1              Poslovni broj: Gž Ovr-652/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-652/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice Ivane Hrkać, u ovršnoj stvari Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv ovršenika A. M. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i P. j.t.d. u Z., odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1340/2023-4 od 12. lipnja 2023., 10. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1340/2023-4 od 12. lipnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud donio rješenje čija izreka glasi:

 

"I. Odbija se prijedlog ovršenika A. M. za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja K-7/21 od 27. rujna 2021., kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika A. M. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja K-7/21 od 27. rujna 2021., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika A. M. za naknadu troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim i prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan."

 

2. Protiv te odluke pravodobno se žali ovršenik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13 i 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP, koji je primijeniti na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., 131/20, 114/22 dalje: OZ). U žalbi predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak, podredno predlaže preinaku pobijanog rješenja sukladno žalbenim navodima.

 

3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a i sukladno odredbi čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava niti pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. OZ-a, na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Protivno ovršenikovim navodima, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda postupovnih odredbi iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je, po ocjeni ovog suda, pobijano rješenje jasno i neproturiječno, zakonitost mu se može ispitati, a obrazloženje rješenja sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama.

 

7. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja K-7/21 od 27. rujna 2021. Predmet naplate je iznos od 7.582.230,14 kuna/ 1.006.334,88 eura koji je utvrđen kao imovinska korist koju je ovršenik stekao počinjenjem kaznenog djela zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju.

 

8. Ovršenik smatra kako je postupak izravne naplate potrebno odgoditi nakon što se provede test razmjernosti jer drži da je vjerojatno kako će za njega nastupiti nenadoknadiva šteta. Naime, ovršenik je umirovljenik s niskim primanjima i brine o bolesnoj supruzi, dok je s druge strane ovrhovoditelj država kojoj predmetni iznos nije neophodan za normalno funkcioniranje.

 

9. Podredno, ovršenik je predložio proglasiti izravnu naplatu nedopuštenom jer drži da je do sada izostala ikakva sudska ocjena predstavlja li izravna naplata nerazmjeran teret za ovršenika.

 

10. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim obrazlažući kako ovršenik nije dokazao ostvarenje zakonskih pretpostavki za takvu odluku, a s tom se ocjenom prvostupanjskog suda slaže i ovaj drugostupanjski sud.

 

11. Odredbom čl. 210. OZ-a je propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1.OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

 

12. Sukladno odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a, na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.), dok se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.

 

13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ostvarene pretpostavke iz citiranih zakonskih odredbi- ni za odgodu, niti za proglašenje nedopuštenim postupka izravne naplate. Pri tom je sud, suprotno ovršenikovim tvrdnjama, pravilno postupio kad je odvojeno ispitivao razloge za odgodu od razloga za proglašenje nedopuštenom izravne naplate.

 

14. U odnosu na ovršenikove tvrdnje iz prijedloga, u kojima ustraje i u žalbi, ovršeniku je ponoviti da je predmet ove izravne naplate imovinska korist ostvarena kaznenim djelom. Radi se, dakle o tražbini koja ovršeniku po zakonu ne pripada niti kao takva predstavlja njegovu imovinu.

 

15. Zbog toga ovršenikovi tvrdnje da nije ispitana pravična ravnoteža između suprotstavljenih konvencijskih jamstava: s jedne strane ovrhovoditelja na naplatu sudski utvrđene tražbine i s druge strane ovršenika  na zaštitu osobnog i obiteljskog života te dostojanstva, koji su zajamčeni odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – „Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10 – dalje: EKLJP) i uopće ovršenikovog jamstva mirnog uživanja vlasništva (čl. 1. st. 1. Protokola br. 1. uz EKLJP), sve u vezi s jamstvom pravičnog suđenja (čl. 6. st. 1. EKLJP) nisu primjenjivi u konkretnom slučaju.

 

15. Kako u ovom slučaju nedostaju dva legitimna cilja koja bi se testom razmjernosti imala preispitati, nema mjesta ni njegovom provođenju. Ovršenikove tvrdnje da je u poodmakloj životnoj dobi i da ima niska primanja, osim što mu ne idu u prilog, nisu ni od utjecaja na zaključak suda prvog suda.

 

16. Zbog toga je, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, trebalo odbiti ovršenikovu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Split, 10. siječnja 2024.