Poslovni broj: Usž-1580/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1671/2023-10 od 4. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1671/2023-10 od 4. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/552, urbroj: 251-02- 01/001-23-3 od 15. ožujka 2023., kojim je poništeno rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/22-013/817, ur.broj: 251-09-22-1/002-22-02 od 14. studenog 2022. i predmet vraća na ponovni postupak, uz naknadu troška. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv naprijed navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica se poziva na članke 126. do 136. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS) i članke 348. do 381. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, broj: 4/77., 36/77., 36/80., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., „Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Bitnu povredu odredbe članka 89. stavak 3. ZUS-a nalazi u činjenici što između dva ročišta održana 28. siječnja 2025. i 4. veljače 2025. nije proteklo 15 dana. Smatra i da je povrijeđena odredba članka 121. stavak 3. ZUS-a jer presuda nije ukratko obrazložena. Povrijeđena je i odredba članka 114. stavak 3. ZUS-a budući da tužiteljici nije na očitovanje dostavljen spis predmeta. Ističe da iz osporenog akta nije jasno o kojem pravnom lijeku je odlučeno u upravnom postupku jer je tužiteljica podnijela prigovor i na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 25/22.) i na temelju članka 122. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09., 110/21., dalje u tekstu: ZUP). Također, tužiteljica nije osporavala pobijani akt u dijelu dosuđenog troška, već samo u odnosu na nedosuđenu visinu troškova jer je riječ o procjenjivom predmetu. U žalbi podnosi zahtjev za izuzeće svih sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, iz razloga propisanih u članku 15. stavku 1. toč. 5. ZUS-a. Predlaže poništiti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavak 1. ZUS-a, Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužiteljice, uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud.
6. Naime, osporenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje tijela prvog stupnja od 14. studenoga 2022. i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak zbog nepravilne primjene odredbe članka 23. ZUP-a.
7. Prvostupanjski sud pravilno ukazuje kako je u prvostupanjskom rješenju dana uputa da o prigovoru odlučuje gradonačelnik Grada Zagreba, sukladno članku 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 10/18., 20/21., 25/22., dalje u tekstu: Odluka) te ukazuje na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjevi i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke. Naime, u navedenoj presudi Sud je iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, čime je osigurana dvostupanjska sudska zaštita. Stoga, imajući na umu združene učinke navedene odredbe s odredbama ZUS-a, time što je člankom 10. Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Dakle, pitanje pravne prirode prigovora i s tim u vezi daljnje pravne zaštite riješeno je odlukom ovog Suda, poslovni broj: Usoz254/23 od 19. prosinca 2023. pa se prigovori tužiteljice u tom smislu ocjenjuju neosnovanim.
8. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ZUS-a na koje upire tužiteljica jer je ročište za objavu presude zakazao sukladno odredbi članka 121. ZUS-a, na ročištu na kojem je zaključena rasprava, u roku koji nije bio dulji od 30 dana.
9. U svezi prigovora tužiteljice o nemogućnosti uvida u spis tuženika, pravilno prvostupanjski sud ukazuje na odredbu članka 113. ZUS-a kojom je propisano da se stranke imaju pravo obavijestiti o tijeku spora i razgledati spis te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim akata koji su označeni određenim stupnjem tajnosti, ali je tužiteljica prethodno trebala podnijeti zahjtev za fizički uvid u spis, što je propustila učiniti. Ukazuje se kako sud nema obvezu dostaviti tužiteljici cjelokupni spis tuženika, već samo odgovor na tužbu, tim više što stranka i u tijeku upravnog postupka može razgledati spis tuženika sukladno članku 84. ZUP-a.
10. Također, Sud je stava da je predmet upravnog postupka usklađivanje novčane pomoći za roditelje odgojitelje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, stoga je narav upravne stvari neprocjenjiva obzirom se ne radi o zahtjevu tužiteljice za isplatu određenog iznosa po bilo kojoj osnovi. Posljedično, zahtjev za naknadu troška zastupanja u upravnom postupku osnovano je odbijen u dijelu preko iznosa od 155,54 eur jer se na dosudu troška koji tužiteljica ima pravo primjenjuju odredbe Tbr. 20 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022.) za neprocjenjive predmete u upravnom postupku. Potrebno je istaknuti da sukladno ustaljenoj ovosudnoj praksi nema mjesta odlučivanju o troškovima postupka u situaciji kada je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, takvim rješenjem tuženika postupak nije okončan niti je uopće poznato je li će za stranku biti povoljno okončan, zbog čega se takva odluka tuženika, u dijelu određenja troškova postupka, ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari. Iako u ovoj situaciji nije bilo potrebno priznati troškove postupka, sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu podnositelja tužbe poništiti točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je priznato pravo na naknadu troškova postupka (isto tako u presudama ovog Suda poslovni broj Usž - 1310/24-2 od 2. svibnja 2024. i Usž-2064/24-2 od 5. rujna 2024.).
11. Za ukazati je da se tužiteljica neosnovano poziva na odredbe ZPP -a jer se postupak pred upravnim sudovima vodi prema pravilima ovdje mjerodavnog ZUS-a.
12. Zaključno, zahtjevi tužiteljice za izuzeće sudaca koji su sudjelovali u postupcima ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja odbijeni su kao neosnovani rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 29 Su - 338/2025-17 od 4. lipnja 2025., odnosno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV-159/2025-2 od 17. lipnja 2025.
13. S obzirom na naprijed navedeno, ni ostali navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke, a koje navode je tužiteljica isticala i u tužbi i na koje je u potpunosti odgovorio prvostupanjski sud.
14. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
