REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1052/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Kardumu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Forset d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB 78226361004, sa sjedištem u Zagrebu, Davorina Bazjanca 13, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-37/2024-2 od 18. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1925/2015- 143 od 30. siječnja 2024., u sjednici održanoj 18. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i slijedom toga ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-37/2024-2 od 18. rujna 2024. kao pod točkom II. i III. izreke i u tom dijelu predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. O trošku ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja glede odluke suda prvog stupnja koja se odnosi na potraživanje tužiteljice na ime izgubljene zarade i glede odluke o troškovima postupka tako da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom i odlučeno je o troškovima postupka te je presuđeno kako slijedi:

„II Preinačuje se djelomično ista presuda u dijelu pod t. II. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Forset d.o.o. za trgovinu i usluge, Zagreb, Davorina Bazjanca 13, OIB-78226361004, da tužiteljici BP, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati na ime izgubljene zarade ukupan iznos 9.293,34 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 249,66 eur od 30. travnja 2014. pa do isplate,

- 249,66 eur od 31. svibnja 2014. pa do isplate,

- 249,66 eur od 30. lipnja 2014. pa do isplate,

- 83,74 eur od 31. srpnja 2014. pa do isplate,

- 249,66 eur od 31. kolovoza 2014. pa do isplate,

- 249,66 eur od 30. rujna 2014. pa do isplate,

- 249,66 eur od 31. listopada 2014. pa do isplate,

- 249,66 eur od 30. studenog 2014. pa do isplate,

- 249,66 eur od 31. prosinca 2014. pa do isplate,

- 255,24 eur od 31. siječnja 2015. pa do isplate,

- 251,25 eur od 28. veljače 2015. pa do isplate,

- 251,25 eur od 31. ožujka 2015. pa do isplate,

- 251,25 eur od 30. travnja 2015. pa do isplate,

- 251,25 eur od 31. svibnja 2015. pa do isplate,

- 251,25 eur od 30. lipnja 2015. pa do isplate,

- 251,25 eur od 31. srpnja 2015. pa do isplate,

- 251,25 eur od 31. kolovoza 2015. pa do isplate,

- 251,25 eur od 30. rujna 2015. pa do isplate,

- 251,25 eur od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 251,25 eur od 30. studenog 2015. pa do isplate,

- 251,25 eur od 31. prosinca 2015. pa do isplate,

- 251,25 eur od 31. siječnja 2016. pa do isplate,

- 263,19 eur od 28. veljače 2016. pa do isplate,

- 263,19 eur od 31. ožujka 2016. pa do isplate,

- 263,19 eur od 30. travnja 2016. pa do isplate,

- 263,19 eur od 31. svibnja 2016. pa do isplate,

- 263,19 eur od 30. lipnja 2016. pa do isplate,

- 263,19 eur od 31. srpnja 2016. pa do isplate,

- 263,19 eur od 31. kolovoza 2016. pa do isplate,

- 263,19 eur od 30. rujna 2016. pa do isplate,

- 263,19 eur od 31. listopada 2016. pa do isplate,

- 263,19 eur od 30. studenog 2016. pa do isplate,

- 263,19 eur od 31. prosinca 2016. pa do isplate,

- 263,19 eur od 31. siječnja 2017. pa do isplate,

- 283,96 eur od 28. veljače 2017. pa do isplate,

- 283,96 eur od 31. ožujka 2017. pa do isplate i

- 215,88 eur od 30. travnja 2017. pa do isplate.

III Preinačuje se djelomično navedena odluka (o trošku) u dijelu pod t. III. izreke preko iznosa od 583,98 eura do iznosa od 19.165,79 eura i odlučuje:

Odbija se djelomično zahtjev tužiteljice radi naknade troškova postupka kao neosnovan preko iznosa od 583,98 eura do iznosa od 19.165,79 eura, odnosno u iznosu od 18.581,81 eura.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju koja joj je dopuštena rješenjem ovog suda broj Revd-113/2025 od 6. svibnja 2025. podnosi tužiteljica zbog pitanja:

„1. Ima li tužiteljica pravo na naknadu izgubljene zarade u vremenu trajanja nesposobnosti tužiteljice za rad uzrokovane ozljedom na radu za koju je odgovoran tuženik nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme tužiteljice kod tuženika? 2. Je li štetnik u obvezi isplatiti naknadu štete zbog izgubljene zarade, a koja je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem za koji je štetnik odgovoran, za cijelo vrijeme trajanja radne nesposobnosti uzrokovane štetnim događajem (kauzalni neksus)?

3. Ima li tužiteljica pravo na razmjerni dio parničnog troška s obzirom na kvantitativni uspjeh tužiteljice u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev?“.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4.1. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je dopušteno protiv nje podnijeti reviziju i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

4.2. Drugim riječima, predmet ispitivanja presude suda drugog stupnja je odluka o zahtjevu za naknadu izgubljene zarade i odluka o troškovima postupka.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Glede potraživanja izgubljene zarade sud drugog stupnja na temelju utvrđenja:

- da iz Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog između tužiteljice i tuženika 1. kolovoza 2012. razvidno da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme do 30. rujna 2012. zbog povećanog obima posla te da će tužiteljica obavljati poslove spremačice i sve ostale poslove temeljem naloga poslodavca ili po njemu ovlaštene osobe te sve druge poslove koji po svojoj prirodi, ali i prema organizaciji rada kod poslodavca spadaju u njezin djelokrug rada,

- da iz prijave ozljede na radu razvidno da se tužiteljica ozlijedila 23. kolovoza 2012. za vrijeme radnog vremena obavljajući poslove svog radnog mjesta spremačice i to čisteći paučinu na glavnom hodniku objekta, s time da je navedeno da je način nastanka ozljede pad, a uzrok ozljede izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu,

ocjenjuje, a time i zauzima pravno shvaćanje, da s obzirom da je između nastanka štete i prestanka ugovora o radu tužiteljice vrijeme od nešto više od mjesec dana, da tužiteljica nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade (točka 15. obrazloženja drugostupanjske odluke).

8. Odgovornost tuženika za naknadu štete u ovoj fazi postupka nije sporna.

9. Glede prva dva pitanja ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-1454/2021 od 4. listopada 2022. gdje je zauzeto pravno shvaćanje kako slijedi:

„…ostvarivanje prava na izgubljenu zaradu u okolnostima postojanja ugovora o radu na određeno vrijeme i nastanka ozljede na radu ne ovisi o toj okolnosti duljine trajanja radnog odnosa (dakle, okolnost prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme istekom vremena na koji je sklopljen a priori ne dovodi do prekida uzročno - posljedične veze.

10. Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u citiranoj presudi poslovni broj Rev-1454/2021-2 od dana 4.10.2022. je da prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme ne dovodi do prekida uzročno-posljedične veze te da ostvarivanje prava na izgubljenu zaradu ne ovisi o duljini trajanja radnog odnosa slijedi i odgovor na prva dva pitanja:

Pravo radnika oštećenog na naknadu štete od poslodavca zbog izgubljene zarade od nastanka štete pa nadalje nije nužno i jedino vezano za predvidivo trajanje radnog odnosa kod poslodavca, već pitanje realnog gubitka zarade zbog posljedica povrjeđivanja radnika treba procjenjivati od slučaja do slučaja vodeći računa o svim okolnostima slučaja kao što je primjerice mogućnost ostvarivanje zarade u budućnosti ili mogućnost zaposlenja kod novog ili istog poslodavca.

11. Time je odgovoreno na prva dva pitanja iz revizije.

12. Sud drugog stupnja preinačava odluku o troškovima postupka primjenjujući pravilo o omjeru stranaka u uspjehu u sporu, smatrajući da su stranke podjednako uspjele u sporu pa da stoga svaka stranka snosi svoje troškove, s time da tužiteljici pripadaju troškovi vještačenja.

13. Za odgovor na postavljeno pitanje mjerodavna je odredba čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

14.1. Sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

14.2. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a je propisano, da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrsishovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon provedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći se računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

15.1. S obzirom na postavljeno pitanje zbog kojega je revizija dopuštena, navodi se da je ovaj sud u svojoj odluci poslovni broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.“.

15.2. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).“. (tako i ovaj sud u Rev-474/24 od 25. rujna 2024.)

16. U ovoj odluci sud reafirmira gore navedeno pravno shvaćanje, i time odgovara na postavljeno pitanje.

17. Pri tome je potrebno navesti i to, da je ovaj sud u više svojih odluka (primjerice Rev-1265/2022-2 od 21. prosinca 2022.) zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„...u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. Navedeno pravno shvaćanje ovaj sud je već zauzeo u svojim odlukama poslovni broj Rev-660/2021 od 14. rujna 2021. i Rev-291/2015-2 od 2. listopada 2018. ...“.

18. S obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa glede odluke o glavnoj stvari nisu utvrđene sve odlučne činjenice, te zbog toga nije moguće u ovoj fazi postupka odlučiti i o troškovima postupka jer će odluka ovisiti o konačnoj odluci glede glavne stvari to je primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

19. Sud drugog stupnja će u nastavku postupka uvažavajući pravno shvaćanje ovog suda donijeti novu odluku, ili će ako zauzima drugačije pravno shvaćanje nego ovaj sud dati jasne, iscrpne i dostatne razloge zbog kojih odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda te donijeti novu odluku.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP -a.

Zagreb, 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić