REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-165/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice BV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetužitelja UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mario Poljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženice SV iz [adresa] u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Bošković-Slivonja, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženika OVI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ljubomir Vuković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1000/2025-2 od 1. listopada 2025., kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-1143/2024-17 od 1. srpnja 2025., u sjednici održanoj 18. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu drugo pravno pitanje.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na prvo, treće, četvrto, peto, šesto, sedmo, osmo, deveto, deseto i jedanaesto pravno pitanje.

III. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1000/2025-2 od 1. listopada 2025., kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-1143/2024-17 od 1. srpnja 2025.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelji su naveli da prijedlog podnose zbog pravnih pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).

2.1. Tužitelji su u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačili pravna pitanja koja glase:

„1. Postoji li jedinstveno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tome da li sud, prilikom odlučivanja o ništetnosti solemniziranog sporazuma o osiguranju zaloga, mora po službenoj dužnosti ispitati i utvrditi je li prilikom solemnizacije došlo do povrede prisilnih propisa (Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma) uslijed propusta javnog bilježnika da provjeri porijeklo i tijek gotovinskih sredstava od 40.000 eura, te da li je takav ugovor, sklopljen uz navedene propuste, ništetan po samom zakonu?

2. Postupa li sudac protivno odredbi članka 71. stavka 1. točke 5. ZPP-a te krši li time temeljno pravo stranke na nepristranog, zakonom ustanovljenog suca ukoliko se po službenoj dužnosti ne izuzme iz postupka utvrđenja ništetnosti sporazuma o osiguranju zaloga na nekretnini, a prethodno je na višem (županijskom) sudu već odlučivao o žalbama u ovršnom postupku koji se vodio radi te iste nekretnine, te da li takav propust predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude?

3. Predstavlja li sustavno odbijanje suda da provede ključne i relevantne dokaze (uvid u povezane spise, grafološko vještačenje izvornika, saslušanje svjedoka i stranaka), a koji su nužni za utvrđenje materijalne istine o ništetnosti pravnog posla, bitnu povredu prava na pravično suđenje i Ustavom zajamčeno pravo na pristup sudu i učinkovitu sudsku zaštitu (čl. 29. Ustava RH), te da li takvo postupanje suda utječe na zakonitost donesene presude?

4. Može li se smatrati valjano nastalim i pravno učinkovitim sporazum o osiguranju novčane tražbine (hipoteka) sklopljen između odvjetnika i njegove stranke, ako je odvjetnik u profesionalnom odnosu zastupanja s tom strankom i nije osigurao neovisno pravno savjetovanje niti dokazao informirani pristanak stranke, osobito imajući u vidu međunarodne standarde zabrane sukoba interesa i fiducijarne obveze odvjetnika prema klijentu?

5. Je li sud ovlašten i obvezan po službenoj dužnosti ispitati postojanje nepravičnih, neravnopravnih i nepoštenih odredbi u ugovornom odnosu između odvjetnika i njegove stranke, neovisno o tome je li stranka takve odredbe posebno osporila, sukladno međunarodnim standardima pravičnog ugovaranja i obvezi sudske kontrole?

6. Je li moguće prihvatiti valjanost ugovora/hipoteke ako postoji službeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka prema kojem stranka gotovo sigurno nije potpisala ugovor, a sud unatoč tome odbija provesti grafološko vještačenje ili ocijeniti nalaz po pravilima postupka? Može li sud zaključiti da je ugovor valjano sklopljen ako postoji ozbiljna i stručna sumnja u autentičnost potpisa stranke, bez provođenja dopunskog ili supervještačenja, te time ograničiti dokazivanje suprotno načelu kontradiktornosti postupka?

7. Je li dopušteno da sud, protivno međunarodnim standardima o profesionalnoj etici odvjetnika, smatra pravno dopuštenim sklapanje hipotekarnog ugovora između odvjetnika i stranke u aktivnom odnosu zastupanja, bez ocjene postoji li zlouporaba položaja, informacijska nadmoć i povreda fiducijarne dužnosti?

8. Može li sud odlučiti o valjanosti ugovora ignorirajući postojanje prethodnih tereta, zabilježbi spora, prava uživanja i drugih stvarnopravnih ograničenja na nekretnini, ako takva ograničenja stvarno utječu na mogućnost valjanog zasnivanja hipoteke?

9. Može li sporazum biti valjan ako ne sadrži jasnu, nedvojbenu i individualiziranu volju stranke za zasnivanje založnog prava, osobito kad postoji sporna situacija u kojoj je stranka odsutna u inozemstvu, a potpis nije autentičan?

10. Je li sud bio dužan primijeniti međunarodne standarde o zabrani disproporcionalnih, nerazmjernih i pravno nepoštenih ugovornih odredbi u odnosu kada postoji očita neravnopravnost između odvjetnika (profesionalca) i stranke (laika), a što proizlazi iz međunarodne prakse (ESLJP, CJEU)?

11. Je li sud bio dužan primijeniti načelo strože kontrole ugovora sklopljenog između stranke i osobe koja ima profesionalnu moć, pristup povjerljivim informacijama i utjecaj na volju stranke (odvjetnik), u skladu sa standardima fiducijarne odgovornosti koji se primjenjuju u europskom pravnom prostoru?“.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, dok za preostala pravna pitanja tužitelji nisu naveli razloge zbog kojih bi ta pitanja bila važna, što propisuje odredba čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.

4.1. Argumentirajući važnost drugog pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelji su se pozvali na odluke revizijskog suda broj Rev-268/1997 i Rev-548/2005. Međutim, odluku broj Rev-268/1997 tužitelji nisu priložili, niti je ta odluka nađena u elektroničkom sustavu sudske prakse ovog suda, dok u odluci revizijskog suda broj Rev-548/2005, suprotno tvrdnjama tužitelja, nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pravnom pitanju koje se odnosi na izuzeće suca prema odredbi čl. 71. toč. 5. ZPP. Pritom valja reći da iz dostavljenog dijela sudskog spisa, kao niti iz isprava dostavljenih od strane tužitelja uz prijedlog za dopuštenje revizije, ne proizlazi da bi sutkinja izvjestiteljica pred drugostupanjskim sudom u konkretnom predmetu sudjelovala u postupku pred nižestupanjskim sudom ili drugim tijelom u tom istom predmetu, te stoga nije bilo razloga za njezino izuzeće sukladno odredbi čl. 71. toč. 5. ZPP.

4.2. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, u odnosu na drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

5. U odnosu na preostala pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelji nisu postupili sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP kojom je propisano da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

5.1. Naime, u prijedlogu je potrebno određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog kojih bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, što je u ovom slučaju izostalo.

5.2. Budući da tužitelji nisu naznačili razloge važnosti preostalih pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu za dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbaciti kao nedopušten te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

6. Tužitelji su u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuli da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, raspravljanje pred sudom i učinkovitu zaštitu, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) kao i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

6.1. Glede navoda tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

6.2. U nižestupanjskim presudama su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Što se tiče tvrdnje tužitelja da je odbijanjem njihovih dokaznih prijedloga došlo do neprihvatljivog ograničavanja njihovog prava na pristup sudu, prava na raspravljanje pred sudom i na učinkovitu zaštitu, valja reći da je u smislu odredbe čl. 220. ZPP sudu pridržano pravo odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Pravo tužitelja na raspravljanje pred sudom konzumirano je time što je tužiteljima omogućeno iznošenje činjenice i predlaganje dokaza te izjašnjavanje o navodima suprotne stranke, čime je ostvareno njihovo ravnopravno sudjelovanje u postupku.

6.3. Dakle, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu i raspravljanje pred sudom te na učinkovitu zaštitu.

6.4. Kako tužitelji nisu učinili vjerojatnim da su im povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina