Poslovni broj: Usž-4830/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Toni MD prijevoz d.o.o., Zagreb, Podsusedska aleja 51, OIB: 36762737360, kojeg zastupa opunomoćenik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5254/2023-8 od 22. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5254/2023-8 od 22. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-19/21-01/25, URBROJ: 513-04-23-15 od 4. listopada 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, KLASA: UP/I-410-19/20-02/146, URBROJ: 513-07-01-09/2020-01 od 27. studenog 2020. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 945.619,56 kuna zajedno s pripadajućim kamatama u iznosu od 18.090,27 kuna.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da društvo SPAR HRVATSKA d.o.o. nije ovjerilo izvršenje usluge prijevoza, zbog čega on nije imao pravo fakturirati usluge prijevoza i zbog čega je naposljetku stornirao odnosno ispravio predmetne račune. Pritom se poziva na odredbu članak 79. stavka 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost kojom je propisano da ako netko na računu iskaže PDV, iako za to nije ovlašten ili izda račun iako dobra nisu isporučena ili usluge obavljene, duguje iskazani iznos PDV-a, osim kada ispravi račun. Ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su nadležna tijela dužna uzeti u obzir specifične okolnosti slučaja. Naposljetku navodi da je pogrešno ocijenjen prigovor zastare jer se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 30. stavka 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost koja određuje kako u slučaju propuštanja izdavanja računa za obavljenu uslugu obveza obračunavanja PDV-a nastaje u trenutku kada je nastao oporezivi događaj. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj društvu SPAR HRVATSKA d.o.o. izdao dva računa u prosincu 2019. godine za usluge prijevoza robe. Predmetne račune tužitelj nije iskazao u knjizi izlaznih računa niti u prijavi poreza na dodanu vrijednost za prosinac 2019. godine. Radi naplate po istima tužitelj je vodio parnični postupak protiv društva SPAR HRVATSKA d.o.o. u 2020. godini.
8. Prvostupanjski sud je održao raspravu i na taj način strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a. Osim toga je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika.
9. Odredbom članka 79. stavka 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18. – dalje: ZPDV) propisano je da ako netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge, iako za to nije ovlašten ili izda račun iako dobra nisu isporučena ili usluge nisu obavljene, duguje iskazani iznos PDV-a.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj u obvezi platiti manje obračunati porez na dodanu vrijednost jer račune izdane društvu SPAR HRVATSKA d.o.o. za usluge prijevoza nije iskazao u prijavi poreza na dodanu vrijednost pa osnovano prvostupanjski sud smatra s obzirom na tu okolnost da tužitelj nije niti mogao napraviti ispravak prijave PDV-a.
11. U odnosu na prigovor tužitelja da predmetne usluge nisu obavljene ovaj Sud nalazi da je takav navod kontradiktoran činjenici da je tužitelj u 2020. godini vodio parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu protiv društva SPAR HRVATSKA d.o.o. upravo radi naplate po predmetnim računima obavljenih usluga, a osim toga pravilno u tom smislu prvostupanjski sud upućuje na prethodno citiranu odredbu članka 79. stavka 11. ZPDV-a kojom je propisano da ako netko na računu za obavljene usluge iskaže PDV čak i ako usluge nisu obavljene duguje iskazani PDV, što je tužitelj nesporno učinio, slijedom čega se prigovor tužitelja ne može ocijeniti osnovanim.
12. U odnosu na ostale prigovore ovaj Sud nalazi da se radi o prigovorima koje tužitelj opetovano iznosi, a koje je prvostupanjski sud otklonio obrazloženjem koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
13. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Željka Zrilić Ježek
