Poslovni broj: Usž-4636/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487 , radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-403/2025-5 od 15. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-403/2025-5 od 15. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/24-01/16, urbroj: 513-04-24-2 od 10. lipnja 2024. Predmetnim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Min istarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, klasa: UP/I-416-02/23- 06/45, urbroj: 513-07-14-0703/06-23-02 od 19. lipnja 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga.

2. Protiv navedene presude tužitelj podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga, a naročito što je rješenje doneseno bez rasprave. Naglašava da nije kriv što je kombinat Đakovština d.d. Đakovo završila u stečaju, nije kriv što su se kroz stečajni postupak mnogi naplatili, a on ne, nije kriv što je od ovlaštene osobe pogrešno uveden u posjed u dio zakupa državnog zemljišta, a radi toga je ostao bez stotina tisuća kuna te nije kriv što je došlo do zastare poreznog duga i zastare prava na naplatu istog, ali je kriv što ima imovinu koja je pod hipotekom i koja je višestruko vrednija od iznosa navedenog poreznog duga, jer da je nema zastarjeli porezni dug bio bi otpisan. Posebno ukazuje kako u obrazloženju presude prvostupanjski sud ne spori nastup zastare prava na naplatu poreznog duga, već to prihvaća kao činjenicu, ali ostaje kod stajališta tuženika da se ima pravo naplatiti iz opterećene stvari za zastarjelu i vjerojatno otpisanu glavnicu, dakle, trenutno nepostojeći dug. Poziva se na odredbu članka 108. Općeg poreznog zakona koja određuje rokove zastare prava i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze te se također poziva i na odredbu članka 109. Općeg poreznog zakona koja određuje da su na nastup zastare prava na utvrđivanje i prava na naplatu dužna po službenoj dužnosti paziti porezna tijela. Naročito upozorava na odredbu članka 109. stavka 8. Općeg poreznog zakona koja propisuje da je rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe, doneseno nakon nastupa zastare, nezakonito. Glede činjenice da je porezni dug osiguran prisilnom uknjižbom založnog prava, tužitelj se poziva na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to članak 339. koji propisuje da kada nestane zalogom osigurana tražbina u tom slučaju prestaje i založno pravo kojim je ona bila osigurana. Slijedom navedenog, predlaže prihvatiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i utvrditi nastup zastare prava na naplatu spornog i zastarjelog poreznog duga, a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 28. srpnja 2023. podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga utvrđenog ovršnim ispravama, rješenjima o utvrđenju poreznog duga i obračunskom prijavom PDV -a za 2010. godinu, kojim je utvrđen porezni dug u ukupnom iznosu od 138.862,52 kuna. Također, iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Đakovu, broj:

Ovr-72/2013 od 6. veljače 2013. predmetna novčana tražbina tuženika u iznosu od 138.862,52 kuna osigurana uknjižbom založnog prava na nekretnini tužitelja.

6. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.) kojom je propisano da iznimno od stavka 4. kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

7. Iz citirane odredbe proizlazi, dakle, da je naplata zastarjele glavnice moguća u slučaju kada je potraživanje osigurano upisom zaloga na nekretninama, a kao u konkretnom slučaju, stoga je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu glavnice poreznog duga. Ostali prigovori tužitelja koji se odnose na utvrđivanje porezne obveze kao i na valjanost pravne osnove te porezne obveze nisu od utjecaja na rješenje ove upravne stvari.

8. Nadalje, prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) donio je presudu bez održavanja rasprave imajući u vidu da stranke nisu zahtijevale održavanje rasprave, a odlučne činjenice tužitelj niti ne spori, već spori jedino pravilnu primjenu mjerodavnih odredaba Općeg poreznog zakona.

9. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, trebalo je žalbu kao neosnovanu odbiti temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković