Poslovni broj: Usž-3899/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Helena Kugler, odvjetnica u Zagrebu, Dragutina Domjanića 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi evidentiranja upisa poreznog duga osiguranog založnim pravom , odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5588/2023-6 od 1. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja RZ iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5588/2023-6 od 1. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5588/2023-6 od 1. srpnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/23-01/37, urbroj: 513-04-23-2 od 11. listopada 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec, klasa: UP/I-415-01/20-01/1, urbroj: 513-07-01- 02/2023-8 od 10. veljače 2023. te vraćanje predmeta na ponovni postupak (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec, klasa: UP/I-415-01/20-01/1, urbroj: 513-07-01-02/2023-8 od 10. veljače 2023., kojim je odlučeno da se dug osiguran založnim pravom na nekretnini u iznosu od 130.637,96 eura evidentira u informacijskom sustavu Porezne uprave na sistemskom broju za založno pravo i ovrhu 940300002704 dodijeljenom dužniku, zbog prethodno pogrešno provedenog sistemskog otpisa duga.
3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da činjenica eventualne pogreške Porezne uprave ili postupanja protivno zakonskim odredbama ne može ekskulpirati porezno tijelo posljedica njegovog postupanja, odnosno nesporne činjenice da je porezni dug tužitelju prethodno opisan, a potom je, tek po proteku od četiri godine rješenjem od 10. veljače 2023. za taj isti dug ponovno terećen u informacijskom sustavu Porezne uprave i na knjigovodstvenoj kartici poreznog obveznika. Takvo postupanje nije pravno utemeljeno niti se može opravdati pozivanjem na "grešku", a retroaktivno terećenje za porezni dug, koji je prethodno otpisan, u konkretnom slučaju ne predstavlja "smisleno tumačenje zakonskih odredbi", kako to pogrešno naziva sud, već povredu prava tužitelja. Smatra da zakonske odredbe koje bi predviđale mogućnost evidentiranja poreznog duga u informacijskom sustavu Porezne uprave, odnosno "storniranje" otpisa duga, uopće ne postoje. U trenutku kada je Porezna uprava izvršila otpis dugovanja, tužitelj je oslobođen obveza plaćanja istih, a što je potvrđeno i činjenicom da je isti izbrisan sa Liste poreznih dužnika objavljene na mrežnim stranicama Porezne uprave te je predmetna tražbina uklonjena sa porezne kartice. Nakon što je dugovanje otpisano, poreznom obvezniku ne mogu se nametnuti porezne obveze rješenjem kojim se vrši "evidentiranje duga u informacijskom sustavu", a posebice neevidentiranje prethodno otpisanog duga. Nadalje, smatra da pobijana presuda ne udovoljava zahtjevima obrazložene sudske odluke, a što je dovelo do povrede pravičnosti postupka u cjelini, čime je na štetu tužitelja povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Iako mu je postupanjem prvostupanjskog tijela sistemskim otpisom sa porezne kartice otpisano porezno dugovanje, taj dug je ponovno evidentiran i proknjižen na njegovu poreznu karticu, a o čemu je doneseno rješenje tek po proteku četiri godine i to isključivo na njegov opetovani zahtjev budući da je unatoč ponovljenom zahtjevu da mu se omogući podnošenje pravnih lijekova na postupanje upravnih tijela, upravna tijela bila pasivna, a što je prepoznao i Visoki upravni sud u odluci Usž-2573/2021 od 27. listopada 2022. Unatoč tome, sud nije pažljivo i kritički ispitao zakonitost pobijanih rješenja, već je automatizmom potvrdio zaključke drugostupanjskog i prvostupanjskog tijela, pri čemu su njegovi brojni prigovori ostali neodgovoreni. Predlaže ovom Sudu na poništi prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika te rješenje prvostupanjskog tijela i predmet vrati na ponovni postupak te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.
4. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je za predmetni dug protekao rok zastare, zbog čega je izvršen sistemski otpis duga, ali je tom prilikom porezno tijelo propustilo uočiti da je predmetni dug osiguran založnim pravom na nekretnini, pa stoga nisu bili ispunjeni uvjeti za otpis glavnice duga. Nadalje, proizlazi da u konkretnom slučaju zastara nije bila utvrđena upravnim aktom temeljem kojeg bi bio izvršen otpis duga iz poreznih evidencija, već je dug greškom izbrisan iz poreznih evidencija, odnosno informacijskog sustava Porezne uprave, bez donošenja rješenja.
8. Prvostupanjski sud je 10. lipnja 2025. održao raspravu i na taj način strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima te je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika.
9. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni propisani uvjeti za otpis duga jer je isti osiguran založnim pravom na nekretnini, pa se porezno tijelo može namiriti iz opterećene stvari i nakon proteka zastare te je osnovano ocjenjeno da tijelo prvog stupnja nije povrijedilo zakon na štetu tužitelja kada je predmetnim rješenjem odlučilo da se dug osiguran založnim pravom na nekretnini u iznosu od 130.637,96 eura evidentira u informacijskom sustavu Porezne uprave na sistemskom broju za založno pravo i ovrhu koji je dodijeljen dužniku.
10. Prvostupanjski sud osnovano upućuje na odredbu članka 109. stavka 9. i 10. i članka 148. stavka 2. i 6. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.) te smatra da se porezno tijelo može namiriti iz opterećene stvari i nakon proteka zastare, a imajući na umu navedene odredbe Općeg poreznog zakona tražbina osigurana založnim pravom se ne otpisuje.
11. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
13. Prigovori tužitelja u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ujedno, napominje se da je riječ o istim prigovorima koje je tužitelji isticao i u postupku pred prvostupanjskim upravnim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
14. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanja razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a s obzirom da nije uspio niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude trebalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
