Poslovni broj: Usž-3558/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PTC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Marku Ujeviću, odvjetniku u Zagrebu, Preradovićeva 29, protiv tuženika Hrvatske liječničke komore, Visokog časnog suda Komore, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 37, OIB: 86676104888, radi lake disciplinske povrede, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1670/2024-7 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja PTC iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1670/2024-7 od 19. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1670/2024-7 od 19. svibnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje odluke Hrvatske liječničke komore, Visokog časnog suda Komore, klasa: 052-02/23-04/06, urbroj: 385-02-02/06- 23-07 od 15. studenoga 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da nije sporno da je pregledao pacijenticu i dao opis njenog spolovila, a kada mu je rekla da nije imala spolne odnose napisao je "virgo". Isti dan je obavljen i opći pregled kada je rekla da je imala spolne odnose i on je ostao zatečen i taj isti dan kad se vratio u svoju ambulantu je nadopunio povijest bolesti. Nalaz od 28. prosinca 2021. je u to vrijeme i sat napravljen po svim pravilima struke i tada je bio važeći. Međutim, on je nakon dobivenih naknadnih saznanja nadopunio nalaz u onom dijelu za koji je smatrao da treba promijeniti zbog novih saznanja, pa je tada, s tim satom taj nalaz bio važeći i nikakve namjere nije bilo, što bi povrijedilo liječnički ugled. Ističe da dijagnoza nije mijenjana, gen. nalaz nije mijenjan u smislu izgleda spolovila, već je nadopunjen nalaz po najnovijim saznanjima u odnosu na ono što je pacijentica rekla doktoru na općem pregledu. Smatra da navedeno postupanje nije zbunjujuće djelovalo na tijek policijskih radnji za utvrđivanje sumnje na spolno zlostavljanje osobe mlađe od 15 godina, budući iz iskaza PT proizlazi da dok je ona bila prisutna nalaz nije bio mijenjan, ali ju je kasnije kontaktirala kolegica iz Heinzlove i pitala koji nalaz ima, odnosno koji je nalaz otišao prema državnom odvjetništvu jer je čula da je tužitelj prepravljao nalaz. Ona je rekla da ima nalaz na kojem piše "virgo", dakle očito je da je do policije došao nalaz promijenjen temeljem anamnestičkih podataka za koje tužitelj nije znao u trenutku sastavljanja osnovnog nalaza te da ni na koji način nije utjecao na rad redarstvenih vlasti. Utvrđeno je da dijagnoza nije mijenjana niti da je suštini mijenjan nalaz, a nije utvrđeno da bi tužitelj ušao u bolnički informacijski sustav do 30. prosinca 2021. osim činjenice da je nalaz isprintan 30. prosinca 2021. od strane BT. Smatra da prilikom odluke o predmetu sud mora voditi računa o činjenici da se protiv njega vodio kazneni postupak koji je završio odbačajem kaznene prijave budući je Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zauzelo posve drugi stav. Posebno napominje da niti tuženik, a niti prvostupanjski sud nisu obrazložili što bi točno neetično bilo u njegovom postupanju. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i odluku tuženika te tijela prvog stupnja i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, a zatražio je i naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem u bitnom navodi da je prvostupanjski sud u svojoj presudi pravilno i detaljno obrazložio zašto i temeljem čega prihvatio kao zakonita utvrđenja iz prvostupanjske i drugostupanjske odluke suda Komore. Naime, prvostupanjski sud pobijanom je presudom ispravno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te je detaljno obrazložio ocjenu dokaza i činjenično stanje utvrđeno u postupku, a postupak je proveden sukladno zakonskim odredbama te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo. Smatra da žalbenim navodima nisu dovedene u pitanje pravno relevantne činjenice te zakonitost i pravilnost pobijane presude već je evidentno da se žalbom prvenstveno iznosi osobno nezadovoljstvo tužitelja sadržajem presude. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je protiv tužitelja proveden disciplinski postupak, u kojem je utvrđeno da je tužitelj odgovoran zbog toga što je dana 28. prosinca 2021. prilikom pregleda mldb. pacijentice BTC naveo da je pacijentica "virgo", a zatim ušao u bolnički informacijski sustav do 30. prosinca 2021. i promijenio svoj prvotni nalaz te u drugom nalazu naveo da je djevojčica imala spolne odnose što je sve zbunjujuće djelovalo na tijek policijskih radnji za utvrđivanje sumnji na spolno zlostavljanje osobe mlađe od 15 godina, zbog čega je utvrđeno da je povrijedio Kodeks medicinske etike i deontologije Hrvatske liječničke komore čime je počinio lakšu disciplinsku povredu.
7. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora , a osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
8. Odredbom članak 4. stavka 2. točke 2. Pravilnika o disciplinskom postupku Hrvatske liječničke komore od 14. prosinca 2019. (u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da je liječnik disciplinski odgovoran ako povrijedi Kodeks medicinske etike i deontologije Hrvatske liječničke komore.
9. Odredbom članka 73. stavka 3. točke 1. navedenog Pravilnika propisano je da se za lakše disciplinske povrede, liječniku može izreći opomena.
10. Prema odredbi članka 9. točke 13. Kodeksa medicinske etike i deontologije Hrvatske liječničke komore pročišćeni tekst od 15. siječnja 2016. (u daljnjem tekstu: Kodeks) propisano je da će svojim ponašanjem i djelovanjem liječnik čuvati ugled liječništva.
11. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom disciplinskom postupku.
12. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za utvrđenje odgovornosti zbog počinjenja lakše povrede službene dužnosti iz članka 4. stavka 2. točke 2. Pravilnika, a iz razloga jer je tužitelj povrijedio Kodeks.
13. Časni sud Hrvatske liječničke komore je prilikom izricanja disciplinske mjere cijenio važnost i prirodu povrijeđenog dobra i okolnosti pod kojima je radnja izvršena te dosadašnje obavljanje liječničke profesije i ponašanje tužitelja nakon počinjene disciplinske povrede te mu izrekao disciplinsku mjeru opomene, što je prihvatio i tuženik, a što u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski upravni sud, kao i tuženik te prvostupanjski časni sud na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno ocijenio da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret, okvalificirano kao lakša povreda službene dužnosti iz primijenjenog propisa te da je tužitelj za počinjene istog izrečena primjerena kazna s obzirom na prirodu i težinu počinjenog djela, pri čemu se odluka o kazni temelji na diskrecijskoj ocjeni disciplinskih sudova, koja je zakonito izrečena u granicama ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud.
15. Žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ujedno, napominje se da je riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred disciplinskim sudovima i prvostupanjskim upravnim sudom, o kojima su se prvostupanjski disciplinski sud, tuženik i prvostupanjski upravni sud detaljno očitovali, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
16. Posebno treba napomenuti, a u odnosu na prigovor tužitelja da je protiv njega vođen kazneni postupak koji je završio odbačajem kaznene prijave, nije odlučan jer je kazneni postupak vođen zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave, a predmetni disciplinski postupak vođen je zbog disciplinske povrede te se radi o potpuno različitim elementima bića djela koja se tužitelju stavljaju na teret, a kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud u svojoj presudi.
17. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanja razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članak 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
18. S obzirom da tužitelj nije uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
