Poslovni broj: Usž-2317/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Jurica Jurić, odvjetnik iz Đakova, Ulica pape Ivana Pavla II. 6, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 Us I-757/2022-8 od 25. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 Us I- 757/2022-8 od 25. travnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-141-02/22-01/03052972775, URBROJ: 341-99-05/3-22-749 od 2. lipnja 2022. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I- 141-02/21-01/03052972775, URBROJ: 341-12-05/3-21-29501 od 12. siječnja 2022., kojim se tužitelju, dosadašnjem korisniku invalidske mirovine, priznaje i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane 70% bolešću u vezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske i 30% bolešću izvan tih okolnosti.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga i zbog odluke o troškovima spora. Rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela, broj: 89443 od 8. studenog 2010., priznata mu je invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 18. kolovoza 2010., 70% uzrokovane bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 30% bolestima izvan tih okolnosti. Uslijed pogoršanja bolesti povezane s obranom suvereniteta Republike Hrvatske pokrenuto je novi postupak ocjene radne sposobnosti. Medicinska dokumentacija upućuje na pogoršanje psihičkog stanja i upućuje da su sve njegove dijagnoze povezane s bolestima uzrokovanih sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Smatra neutemeljenim da bi bolesti povezan s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu prouzročile samo 70% njegove radne nesposobnosti. Nalazi i mišljenja vještaka iz upravnog postupka su kontradiktorni, navode pogoršanje njegove bolesti povezane sa sudjelovanjem u ratu, ali ne mijenjaju omjer uzroka radne nesposobnosti. Prigovara što nije neposredno pregledan pred vijećem vještaka ni revizijskim povjerenstvom. Smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegov dokazni prijedlog i provesti vještačenje u upravnom sporu na okolnost promjene uzroka utvrđene invalidnosti. Pogrešno je primijenjen Zakon o pravima hrvatskih branitelja koji je prestao važiti 2017.

3.1. Predlaže da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu i upravna rješenja te dosudi troškove upravnog i žalbenog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava njenu osnovanost.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Prema ocjeni ovog Suda, u postupku donošenja presude suda prvoga stupnja počinjene su bitne povrede pravila sudskog postupka iz članka 66. ZUS-a zbog čega je ovaj Sud osporenu presudu poništio i predmet vratio sudu prvog stupnja radi donošenja nove odluke o tužbenom zahtjevu.

8. Upravni postupak koji je prethodio upravnom sporu, pokrenut je zahtjevom tužitelja, putem prijedloga tužiteljevog liječnika obiteljske medicine, od 19. siječnja 2021., radi promjene utvrđenog uzroka invalidnosti i određivanja nove svote invalidske mirovine.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela, broj: 89443 od 8. studenog 2010., priznata invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 18. kolovoza 2010., dijelom uzrokovana 70% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 30% bolešću izvan tih okolnosti.

10. U upravnom postupku vođenom povodom zahtjeva tužitelja pribavljen je nalaz i mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 10. prosinca 2021. kojima je utvrđena potpuna radna nesposobnost tužitelja uzrokovana 100% bolestima povezanima s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Ministarstvo hrvatskih branitelja u postupku revizije, 29. prosinca 2021. nije dalo suglasnost na naprijed navedeni nalaz i mišljenje. Prema usklađenom nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje Područni ured Osijek od 7. siječnja 2022. utvrđeno je da kod tužitelja i dalje postoji opća nesposobnost za rad s uzrokom 70% bolesti u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a 30% uzrokovana bolestima izvan tih okolnosti. Na navedenom se nalazu i mišljenju temelji donošenje prvostupanjskog upravnog rješenja od 12. siječnja 2022. U postupku po žalbi pribavljeni su nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje od 5. travnja 2022. kojim su potvrđeni nalaz i mišljenje iz prvostupanjskog upravnog postupka. Rješenje tuženika temelji se na navedenom nalazu i mišljenju od 5. travnja 2022.

11. Smatrajući da je upravni postupak zakonito proveden prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj, razlozima navedenima u tužbi, nije doveo u sumnju zakonitost rješenja tuženika i da nema potrebe za provođenjem daljnjih dokaza. Stoga je, ocijenivši osporeno rješenje tuženika zakonitim, odbio tužbeni zahtjev.

12. Tužitelj je u upravnom sporu osporavao nalaz i mišljenje tijela vještačenja na temelju kojeg je doneseno rješenje tuženika te radi potpunog i pravilnog utvrđivanja spornih medicinskih činjenica predložio provođenje sudskog medicinskog vještačenja. Neosnovano prvostupanjski sud zaključuje da nije bilo razloga provoditi sudsko medicinsko vještačenje tužiteljeve radne (ne)sposobnosti. Navedeno stoga jer su ista vještačena, kojima se trebao utvrditi omjer uzroka tužiteljeve radne nesposobnosti, provedena u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku. Provođenje neovisnog sudskog vještačenja jedini je način da tužitelj ospori pravilnost takvih utvrđenja. Prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je time tužitelja stavio u procesno nejednaki položaj u odnosu na tuženika.

13. U ovom postupku treba uzeti u obzir da prema članku 115. stavku 3. Ustava RH sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Zadaća je sudova u upravnom sporu tumačiti odredbe ZUS-a, kao i drugih propisa, u smislu ustavnih i konvencijskih jamstava primjenjivih u svakom konkretnom slučaju, među kojima je i pravo na pošteno suđenje. To ustavno i konvencijsko pravo obuhvaća niz postupovnih jamstava bez kojih nije moguće govoriti o suđenju u demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava.

14. Neovisno o načelnoj ovlasti suda u upravnom sporu da prihvati činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, neprihvaćanjem nekog dokaznog prijedloga može biti povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje: Konvencija). Hoće li u konkretnom slučaju doći do povrede ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje ovisi o specifičnim okolnostima konkretnog slučaja.

15. Ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje, između ostalog, uključuje i pravo stranke u postupku u kojemu se odlučuje o njenim pravima i obvezama iznijeti činjenice i predložiti dokaze u uvjetima koji omogućavaju ravnopravan odnos dviju strana u postupku. U postupku pred neovisnim i nepristranim sudom stranka mora biti u mogućnosti učinkovito osporavati činjenična utvrđenja iz upravnog postupka. Primarna je svrha ovakvog pristupa osiguravanje procesne jednakosti stranaka u postupku.

16. Polazeći od okolnosti konkretnog predmeta, ocjena je ovoga Suda da je tužitelju trebalo omogućiti da ospori činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, provođenjem odgovarajućih dokaza u prvostupanjskom upravnom sporu.

17. Prihvativši činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku bez omogućavanja tužitelju da ga ospori pred sudom, prvostupanjski je sud nerazmjerno ograničio tužiteljevo pravo da stvarno iznosi i dokazuje tvrdnje koje mu idu u prilog. Time je prvostupanjski sud doveo tužitelja u neravnopravni položaj u odnosu na drugu stranu u postupku.

18. Iz navedenog valja zaključiti da je, propustivši provesti dokazni postupak na način koji bi omogućio pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud povrijedio pravo tužitelja na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije.

19. Stoga je zbog povrede ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, ovaj Sud poništio prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi otklanjanja učinjenih postupovnih propusta koji su rezultirali povredom navedenih ustavnih i konvencijskih jamstava.

20. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a poništena je osporena presuda i predmet vraćen Upravnom sudu u Osijeku na ponovni postupak radi otklanjanja navedenih postupovnih propusta.

21. U rješenju poslovni broj: U-zpz-21/2024 od 3. prosinca 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio shvaćanje da prema članku 79. stavku 4. ZUS -a nema mjesta donošenju odluke o troškovima žalbenog postupka u situaciji kada upravni spor još nije okončan i kada još uvijek nije poznato koja od stranaka je uspjela u sporu, u cijelosti ili djelomično.

22. Stoga će se o troškovima upravnog spora kao i troškovima ovog žalbenog postupka odlučiti nakon okončanja postupka pred prvostupanjskim sudom ovisno o uspjehu stranaka u sporu sukladno članku 79 ZUS-a.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić