Poslovni broj: Usž-803/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ana Pavičić, odvjetnica u Rijeci, Ul. Veslarska 3, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin Kula 2/IV, OIB: 32420472134, radi utvrđivanja poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1908/2025-6 od 7. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice KA iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1908/2025-6 od 7. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1908/2025-6 od 7. siječnja 2026. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, klasa:
UP/II-410-03/25-01/50, urbroj: 2170-02-01/5-25-3 od 27. lipnja 2025. i rješenja Općine Malinska – Dubašnica, Jedinstvenog upravnog odjela, klasa: UP/I-410-15/24-01/5384, urbroj: 2170-26-03-01/4-25-3 od 9. siječnja 2025. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zaključak da se predmetna nekretnina koristi povremeno ili sezonski, iako sami zaključci suda o potrošnji vode i električne struje jasno pokazuju da se nekretnina koristi barem osam mjeseci godišnje. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je upravo takva potrošnja struje i vode, redovita tijekom dvije trećine godine, tj. tijekom barem osam mjeseci, najjači pokazatelj trajnog korištenja, nego je presudu utemeljio na činjenici da u tri mjeseca nije zabilježena potrošnja, zanemarujući sve druge dokaze i okolnosti koje ukazuju na stalno stanovanje. Ističe da je komunalni redar obišao nekretninu 13. siječnja i 20. veljače 2025. i nije ju zatekao, no zaključivati iz toga da ona ne stanuje u nekretnini je proizvoljno i neuvjerljivo. Smatra da je obrazloženje prvostupanjske presude manjkavo upravo u najvažnijem dijelu tj. pitanju treba li ona platiti porez, odnosno koristi li nekretninu povremeno ili trajno, a presuda se ne bavi razgraničenjem tih pojmova na konkretan, pravno valjan i dokazno utemeljen način, čime ostaje deficitarna u svojoj biti. Prvostupanjski sud nije ocijenio sve činjenice koje ukazuju na to da je predmetna nekretnina primarno mjesto života u kojoj žive ona i njezin suprug. Ističe da činjenica da se osobno angažira oko iznajmljivanja nekretn ine turistima dodano potvrđuje da joj je središte životnih i ekonomskih interesa vezano uz predmetnu nekretninu. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu te rješenja tuženika i tijela prvog stupnja te naloži tuženiku da joj nadoknadi troškove upravnog spora kao i trošak žalbenog postupka .
3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica vlasnica kuće – objekta na adresi [adresa] u površini od 255,77 m[2] te na istoj adresi ima prijavljeno prebivalište. Međutim, u predmetnom postupku je sporan način korištenja predmetne nekretnine, odnosno koristi li tužiteljica nekretninu povremeno ili sezonski ili za trajno stanovanje.
7. Prvostupanjski sud održao je 8. prosinca 2025. raspravu i na taj način, sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima, omogućio stankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a osim toga izvršio je i uvid u spis tuženika kao i sudski spis.
8. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23.) definirana je kuća za odmor, kao svaka zgrada ili dio zgrade ili stana koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
9. Dakle, vlasnici kuća za odmor plaćaju porez na kuće za odmor koje Zakon o lokalnim porezima definira kao zgradu ili dio zgrade koje se koriste povremeno ili sezonski, a porez na takve kuće za odmor plaćaju njihovi vlasnici.
10. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužiteljica u obvezi platiti porez na kuću za odmor za 2024. godinu s obzirom da iz podataka o potrošnji vode i električne energije proizlazi da se predmetna nekretnina nije koristila za stalno stanovanje, već povremeno, jer bi potrošnja vode bila zabilježena u svim mjesecima godine pa makar i u manjem iznosu potrošnje, a prvostupanjski sud pravilno navodi i da postoje i drugi dokazi koji upućuju da se nekretnina koristi sezonski (dostava računa za komunalne usluge vrši se na adresu u [adresa] na kojoj je tužiteljica zaprimila i prvostupanjsko rješenje, suprug tužiteljice ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa]) pa je pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2024. u iznosu od 895,20 eura. Prigovor tužiteljice koji se odnosi na stalno stanovanje u predmetnoj nekretnini nije osnovan, jer prema mišljenju ovoga Suda, prijava prebivališta na adresi predmetne nekretnine nije sama za sebe dokaz da se nekretnina koristi za stanovanje s obzirom da računi za vodu i električnu energiju, kao objektivan dokaz te druge gore navedene činjenice upućuju na suprotan zaključak, odnosno da se nekretnina koristi povremeno ili sezonski.
11. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je u predmetnom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari te je pri tom naveo razloge koji su odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga. Činjenica da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine nije odlučna niti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari jer je iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka vidljivo da je nekretnina u relevantnom razdoblju korištena samo povremeno.
13. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, žalbu odbiti kao neosnovanu.
14. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa postavljenim tužbenim zahtjevom, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
