Poslovni broj: Usž-464/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-635/2025-8 od 24. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-635/2025-8 od 24. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/25 01/03117790945, URBROJ: 341-99-05/3- 25-441 od 25. travnja 2025.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
3. Tužitelj u žalbi, u bitnome, navodi da podnosi žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Ističe da je kod njega nastupio trajni invaliditet što proizlazi i iz medicinske dokumentacije i to otpusnog lista Vojne bolnice u Skopju gdje se od 26. listopada 1989. do 23. studenoga 1989. nalazio na liječenju zbog povrede lijevog oka tijekom služenja vojnog roka u bivšoj JNA. Smatra da se navedena ozljeda može uzeti u obzir kao ozljeda na radu. Ističe da nije sposoban obavljati bilo koje poslove jer je njegovo zdravlje trajno narušeno. Smatra da je pobijanim rješenjem povrijeđena vladavina prava te načelo zakonitosti kao i da obrazloženje pobijanog rješenja nije u skladu s odredbama ZUP-a. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti žalbu, ukinuti osporavanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navode tužitelja smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Vezano uz novu medicinsku dokumentaciju priloženu uz žalbu (sistematski pregled od 12. rujna 2025. i povijest bolesti od 22. srpnja 2025.) koja datira nakon osporavanog rješenja od 25. travnja 2025. i nije bila dostavljena tijekom sudskog postupka niti je od strane tužitelja bilo predloženo provođenje sudskog vještačenja, tuženik ističe da je odredbom članka 130. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice. Shodno navedenom, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 135. stavka 1. ZUS-a.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Postupak koji je prethodio ovom sporu vodio se u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite tužitelja od 29. siječnja 2024.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj rođen 1966., NKV radnik, izvan radnog odnos od lipnja 1986., ukupno ostvarenog radnog staža od godine dana, zadnje zaposlenje tužitelja bilo je pomoćni građevinski radnik.
9. Rješenjem Sekretarijata društvenih djelatnosti, Općine Nova Gradiška, KLASA: UP/I-562-02/92-01/676, URBROJ: 2150-06-.92-03 od 3. ožujka 1993. tužitelju je priznato svojstvo mirnodopskog vojnog invalida VII. grupe s 50% invaliditeta za stalno kao i pravo na osobnu invalidninu radi povrede lijevog oka tijekom služenja vojnog roka u bivšoj JNA.
10. Prvostupanjsko rješenje doneseno je na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, Područnog ureda u Osijeku, Izdvojeno mjesto rada u Slavonskom Brodu KLASA: 141-02/24-01/1937, URBROJ: 426-5-2/5-24-6 od 4. prosinca 2024., evidencijski broj vještačenja 1162672 od 4. prosinca 2024. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 11/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO).
11. U drugostupanjskom upravnom postupku, nakon uvida u priloženu dokumentaciju kao i navode žalbe, tuženik je, u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a, pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda KLASA: 141-02/24-01/1937, URBROJ: 426-5-1/27-25-9, evidencijski broj vještačenja: 1229362 od 16. travnja 2025. kojim se vijeće viših vještaka usuglasilo s nalazom i mišljenjem vijeća vještaka od 4. prosinca 2024. da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer radna sposobnost tužitelja nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.
12. Prvostupanjski sud je raspravu održao bez prisutnosti uredno pozvanog tužitelja u skladu sa člankom 91. stavkom 3. ZUS-a te uz prisutnost opunomoćenice tuženika.
13. Prvostupanjski sud je ocijenio da je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka od 16. travnja 2025. potpun i dovoljno obrazložen te dan u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 96/23., dalje: Uredba) i koji je mogao poslužiti tuženiku kao valjana činjenična osnova za donošenje zakonitog rješenja. Na podlozi tih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje zakonito te odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a, a tužitelj te razloge žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
14. Ovaj Sud u prosuđivanju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku. Ovo stoga jer iz samog predmeta tuženika ne proizlazi ništa što objektivno dovodi u sumnju da tijela vještačenja nisu bila neutralna u svojoj stručnoj ocjeni o ocjeni radne sposobnosti tužitelja, odnosno da nisu postupala objektivno i nepristrano pri izradi nalaza i mišljenja.
15. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo (članak 39. ZOMO), odbivši tužbeni zahtjev jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja tužitelju na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
16. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da bi se ozljeda lijevog oka, koju je zadobio tijekom služenja vojnog roka u JNA, trebala priznati kao ozljeda na radu, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno prigovor otklonio navodeći da je tužitelj status mirnodopskog vojnog invalida stekao zbog ozljede nastale za vrijeme služenja obaveznog vojnog roka u JNA, a ne u Hrvatskoj vojsci, na teritoriju Republike Hrvatske, pa time nisu ispunjeni uvjeti iz članka 20. stavka 1. točke 3. ZOMO-a prema kojem prava imaju samo osobe koje su stradale kao vojne osobe u Hrvatskoj vojsci u Republici Hrvatskoj, a što ovdje nije slučaj.
17. Tužitelj nije tijekom upravnog spora, u smislu članka 49. stavka 4. ZUS-a, predlagao provođenje sudskog medicinskog vještačenja kojim bi mogao osporiti ocjenu tijela vještačenja iz upravnog postupka. Kako dokazi u spisu ne dovode u sumnju ocjenu vještaka na temelju kojih je doneseno rješenje tuženika, ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo činjenične ni pravne osnove za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, odnosno da se kod tužitelja utvrdi smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, zbog čega navode žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ocjenjuje neosnovanima.
18. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koje opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat sudske samovolje, dok povrede ustavnih prava na koje se tužitelj poziva ovaj Sud nije našao.
19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
