Poslovni broj: Usž-669/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine Bilje, Kralja Zvonimira 1b, Bilje, OIB: 23962939458, kojeg zastupa zakonski zastupnik ĐĐ, načelnik, a istoga opunomoćenica Snježana Popović, odvjetnica iz Osijeka, Ulica Lorenca Jagera 8a, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Miramarska cesta 22, Zagreb, OIB: 69608914212, radi nepravilnosti u postupku dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1053/2024-12 od 24. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1053/2024-12 od 24. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Točkom II. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 1053/2024-12 od 24. studenoga 2025. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija.
2. Protiv navedene točke II. izreke presude tuženik je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da iz obrazloženja presude u pogledu sudjelovanja Geokarte d.o.o. u postupku izvršenja ugovora o nabavi, sud je ocijenio kao neosnovan navod tužitelja da se ne radi o poslovnom odnosu sa Geokarta d.o.o. te da ista nije angažirana i nije sudjelovala kao podizvoditelj, već da je omaškom navedeni stručnjak koristio predložak te tvrtke. Prema tome, sud je presudom prihvatio osnovanost utvrđenja nepravilnosti u odnosu na gospodarskog subjekta Geokarta d.o.o., ocijenivši da je u tom dijelu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, uključujući primjenu stope financijske korekcije od 25%. Takvo postupanje suda potvrđuje da uspjeh tužitelja u ovom upravnom sporu nije potpun, već djelomičan, jer osporeno rješenje nije ocijenjeno nezakonitim u svim svojim bitnim segmentima. Iz svega navedenog proizlazi da iako je rješenje izrekom poništeno u cijelosti, nesporno utvrđeno da su stajališta tuženika u odnosu na jednog od gospodarskih subjekata bila pravilna i zakonita, zbog čega osporeno rješenje nije u cijelosti nezakonito, već samo djelomično. U slučaju da je prvostupanjski sud uzeo u obzir navedene okolnosti i pravilno valoriziralo činjenicu da su odbijeni navodi tužitelja u odnosu na jednog gospodarskog subjekta tada bi nužno došlo do drukčije odluke o troškovima spora koje je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju. Tuženik predlaže da ovaj Sud poništi točku II. izreke presude te sam otkloni nedostatke i presudom dosudi tužitelju trošak postupka razmjeran uspjehu u sporu.
3. Žalba tuženika dostavljena je tužitelju na odgovor, no međutim tužitelj u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tuženika, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu točku II. izreke prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se navedena točka II. izreke prvostupanjske presude pobija.
6. Iz podataka u sudskom spisu proizlazi da je tužitelj podnio uredan zahtjev za naknadu troškova upravnog spora koji se odnosi na zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“ 138/23. – dalje: Tarifa) te iznos od po 1.000,00 eura za pristup na ročišta od 9. travnja 2025. i 27. listopada 2025. (Tbr. 27/2. Tarife), što ukupno iznosi 3.000,00 eura.
7. Postupajući po zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odluku o troškovima donio na temelju odredbe članka 144. i 147. Zakona o upravnim sporovima te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a u gore navedenom iznosu, jer se radi o opravdanim izdacima koji su učinjeni tijekom ili u povodu upravnog spora.
8. Prema ocjeni ovoga Suda nije osnovan prigovor tuženika da je u konkretnom slučaju tužitelju s obzirom na ishod spora trebalo dosuditi trošak postupka koji je razmjeran uspjehu u sporu. Naime, točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda u Osijeku poništeno je rješenje tuženika od 24. lipnja 2024. te predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude pa proizlazi da je tužbeni zahtjev usvojen i rješenje tuženika poništeno u cijelosti pa tužitelju pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora u cijelosti, a ne samo djelomično kako to pogrešno smatra tuženik, navodeći za to razloge koje ne prihvaća ovaj Sud.
9. S obzirom da žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe tuženika.
10. Kako tuženik razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
