1

                                                                  Broj: Ppž-8618/2021

                                         

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. I. K. i dr., zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 4. i dr. Zakona o javnom okupljanju („Narodne novine“, broj 128/99., 90/05., 139/05., 150/05., 82/11. i 78/12.), odlučujući o žalbi okr. I. K. i okr. D. D., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 2. lipnja 2021., broj: 82. Pp J-718/2020-15, u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu žalbe okr. I. K. i okr. D. D., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:

             

              Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. I. K. i okr. D. D. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

 

              okr. I. K. da:

 

25. srpnja 2020. u 21:00 sati u O., W. W. ispred kbr.x na ulici kao organizator javnog okupljanja nije poduzeo mjere osiguranja reda i mira na javnom okupljanju prilikom organiziranog gledanja nogometne utakmice između NK Osijek i NK Lokomotive Zagreb prilikom čega je došlo do izbijanja nereda ispred stadiona „Gradski vrt“ na način da su navijači palili pirotehnička sredstva nakon čega je sukob eskalirao na način da su napadnuti i ozlijeđeni policijski službenici gdje se organizirano gledala navedena nogometna utakmica iako je bio dužan osigurati red i mir na javnom okupljanju,

 

čime bi postupio suprotno odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o javnom okupljanju te počinio prekršaj iz čl. 34. st. 1. t. 4. istog Zakona 

 

 

 

 

okr. D. D. da:

 

25. srpnja 2020. u 21:00 sat u O., W. W. ispred kbr. x. na ulici kao voditelj javnog okupljanja nije poduzeo mjere osiguranja reda i mira na javnom okupljanju prilikom organiziranog gledanja nogometne utakmice između NK Osijek i NK Lokomotive Zagreb prilikom čega je došlo do izbijanja nereda ispred stadiona „Gradski vrt“ na način da su navijači palili pirotehnička sredstva nakon čega je sukob eskalirao na način da su napadnuti i ozlijeđeni policijski službenici gdje se organizirano gledala navedena nogometna utakmica iako je bio dužan osigurati red i mir na javnom okupljanju,

 

čime bi postupio suprotno odredbi čl. 21. st. 2. Zakona o javnom okupljanju te počinio prekršaj iz čl. 35. st. 1. t. 1. istog Zakona 

 

II.               Uslijed gornje odluke žalba okr. I. K. i okr. D. D. je bespredmetna

 

              III.               Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

 

             

Obrazloženje

 

              1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 2. lipnja 2021., broj: 82. Pp J-718/2020-15 okr. I. K. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 34. st. 1. t. 4. Zakona o javnom okupljanju, za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, a okr. D. D. da je počinio prekršaj iz čl. 35. st. 1. t. 1. Zakona o javnom okupljanju, za koji mu je izrečena novčana kazna 2.000,00 kuna.

 

1.1.    Okrivljenici su novčane kazne dužni platiti u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, te su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka 150,00 kuna, svaki okrivljenik.

 

              2.              Protiv te presude, oba okrivljenika su, putem branitelja odvjetnika V. S. podnijeli zajedničku žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

              3.               Žalba je bespredmetna.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga koje žalitelji navode u žalbi i po službenoj dužnosti.

 

4.1.              Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se okr. I. K. i okr. D. D. optužuju, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, a jednako je i u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.

 

5.              Naime, u činjeničnom opisu se prvo navodi vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, svojstva okrivljenika (organizator i voditelj javnog okupljanja), nakon čega se naznačuje da svaki okrivljenik „nije poduzeo mjere osiguranja reda i mira na javnom okupljanju prilikom organiziranog gledanja nogometne utakmice između NK Osijek i NK Lokomotive Zagreb“, dok ostali dio činjeničnog opisa sadrži opis posljedica koje su nastupile (izbijanje nereda ispred stadiona „Gradski vrt“ na način da su navijači palili pirotehnička sredstva nakon čega je sukob eskalirao na način ada su napadnuti i ozlijeđeni policijski službenici).

 

5.1.              Dakle, kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude, okrivljenici su proglašeni krivim da su počinili prekršaj iz čl. 34. st. 1. t. 4. i čl. 35. st. 1. t. 1. Zakona o javnom okupljanju, a njihove radnje odnosno propusti su opisani kao: „nije poduzeo mjere osiguranja reda i mira na javnom okupljanju prilikom organiziranog gledanja nogometne utakmice između NK Osijek i NK Lokomotive Zagreb“.

 

5.2.              Takav opis, u biti, predstavlja isključivo samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja, i to dio zakonske odredbe čl. 16. st. 1., odnosno čl. 21. st. 2. Zakona o javnom okupljanju i ne sadrži ni jednu konkretnu radnju odnosno propust okrivljenika (ne naznačuju se koje su to „potrebne mjere i radnje“ bili dužni poduzeti, a nisu). Na takav način djelo prekršaja nije uopće određeno.

 

6.              Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje odnosno propusti okrivljenika. Ovakav činjenični opis, u kojem nije opisana ni jedna konkretna radnja odnosno propust okrivljenika, nego se samo prepisuje zakonska odredba čl. 16. st. 1., odnosno 21. st. 2. Zakona o javnom okupljanju, nije prekršaj iz razloga jer djelo nije određeno.

 

7.               S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice, a to su, između ostalog, i konkretne radnje odnosno propusti okrivljenika, moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

 

8.               Naime, Zakon o javnom okupljanju ne propisuje izričito dužnosti organizatora, odnosno voditelja „drugih oblika okupljanja“, a koja podrazumijevaju okupljanja kojima je svrha, između ostalih, športskih interesa, što je u ovoj situaciji (čl. 4. st. 3. Zakona o javnom okupljanju). Međutim, iz odredbe čl. 33. st. 5. Zakona o javnom okupljanju, koja propisuje da prijava okupljanja iz st. 2. toga članka (okupljanja koja s obzirom na predmnijevani broj sudionika ili narav okupljanja zahtijevaju poduzimanje posebnih mjera izvan redovite djelatnosti mjesno ovlaštene policijske uprave) sadrži podatke iz čl. 8. toga Zakona, proizlaze i mjere i radnje koje su organizator i voditelj takvog okupljanja dužni poduzeti, između ostalog i broj redara koje su dužni organizirati.

 

9.              Slijedom navedenog, djelo za koje se protiv okr. I. K. i okr. D. D. vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude (a jednako je i u optužbi), po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da su okrivljenici za predmetno djelo prekršaja oslobođeni optužbe, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

10.              Uslijed takve odluke žalba okrivljenika je postala bespredmetna, dok je o troškovima postupka odlučeno sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

11.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 10. siječnja 2024.

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.