Poslovni broj: Usž-236/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), vlasnik obrta za usluge u turizmu "D", iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Fanuko (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 4, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske (OIB: 87892589782), Zagreb, Prisavlje 14, radi ukidanja rješenja o utvrđivanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-645/2024-10 od 13. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja DS iz [adresa], i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-645/2024-10 od 13. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-645/2024-10 od 13. studenog 2024. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, klasa: UP/I-335-06/23-01/134, urbroj: 529-06-03-02/1-24-2 od 8. veljače 2024. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, klasa: UP/I -335- 02/23-02/9, urbroj: 2170-08-02/10-23-10 od 28. studenog 2023. (točka I. izreke presude), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenice koje je on naveo u tužbi, a niti je iz pobijane presude vidljivo da ih je uopće cijenio, čime je počinio bitne povrede odredaba upravnog spora. Prvostupanjski sud je neosnovano odbio dokazni prijedlog za građevinsko vještačenje, kao i njegovo saslušanje kao stranke koji je mogao detaljnije objasniti činjenično stanje, a iz same tužbe jasno je zašto on smatra da je javnopravno tijelo prilikom donošenja rješenja pogriješilo. Ističe da je u upravnom sporu trebalo biti provedeno vještačenje kako bi se pravilno utvrdilo ono na što ukazuje, a prvostupanjski sud nije mogao na temelju onoga što je javnopravno tijelo pogrešno utvrdilo donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija, jer proizlazi da prvostupanjski sud uopće nije uzimao u obzir njegove navode, već je od početka zauzeo stav na strani tuženika. Posebno napominje da na nekretnini u odnosu na 2020. kada je izdano rješenje o minimalnim uvjetima, nisu nastupile nikakve izmjene koje bi utjecale na izdane minimalne uvjete 2020. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno da predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem u bitnom navodi da nije osnovan žalbeni navod da na nekretnini u odnosu na 2020., kada je izdano rješenje o minimalnim uvjetima, nisu nastupile nikakve izmjene koje bi utjecale na izdane minimalne uvjete, jer iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o uklanjanju od 18. ožujka 2022., tužitelju kao investitoru, naređeno uklanjanje građevina za kamp odmorište i priključka na državnu [adresa] koje se grade, među ostalim, na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj čestici se nesporno nalazi predmetni smještajni objekt te je rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 1. kolovoza 2023. odbijen zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za manje zahtjevnu zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tuženik smatra da u predmetnoj žalbi ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda te predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo valjane razloge, utemeljene na podacima u spisu predmeta i pravilnoj primjeni materijalnog prava.
6. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pobijanu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela nakon čega je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava osnovano zaključio kako u odnosu na tužitelja u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet propisan odredbom članka 24. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21.).
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj na temelju rješenja od 19. veljače 2020., kojim je bilo utvrđeno da ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste "kamp odmorište" naziva "[obrt]" u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] izdano tužitelju kao vlasniku obrta za usluge u turizmu "[obrt]" sa sjedištu u [adresa]. Nadalje, proizlazi da je pravomoćnim i izvršnim rješenjem o uklanjanju od 18. ožujka 2022. tužitelju naređeno da ukloni građevine za kamp odmorište i priključak na državnu [adresa], koje se nalaze na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a za koju česticu je nesporno da se na njoj nalazi predmetno kamp odmorište.
8. Odredbom članka 24. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje iz članka 20. stavka 1. i 2. i članka 21. stavka 1. toga Zakona izdati ugostitelju i pravoj osobi iz članka 5. stavka 2. toga Zakona, među ostalim uz uvjet da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, dok je točkom 5. propisano da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih prema tim propisima ministarstvo ili nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.
9. Prema odredbi članka 27. stavka 1. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti rješenje iz članka 20. stavka 1. i 2. toga Zakona ukinut će se rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. tog Zakona.
10. Prema ocjeni ovoga Suda, a imajući na umu navedeno, odnosno da je u provedenom postupku utvrđeno da tužitelj više ne ispunjava uvjete propisane člankom 24. stavkom 1. točkama 3. i 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je ocijenio zakonitim rješenje tuženika i tijela prvog stupnja.
11. Dakle, zakonodavac je propisao mogućnost ukidanja rješenja, ako naknadno prestanu postojati uvjeti za izdavanje istih, o čemu se u konkretnom slučaju radi, pa proizlazi da pravo tužitelja traje dok su za to ispunjene zakonom propisane pretpostavke koje su, kao što je navedeno, u konkretnom slučaju izostale.
12. Ostali prigovori tužitelja nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, budući da se u ovom postupku utvrđuje jedino jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Pored navedenog valja istaknuti da do ukidanja rješenja od 19. veljače 2020. nije došlo primjenom izvanrednih pravnih lijekova propisanih Zakonom o općem upravnom postupku, već primjenom odredbe članka 27. stavka 1. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koja odredba se primjenjuje kada se utvrdi prestanak ispunjenja propisanih uvjeta.
13. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
15. S obzirom da žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
16. Prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora pozivom na odredbu članka 144. i 147. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
