-a, a ostali iznos od 648,62 EUR-a vlasniku stana isplaćuje Republika Hrvatska (točka IV. izreke), uz daljnja popratna utvrđenja (točke V, VI, VII i VIII. izreke). Točkom IX. izreke rješenja tuženika odbačen je zahtjev u dijelu koji se odnosi na utjecaj stanja stana i zgrade na visinu najamnine i dijelu koji se odnosi na pravomoćnu odluku jer nisu ispunjene pretpostavke za vođenje postupka, te je određena isplata sredstava (točka X. izreke).
3. Tužitelj u žalbi protiv prvostupanjske presude u bitnome navodi da u upravnom postupku i upravnom sporu nije uzeta u obzir pravomoćna odluka Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-360/08, kojom mu je priznat status zaštićenog najmoprimca, a prvostupanjski sud nije proveo ispravnu analizu težine učinaka pravomoćne sudske odluke u konkretnom slučaju, kao ni pitanje zabrane retroaktivnog narušavanja stečenih prava. Zbog navedenog smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava pravilnost obrazloženja prvostupanjskog suda u svezi odbijanja zahtjeva za odgodnim učinkom tužbe navodeći da iz stanja spisa predmeta proizlazi da mu je nametnuta obveza plaćanja značajnog iznosa mjesečne najamnine zbog čega su za njegovo kućanstvo nastale realne prijetnje egzistencijalne prirode. Smatra da sud nije cijenio opseg i karakter nastalih promjena, koje mjesečne dugoročne i ponavljajuće obveze vode u teško popravljivu štetu. Ističe da sud u svezi izračuna prosječne najamnine uključivanjem dodatnih kriterija stanja nekretnine ili tržišne vrijednosti, nije proveo stvarnu individualnu procjenu općeg kriterija u odnosu na njegovu osobnu situaciju. Navodi da sud nije vodio računa o nužnosti uspostave pravične ravnoteže i primijenio standarde zaštite vlasničkih i stambenih prava u skladu s odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda i rješenje tuženika, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24.-ZUS ), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
8. Osporavano rješenje tuženika od 26. svibnja 2025. doneseno je na temelju članka 19. u vezi članka 18. stavka 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupni predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. („Narodne novine“ 36/24., dalje: Zakon).
9. Člankom 18. stavkom 1. Zakona, propisano je ako je stan upisan u Registar sukladno članku 15. ovoga Zakona, od 1. siječnja 2025. odnosno od dana kada počinje provedba Programa mjera prestaju svi pravni odnosi zaštićenog najma, a započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku stana plaćati 50% iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50%. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona propisano je da se za vrijeme trajanja prijelaznog zaštićenog najma visine prosječne najamnine iz članka 18. stavka 1. ovog Zakona za svaki stan određuje rješenjem nadležnog ministarstva (u daljnjem tekstu: rješenje o prijelaznoj najamnini). Prema odredbi članka 20. stavka 3. Zakona u slučaju da 50 % iznosa prosječne najamnine prelazi 25 % ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca i ako zaštićeni najmoprimac i članovi njegova kućanstva nemaju drugu imovinu veće vrijednosti, Republika Hrvatska plaćat će razliku od 25 % ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca do ukupnog iznosa prosječne najamnine.
10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine ustrojilo Registar stanova u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava i zaštićeni podstanari, da je u Registar unesen stan na adresi [adresa] u kojem je status zaštićenog najmoprimca utvrđen tužitelju i članovima njegovog kućanstva M i FC. Uvidom u Registar utvrđeno je da stan ima 128 m2, te da je iznos prosječne najamnine utvrđen u iznosu od 1.200,00 EUR-a, umnoškom početne visine najamnine (Pn) u visini od 7,50 eura s koeficijentom položaja stana u zgradi (Kp- 1 ili 0,9 ili 0,8) i koeficijentom geografske lokacije (Kg-1 ili 1,25). Nadalje, utvrđeno je da se kao vlasnik predmetnog stana vodi CC. Privremenim rješenjem od 5. veljače 2025. određena je prosječna najamnina koju je tužitelj dužan plaćati vlasniku stana u iznosu od 600,00 EUR-a. Po prigovoru tužitelja iznos zaštićene najamnine umanjen je sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 20. stavka 3. Zakona (25% ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca) i utvrđen u iznosu od 551,38 EUR-a.
11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovore tužitelja, koje ponavlja i u žalbi u svezi ranije pravomoćno priznatog statusa zaštićenog najmoprimca. Obrazloženje presude sadrži dostatne razloge koje prihvaća i ovaj Sud, a pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva se na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Pri tome prvostupanjski sud je pravilno ukazao na svrhu Zakona kojim se uređuje odnos vlasnika i zaštićenih najmoprimaca, kao i prestanak ranije zasnovanih odnosa na temelju Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06,3 68/18 i 105/20), te nastoji postići pravična ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite prava pojedinaca, koja pitanja je razmotrio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-I-3343/2024 od 12. studenog 2024. Stoga su prigovori tužitelja izneseni u tom pravcu neosnovani.
12. Prvostupanjski sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a, međutim, s obzirom na ishod žalbenog postupka navodi tužitelja o pravilnosti ocjene su bespredmetni.
13. Imajući na umu naprijed navedeno, tužitelj razlozima iznesenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude i rješenja suda, a koja sadrži valjano obrazloženje u pogledu utvrđenih činjenica i primjene materijalnog prava, te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.
14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Marušić-Babić
