Poslovni broj: Usž-678/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak od imovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2704/2024-9 od 17. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice LĐE iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2704/2024-9 od 17. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2704/2024-9 od 17. prosinca 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/23-01/101, urbroj: 513-04-24-3 od 18. travnja 2024.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava od 23. ožujka 2023., kojim je tužiteljici utvrđena osnovica i mjesečna obveza poreza i prireza porezu na dohodak od imovine od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2027. za ukupnu mjesečnu najamninu u iznosu od 256,68 eura te je utvrđena osnovica od 179,68 eura, iznos poreza 17,96 eura, iznos prireza 3,23 eura te ukupna obveza u iznosu od 21,19 eura.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je zatražila na raspravi uvid u odgovor i dokaze tuženika kojima tvrd i da je iznajmila prostor, na što joj je sudska savjetnica odgovorila da ona nema obvezu pokazivati te dokaze, iako je u zapisniku navela: "Vrši se uvid u spis te se isti čita u cijelosti", to se nije dogodilo na raspravi. Tvrdi da je u upravnom postupku nepravilno izveden zaključak iz činjeničnog stanja, odnosno iz neistinitih podataka koje je koristila porezna uprava. Ističe da obiteljski prostor koji se nalazi na adresi [adresa] u [adresa], nikada nikome nije iznajmljivan, sastoji se od 15 m[2] , nema grijanje, vodu i kanalizaciju i sastoji se od samo jedne prostorije. Nikada nije dostavila nikakav ugovor o najmu poslovnog prostora poreznoj upravi, iako porezna uprava navodi neistinite podatke o tome u obrazloženju rješenja. Uz žalbu prilaže dokumentaciju koju je sudska savjetnica odbila primiti na raspravi 16. svibnja 2025. te traži da se presuda poništi i prihvati njezin tužbeni zahtjev.
4. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelj ice, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga, jer je prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluka proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljici rješenjem tijela prvog stupnja utvrđena ukupna osnovica i mjesečna obveza poreza i prireza porezu na dohodak od imovine za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2027., a spisu prileži ugovor o korištenju poslovnog prostora od 24. svibnja 2022. zaključen između tužiteljice i društva Arcarius j.d.o.o., kojim ugovorom tužiteljica daje na korištenje dio poslovnog prostora kao sjedište tvrtke Arcarius j.d.o.o. bez naknade. Nadalje, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo tužiteljici uputilo poziv od 24. studenog 2022. da se javi radi utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje vezane za sklopljeni ugovor, a koje se odnose na površinu prostora koji je predmet najma te je iz dostavnice koja se nalazi u spisu vidljivo da je tužiteljica poziv zaprimila 2. prosinca 2022. Nadalje, proizlazi da je tijelo prvog stupnja izvršilo procjenu tržišne cijene najma predmetnog poslovnog prostora usporedbom s cijenama najma poslovnih prostora koji se navode u obrazloženju prvostupanjske presude slične kvadrature i na sličnim lokacijama.
8. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 56., 60. stavka 1. i 62. stavka 1. i 7. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20. i 151/22.) utvrdio da je tužiteljica u konkretnom slučaju obveznik plaćanja poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kako je to utvrđeno rješenjem tijela prvog stupnja, a temeljem ugovora o korištenju poslovnog prostora, koji je dio poslovnog prostora dan na korištenje bez naknade.
9. U pogledu prigovora tužiteljice da predmetni poslovni prostor nikada nije iznajmila, treba napomenuti da se u spisu tuženika nalazi ugovor o korištenju poslovnog prostora, kojim ugovorom je tužiteljica dala na korištenje dio poslovnog prostora kao sjedište tvrtki Arcarius j.d.o.o. bez naknade i koji ugovor je vlastoručno potpisala, pa je prvostupanjski sud navedeni prigovor tužiteljice pravilno ocijenio neosnovanim, kao i prigovor da predmetni ugovor nije ovjerila kod bilježnika, jer za valjanost ugovora o najmu, odnosno korištenju poslovnog prostora nije potrebna ovjera od strane javnog bilježnika.
10. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
11. Žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
