REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4326/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Višnja Ježić Sorić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Istarski domovi zdravlja - Case della salute dell` Istria, Pula, Flanatička ulica 27, OIB 99092064857, kojeg zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Arlović, odvjetnik u Zagrebu, radi poništenja natječaja, odlučujući o prijedlogu umješača za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R- 61/2025-2 od 14. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj Pr-64/2024-12 od 19. prosinca 2024., na sjednici održanoj 18. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog umješača za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog umješača za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1.1. Umješač je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-61/2025-2 od 14. travnja 2025., zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Da li je odluka o pravnom pitanju o stvarnoj nadležnosti parničnoga suda da odlučuje o poništenju javnog natječaj za prijem u javnu službu na specijalizaciju zakonita na temelju odluke VSRH Gr1-368/2020 od 17.09.2020. i odluke o stvarnoj nadležnosti parničnoga suda a ne upravnoga suda?

2. Da li se izbor na specijalizaciju i traženje poništenja odluke o izbor na specijalizaciju može smatrati i voditi kao radni spor u parničnome postupku, a nema odobrenja za rad na specijalizaciji o nadležnoga ministarstva, ni sklopljenog ugovora o radu na specijalizaciji?

3. Praksa viših sudova nije jedinstvena, osobito o pitanju i načini provođenja postupka po odluci i pravu na diskrecijsku ocjenu bodovanja i mišljenja o kandidatima povjerenstva, stoga se postavlja pitanje i traži zauzimanja stava revizorskog suda na pravno pitanja u kojim granicama smije sud ispitivati odluke povjerenstva i konačno odluku povjerenstva na temelju diskrecijske ocjene o odabranim kandidatima na specijalizaciju, te koje su slobode u širini ocjenjivanja povjerenstva da donese odluku o izboru samoga kandidata na specijalizaciju i podliježu kakvoj sudskoj kontroli i u kojim granicama sudske kontrole?

4. Povjerenstvo koje se sastoji od zdravstvenih djelatnika specijalista, ujedno pravilnik ne propisuje izričito i usko od kojih specijalista povjerenstvo mora biti sastavljeno. Da li može biti sastavljeno od članova, zaposlenika u zdravstvu različitih specijalista u javnoj ustanovi, u skladu s trenutnom mogućnostima javne ustanove da oformi povjerenstvo, te obzirom na obvezu širine pitanje koja moraju biti postavljena kandidatima puno šire od sam vrste specijalizacije, obzirom na odabir na rad u kolektivu sve u skladu s Pravilnik o mjerilima za prijam specijalizanata i člankom 6. stavaka 1. Stoga koje su granice sudske kontrole predmetnog pitanja i ocjene samog sastava komisije obzirom na stručno znanje suda i samo pravo javne ustanove da uređuje i provodi svoje natječaje prema vlastitim općim pravilima?

5. Da li jedinstveni suparničar u procesnoj ulozi umješača, može u žalbenom postupku iznositi prigovore na postupanje stanaka suprotno članku 3. stava 3. ZPP, te da li sud po službenoj dužnost dužan na iste prigovore se očitovati i obrazložiti u odluci o žalbi, iako se ista odnese i na stranu kojoj se pridružio umješač?

6. Da li jedinstveni suparničar u procesnoj ulozi umješača ima pravo iznosit prigovore suprotne od strane kojoj se pridružio, u žalbenom postupku i prigovore koje strana kojoj se produžio nije iznosila tijekom postupka?

7. Da li je sud u žalbenom postupku dužan postupati po prigovorima umješača na teže oblike diskriminacije i iste obrazložiti u odluci po žalbi, pogotovo ako se ista tiču težih oblika povreda zajamčenih ustavnih prava u zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda?

8. Da li tužba koja je sastavljena za upravno sudski postupak u činjeničnom opisu i određivanju pravne osnove, pozivajući se na upravno pravne materijalne i procesne propise, se može smatrati kao uredna tužba za parnični postupak, te da li je sud dužan pozvati tužitelja da uredi tužbu u primjerenom roku ili istu treba odbaciti kao neurednu?

9. Da li se upravni sud nakon primljene uredne podnesene tužbe njemu, treba i mora podrediti odluci VRSH o stvarnoj nadležnosti, a koja je odluka u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, o istom pitanju da je stvarno nadležan upravni sud, a ne parnični sud, da li time upravni sud čini bitnu povredu odredba upravnoga postupka i spora, primijenivši odluku VSRH, a ne odluke i pravno shvaćanje vlastitog hijerarhijski najvišeg suda po zakonu i praksi istog suda, osobito prema načelu "Iura novit curia"?

10. U kojoj mjeri sud je ovlašten donositi odluku prema slobodnoj ocjeni, a radi se o odluci da isprava koju je dostavila jedna strana, sadrži sadržaj o upisu da u spornom odnosu nije dostavljena cjelovita potrebna dokumentaciju, ali sadržaj te isprave je u suprotnosti sa dokumentacijom koja je dostavljen tijekom natječaja od kandidata i nalazi se i u spisu postupovnog suda, te su i svjedoci tijekom parnice iskazali, koji su imali prilike vidjet dokumentaciju tijekom natječaja potvrdno da se ista dokumentacija nalazila u spisu suprotno negirajućoj ispravi, koja je opisno sadrži minus i bez ovlaštenog pečata i potpisa tko je to utvrdio?

11. Vezano pitanje uz pitanje 10., da li je u slučaju sumnje teret dokaza da ista ne postoji na tužitelju, a ne pravo na slobodnu ocjenu suda, osobito jer tužitelj nije kod prigovora na natječaj, kada je odradio uvid u dokumentaciju cijelog natječaj, prigovorio da ista dokumentacija ne sadrži licencu?“.

1.2. Obrazlažući prijedlog za dopuštenje revizije, umješač navodi odluke drugostupanjskih sudova (odluka Županijskog suda u Zadru Gž R-48/2023-2 od 16. ožujka 2023., odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 770/23 od 5. travnja 2023. i Usž-126/2020-3 od 30. siječnja 2020. i dr.) kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske za koje smatra da odstupaju od pravnih shvaćanja izraženih u osporavanoj drugostupanjskoj odluci.

1.3. Umješač ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje jer da je odluka arbitrarna.

2. U odgovoru na prijedlog tužiteljica predlaže prijedlog umješača za dopuštenje revizije odbiti, uz naknadu troškova.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na poništenje Odluke Upravnog vijeća Istarskih domova zdravlja klasa: 023-01/24 01/06, urbroj: 2168/01-59-49-01-5/849-24-3 od 1. veljače 2024., Odluke o izboru specijalizanata iz ortodoncije klasa: 030- 02/23-01/09, urbroj: 2168/01-59-49-02-1/841-23-18 od 22. prosinca 2023. i natječaj za dodjelu specijalizacije za doktore dentalne medicine - 2 specijalizanta iz ortodoncije pod brojem klase: 100-01/23-01/02, urbroj: 2168/01-59 49-01-2/821-23- 14 od 12. studenoga 2023., jer postupak izbora nije proveden u skladu s Pravilnikom.

4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Naime, u prijedlogu su naznačena pravna pitanja koje umješač smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a mogu se sadržajno svesti na nekoliko aspekata koje umješač problematizira.

5.2. Prvo, u odnosu na inzistiranje umješača na prigovoru stvarne nenadležnosti općinskog suda, za odgovoriti je da je ovaj predmet započeo podnošenjem tužbe Upravnom sudu u Rijeci koji se povodom prigovora tuženika oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio Općinskom sudu u Rijeci, a uvažavajući pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr 1-368/2020- 2 od 17. rujna 2020., donesene povodom sukoba nadležnosti između općinskog i upravnog suda u istovrsnom predmetu (poništenje odluke Opće bolnice Zadar vezano uz izbor specijalizanata). Stoga odluke Visokog upravnog suda RH na koje umješač upućuje kao suprotne, nisu relevantne, tim više što se ne radi o istovrsnim činjeničnim i pravnim situacijama (u jednom predmetu se osporava odluka Kineziološkog fakulteta u Splitu, a u drugom Javne vatrogasne postrojbe Grada Osijeka).

5.3. Druga se pitanja umješača u bitnom svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja (sastav povjerenstva, način ocjenjivanja, dostava licence) i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, a umješač nije konkretno iznio sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Nadalje, sudska praksa na koju se umješač u prijedlogu poziva ne sadržava pravno shvaćanje koje bi bilo u proturječnosti s pravnim shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana odluka, a niti sadrži odgovor na koje od pitanja koja umješač u prijedlogu postavlja. Isto tako, odluke na koje se umješač poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja nisu donesene u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja odnosno pravnu osnovu pobijane odluke.

6. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) i u njemu sadržanog prava na zabranu proizvoljnosti (arbitrarnosti), ovaj sud ocjenjuje da je osporavana odluka dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Sadržaj prijedloga umješača za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima, a za što u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke.

7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje umješač smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

8. Kako umješač nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

9. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je na temelju čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odbijen (toč. III. izreke).

10. Naime, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP i povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, u okolnostima konkretnog slučaja, a sve prema sadržaju danog odgovora, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

Zagreb, 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić