Poslovni broj: Usž-132/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 10/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-66/2025-8 od 10. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-66/2025-8 od 10. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-114-04/24-02/92, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 31. listopada 2024. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova u Splitu, KLASA: UP/I-114-04/24-02/304, URBROJ: 511-01-158-24-11 od 23. kolovoza 2024. kojim je utvrđeno da je tužitelj odgovoran za povredu službene dužnosti opisanu kao obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama Zakona o policiji i dvije povrede službene dužnosti opisane kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije, a za što mu je izrečena jedinstvena disciplinska kazna premještaja na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja – radno mjesto policijskog službenika.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio izvođenje svih dokaza predloženih po tužitelju, čime da je povrijedio načelo jednakosti oružja. Ističe da nisu cijenjene olakotne okolnosti na njegovoj strani, činjenica da je više od dvadeset godina pripadnik interventne policije, da je disciplinski nekažnjavan i da je čak pet puta pohvaljivan od strane načelnika policijske uprave te da protiv njega nikada nije pokrenut niti prekršajni niti kazneni postupak. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja ili ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da tužitelj u nedostatku činjenične i pravne argumentacije ponavlja prigovore koje je iznio u tužbi, a koje je prvostupanjski sud detaljno, jasno i argumentirano odbio. Ističe da načelo jednakosti oružja ne podrazumijeva obvezu suda da prihvati svaki dokazni prijedlog. U tom smislu navodi da je odbijanje prijedloga za saslušanjem svjedoka odbijeno s obrazloženjem da je nepotrebno. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, kao policijski službenik, obnašao dužnost člana uprave u sportskoj udruzi „Split maraton“ iako za to nije imao odobrenje glavnog ravnatelja policije, zbog čega je utvrđen odgovornim za počinjenje povrede službene dužnosti opisane kao obavljanje gospodarske ili profesionalne djelatnosti protivno odredbama članka 37. Zakona o policiji. Također, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj kao organizator splitskog maratona dao neistinite podatke o radu studenata na splitskom maratonu, a koji studenti nisu obavljale nikakve poslove na splitskom maratonu te da je zadržao za sebe zviždaljke i radio uređaje primljene od tajnice sportske udruge „Split maraton“ iako je pozvan iste vratiti, zbog čega je utvrđen odgovornim za počinjenje dvije povrede službene dužnosti opisane kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije, a za što mu je izrečena jedinstvena disciplinska kazna premještaja na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 96. stavka 1. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. - dalje: ZP) između ostalih kao teže povrede službene dužnosti propisane su obavljanje gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama članka 37. tog Zakona i nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.
10. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom disciplinskom postupku.
11. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, pravilno su prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za utvrđenje odgovornosti zbog počinjenja težih povreda službene dužnosti opisanih odredbom članka 96. stavka 1. točkama 6. i 7. ZP-a.
12. U odnosu na izbor disciplinske kazne u predmetnom slučaju ovaj Sud ističe da izbor podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana. Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, a imajući na umu karakter povrede službene dužnosti, ovaj Sud ne nalazi da bi izrečena disciplinska kazna – premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, bila izrečena tužitelju protivno svrsi radi koje je ta ovlast dana osobito stoga što su razlozi za izricanje upravo ove kazne dobro i detaljno obrazloženi na način da ista odgovara prirodi i težini počinjenog djela. Prilikom određivanja vrste i visine kazne disciplinski sud uzeo je u obzir sve olakotne okolnosti na strani tužitelja, pritom je olakotnim cijenio upravo one okolnosti na koje tužitelj ukazuje u žalbi, dosadašnju disciplinsku nekažnjavanost i okolnost da je pohvaljivan od strane načelnika policijske uprave, dok postojanje otegotnih okolnosti na strani tužitelja nije našao .
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
