REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Kennedyev trg 11, Zagreb

Poslovni broj: P-2319/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja Liquidus projekti d.o.o., Zagreb, Ivana Banjavčića 5, OIB 75859615701 koga zastupa punomoćnica Monica Golub, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 13. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave dana 18. ožujka 2026.

p e s u d i o  j e

1. ) Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

" Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate novčane tražbine koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave - zadužnice broj OV-2608/2019 od dana 5. travnja 2019. godine, solemnizirane po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba, protiv tužitelja kao ovršenika. "

2. ) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.538,73 eur zajedno sa zakonskim zakonskim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana dana 13. rujna 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo kako je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 28. kolovoza 2024. godine, poslovni broj: Ovr-2636/2024 upućen da u roku od 15 dana od dana dostave istog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - zadužnice Jozo Rotim, Zagreb, OV-2608/2019 od 5. travnja 2019. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje u tekstu: OZ). Tuženik je 20. lipnja 2024. na temelju ovršne isprave, bjanko zadužn ice solemnizirane po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV- 2608/19 od 05. travnja 2019. (dalje u tekstu: „zadužnica“), zatražio izravnu naplatu tražbine protiv tužitelja te su po navedenoj osnovi 20. lipnja 2024. zaplijenjena novčana sredstva tužitelja u iznosu 7.649,46 EUR.

2. Tužitelj osporava, kako osnovu podnošenja zadužnice na izravnu naplatu, tako i visinu tražbine u iznosu 6.055,48 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te navodi da su tuženik / zakupodavac i tužitelj/zakupnik zaključili su 1. travnja 2019. godine Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], br. 200-03/2019 (dalje u tekstu: „Ugovor o zakupu“), na određeno vrijeme u trajanju 5 godina. Ugovorne strane su člankom 9. stavkom 1. Ugovora o zakupu, kao sredstvo osiguranja ispunjenja ugovornih obveza i to „urednog i pravodobnog plaćanja zakupnine i troškova zajedničke i individualne potrošnje, kamata, ugovorne kazne, naknade eventualne štete te naknade svih drugih troškova“ koje je tužitelj /zakupnik dužan platiti po Ugovoru o zakupu, ugovorile izdavanje bjanko zadužnice koja pokriva iznos godišnje zakupnine, uvećane za PDV, koju je tužitelj/zakupnik predao tuženiku/ zakupodavcu na dan stupanja na snagu Ugovora o zakupu. Jednako tako, ugovorne strane su člankom 14. Ugovora o zakupu utvrdile kako tužitelj-zakupnik na dan sklapanja ugovora ima nepodmireno potraživanje prema tuženiku-zakupodavcu te su ugovorile obročnu otplatu navedenog potraživanja. Kao sredstvo osiguranja naplate istog, ugovorne strane su člankom 14. stavkom Ugovora o zakupu ugovorile izdavanje bjanko zadužnice koja će se aktivirati u slučaju zakašnjenja u podmirenju ugovorenih obročnih otplata .

3. Tužitelj ističe kako se u ovome predmetu radi o nezakonito i neosnovano provedenoj izravnoj naplati. Naime, tuženik je na izravnu naplatu podnio zadužnicu koju je, temeljem Ugovora o zakupu, tužitelj izdao u drugu svrhu. Tužitelj je temeljem Ugovora o zakupu izdao dvije zadužnice, jednu temeljem čl. 9. kao sredstvo osiguranja ispunjenja ugovornih obveza koje je zakupnik dužan platiti temeljem Ugovora o zakupu te drugu kao sredstvo osiguranja naplate dospjelog nepodmirenog potraživanja iz čl. 14. Ugovora o zakupu. Niti jednim člankom Ugovora o zakupu nije ugovorena uporaba izdanih zadužnica kao sredstvo osiguranja bilo koje druge tražbine, niti je tužitelj izdao tuženiku bilo kakvu drugu zadužnicu pored ugovorenih. Nadalje, tuženik nema pravnu osnovu za podnošenje predmetne zadužnice na izravnu naplatu. Izravna naplata provedena je zbog nepodmirenog računa br. 11018/2021 koji glasi na iznos od 45.625,00 kn / 6.055,48 eur, a koji je izdan iz tužitelju nepoznatih razloga te je tužitelj više puta osporavao osnovanost predmetnog računa. Predmetni račun izdan je zbog navodnog „korištenja nekretnine u svrhu postavljanja reklame“, no tužitelj ističe kako nikad nije koristio zakupljenu nekretninu za oglašavanje i postavljanje reklama, osim onih koje se odnose isključivo na zakupljeni poslovni prostor i njegovu ugostiteljsku djelatnost. No, čak i kad predmetni račun ne bi bio sporan, izravna naplata u ovome predmetu ne bi bila zakonita jer je provedena temeljem zadužnice koja je izdana u drugu svrhu. Ukoliko je tuženik/zakupodavac smatrao da tužitelj/zakupnik koristi nekretninu suprotno Ugovoru o zakupu, odnosno suprotno njezinoj namjeni, jedino što je mogao učiniti je opomenuti zakupnika, odnosno otkazati Ugovor o zakupu sukladno čl. 533. Zakona o obveznim odnosima, što nesporno nije učinio, dok nikako nije smio izdati račun za koji ne postoji pravna osnova i poslati zadužnicu na prisilnu naplatu.

4. Stoga, osim što je tuženik neosnovano upotrijebio predmetnu zadužnicu, u cijelosti je neosnovano potraživanje na temelju računa br. 11018/2021. Dana 25. srpnja 2023. tuženik je tužitelju putem e-maila uputio Opomenu pred tužbu zbog neplaćanja dospjelih potraživanja. U naknadnoj pisanoj komunikaciji povodom predmetne Opomene, tužitelj je istaknuo kako je račun (na koji se odnosi ovrha u ovome predmetu) iz 2021. godine sporan te kako se na isti nekoliko puta očitovao uz opravdane razloge neplaćanja, dok je ostale račune podmirio. U skladu s time, tuženik je tužitelju pisanim putem potvrdio da je potraživanje iz Opomene podmireno te da se Opomena može smatrati nevažećom. Dakle, tužitelj je više puta osporio račun br. 011018/2021, a kao jedan od primjera osporavanja, tužitelj dostavlja dopis upućen tuženiku dana 28. veljače 2022. godine. U dopisu tužitelj navodi kako nije upoznat s osnovom izdavanja predmetnog računa, a koji račun se odnosi na navodno postavljanje reklame veličine 80x100 koja oglašava prodaju stanova ( apartmana ) na zakupljenom poslovnom prostoru. Kao potvrdu svojim navodima tužitelj je uz dopis dostavio fotografije vanjskog dijela poslovnog prostora iz kojih proizlazi da su na navedenom objektu postavljene jedino reklame koje se odnose na ugostiteljski objekt.

5. Tužitelj navodi da se tuženik se odbio očitovati na tužiteljevo osporavanje predmetnog računa, već je na izravnu naplatu podnio zadužnicu izdanu temeljem Ugovora o zakupu. Nadalje, tuženik u prilogu Zahtjeva za izravnu naplatu specificira dugovanje te navodi da se postupak prisilne naplate pokreće temeljem računa br. 11018/2021, zbog korištenja nekretnine u svrhu postavljanja reklame. Tužitelj ističe kako se radi o računu koji je bio obuhvaćen Opomenom pred tužbu od 25. srpnja 2023., a za koju Opomenu je tuženik izričito izjavio da se može smatrati nevažećom, stoga je nejasno iz kojeg razloga tuženik naknadno pokreće postupak prisilne naplate.

6. Radi navedenog tužitelj predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim jer je ispunjen razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, odnosno tuženik- ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave u konkretnom slučaju. Pozivom na čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, tužitelj ističe kako tuženik nema stvarnu aktivnu legitimaciju zatražiti izravnu naplatu temeljem zadužnice OV-2608/19, a kako je to tuženik isticao i u predmetu Ovr-2636/24 koji se vodio pred Općinskim građanskom sudom u Zagrebu . Stvarna legitimacija predstavlja materijalnopravnu pretpostavku od koje zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno predmeta spora. Tuženik nije aktivno stvarno legitimiran za izravnu naplatu jer nije nositelj pravnog ovlaštenja, a tužitelj nije pasivno stvarno legitimiran jer nije nositelj pravne dužnosti u konkretnom postupku izravne naplate.

7. U svom odgovoru na tužbu od 20. prosinca 2024., kao i nastavno u podnesku od 6. listopada 2025. tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi da su tužitelj i tuženik su dana 1. travnja 2019. sklopili Ugovora o zakupu poslovnog prostora u [adresa] broj : 200-03/2019, a kojeg je solemnizirao Javni bilježnik mr.sc Jozo Rotim iz Zagreba pod posl.br. OV2607/2019. Člankom 4. predmetnog ugovora zakupnik je preuzeo slijedeće obveze i to: koristiti predmet zakupa isključivo za obavljanje ugostiteljsko-turističke djelatnosti te da će koristiti predmet zakupa isključivo za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka te da, bez prethodne pisane suglasnosti tužitelj kao zakupodavca neće predmet zakupa koristiti za obavljanje djelatnosti koja bi bila različita od ugovorene. Člankom 8. Ugovora zabranjeno zakupniku predmet zakupa dati u podzakup, ali se iznimno, radi obavljanja djelatnosti koja nije ugovorena, a koji posao je u vezi s obavljanjem turističkougostiteljske djelatnosti i služi podizanju standarda turističke ponude destinacije, obavljanje posla može povjeriti trećoj, fizičkoj ili pravnoj osobi uz suglasnost zakupodavca, te na temelju ugovora o poslovno tehničkoj suradnji ili drugih ugovora, uvesti treću pravnu ili fizičku osobu u posjed predmeta zakupa. Nadalje čl. 8. st. (4) određeno je da ukoliko zakupnik postupi protivno odredbi iz stavka 1. ili stavka 2. ovog članka, dužan je zakupodavcu platiti ugovornu kaznu u iznosu koji odgovara visini 6 (slovima: šest) mjesečnih zakupnina uvećanih za porez na dodanu vrijednost, iz članka 5. ovog ugovora. Tužitelj je predmet ugovora koristio na nedopušten način tj. na predmetu zakupa omogućio reklamiranje djelatnosti prodaje nekretnina, odnosno dio nekretnine dao u podzakup, te je svojim postupanjem povrijedio preuzete obveze te a temeljem toga mu je i zaračunata ugovorena kazna u iznosu 1 (jedne mjesečne zakupnine uvećane za PDV).

8. Tuženik navodi da je tužitelj u kolovozu 2021. godine na vanjskom pročelju predmeta zakupa - zgrade koja se nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] ZGR pomoćni objekt površine 1305 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], postavio reklamni plakat za prodaju nekretnina u [adresa] „PRODAJA - VERKAUF - APARTMENTIN CROATIEN“. Kao dokaz da je tužitelj bespravno omogućio reklamiranje i to djelatnosti prodaje nekretninama tuženik je dostavio dopis društva Olympia Vodice d.d. od 16. kolovoza 2021. godine čiji prilog čine fotografije s lica mjesta gdje je jasno vidljiva reklama. Nadalje, povodom predmetne pritužbe djelatnici tuženika izvršili su očevid kojim je potvrđeno postojanje reklama trećih osoba na predmetu zakupa (konstatirano bespravno postavljanje reklame).

9. Tuženik posebno ističe kako je neosnovan navod društva LIOUIDUS PROJEKTI d.o.o. Zagreb da tuženik nije imalo ovlast za naplatu zadužnice, već upravo suprotno, takvu ovlast je LIQUIDUS PROJEKTI d.o.o. Zagreb izričito dao tuženiku ; naime ugovornom odredbom članka 9. stavak 1. Ugovora o zakupu koja glasi, cit:

„ Ugovorne strane, kao sredstva osiguranja ispunjenja ugovornih obveza i to urednog i pravodobnog plaćanja zakupnine i troškova zajedničke i individualne potrošnje, kamata, ugovorne kazne, naknadu eventualne štete za koju odgovara zakupnik te nadoknadu svih drugih troškova koje je zakupnik dužan platiti po ovom Ugovoru ugovaraju — bjanko zadužnicu koja pokriva iznos godišnje zakupnine iz 3 članka 5. ovog Ugovora, uvećane za porez na dodanu vrijednost, koju zakupnik predaje zakupodavcu na dan stupanja na snagu ovog Ugovora “.

10. Tuženik nastavno ističe da unatoč činjenici povrede ugovornih odnosa i mogućnosti da tuženik naplati cjelokupnu Ugovornu kaznu, tuženik je u svrhu izbjegavanja prevelikog financijskog opterećenja zakupca i u skladu sa načelima obveznog prava iz članka 5. Zakona o obveznim odnosima, o dužnosti suradnje sudionika obveznih odnosa, članka 8. da je svatko dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta, osobito iz članka 10. st. 3. po kojem je sudionik u obveznom odnosu dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika, Ministarstvo ( tuženik ) je fakturiralo društvu LIOUIDUS PROJEKTI d.o.o. Zagreb iznos koji odgovara jednoj zakupnini od 45.625,00 kn odnosno 6.055,48 eura na ime bespravnog reklamiranja. Predmetno potraživanje u cijelosti je naplaćeno dana 20.08.2024. godine putem bjanko zadužnice na način da je putem FINA-e naplaćen navedeni iznos od 6.055,48 eur, uvećano za pripadajuće kamate i troškove kako je to specificirano u Specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje OV-2608/19 FINA-e.od 22.08.2024.g. Tuženik navodi i da je neosnovan je navod tužitelja da je tuženik potvrdio kako je potraživanje koje je predmet ovog postupka podmireno. Naime upravo iz dokumentacije koju je sam tužitelj dostavio jasno proizlazi da potraživanje nije podmireno a Opomena u odnosu na koju je vršena korespodencija između stranaka odnosi se na zakupninu.

11. Kako je navedeno tužitelj je tužbu podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji se svojim rješenjem P-5317/2024. oglasio stvarno nenadležnim i ustupio predmet ovom sudu kao nadležnom.

12. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis i to : Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa] zaključen između Republike Hrvatske, Ministarstvo državne imovine i tužitelja od 01. travnja 2019.g. ( list 17-27 spisa); Zahtjev za izravnu naplatu podnesen od 20. lipnja 2024. (zaprimljen na FINA-i 20. lipnja 2024.) uz priloge i specifikaciju potraživanja ( list 9-16 spisa); Bjanko zadužnicu, OV-2608/19 od 05. travnja 2019. ( list 12 a i 13 spisa); Ispis e-mail komunikacije od 25.06.2023. do 11. 07.2024. (list 28- 33 spisa);Dopis Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 28.02.2022., uz priloge ( list 35-39 spisa); Zahtjev za povrat jamčevine od 06. veljače 2024. tuženiku ( list 80 spisa); Ispis ZABE d.d. od 26. kolovoza 2024. o vraćanju jamčevine ( list 81-82 spisa ), Opomena pred tužbu radi nepodmirenih dospjelih potraživanja od 25.07.2023. Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine ( list 34 spisa); Plan otplate Ministarstva državne imovine RH za tužitelja od 01. travnja 2019. u 24 rate ( list 65 spisa); Podnesak društva Olympia Vodice d.d. od 16. kolovoza 2021 ( list 67-68) spisa; zapisnik o očevidu Ministarstva prostornog uređenja KLASA: 940-01/18-05/370, Urbroj: 531-09-01-03-

05/02 od 06. rujna 2021 (list 69 spisa); Račun Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine broj 011018/2021 od 29. rujna 2021. ( list 70 spisa); Kartica tužitelja prema partneru tužitelju od 23. kolovoza 2024. ( list 204 spisa).

13. Sud je ujedno proveo i dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja ĆK i svjedoka SK , te je proveo ročišta 24. lipnja 2025., 20. siječnja 2026., 13. veljače 2026. Sud je ujedno i izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-2636/2024. Uvidom u navedeni spis sud je utvrdio da je tužitelj kao ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom kao i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava koji je podnesen Općinskom građanskom sudu 11. srpnja 2024. te je iz istog razvidno da je tužitelj kao ovršenik podneskom od 13. rujna 2024. izvijestio navedeni sud da je podnio tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a uvidom u spis utvrđuje se da odluka o odgodi ovrhe nije donesena.

14. U svom iskazu danom na ročištu dana 13. veljače 2026. zakonski zastupnik tužitelja EK je naveo kako ostaje kod izjave dane 24. ožujka 2025. i ovjerene po javnom bilježniku Mariju Lukačeviću, naveo je da je izdao jednu zadužnicu u vrijednosti jedne zakupnine, na upit suca da li je on postavio reklamu na nekretninu odnosno objekt koji je unajmio od tužitelja zakonski zastupnik tužitelja je izričito naveo da nije , a na upit da li zna tko je navedenu reklamu postavio na taj objekt, naveo je da o tome nema saznanja no da su često bili postavljeni nekakvi reklamni plakati i slično, naveo je da često a boravi u [adresa] a u [adresa] dolazi povremeno radi obavljanja djelatnosti , te da nema saznanja od kada se ta reklama na tom objektu nalazi budući ih je kako je naveo, bilo više u navedenom vremenskom periodu. Na upit suca da li je netko od strane tužitelja dolazio u objekt koji je u zakupu i kontaktirao ga vezano za navedenu reklamu , naveo je da nije niti koliko mu je poznato kontaktiran neki od njegovog djelatnika, na upit suca da li mu je poznato da bi vezano uz navedenu reklamu bio izvršen očevid od strane Ministarstva ili komunalnog redara te da li je u tom smislu kada dobio kakvu ispravu naveo je da nije a kada mu je prezentiran zapisnik od 6. rujna 2021. ( list 69 spisa), naveo je da taj zapisnik nije nikada vidio. Na upit suca da li je zaprimio račun od 29. rujna 2021. ( list 70) naveo je da ga je zaprimio, no da da nije razumio na što se zapravo odnosi jer on nije postavljao nikakvu reklamu na navedenu nekretninu koja je predmet zakupa. Nastavno je naveo da je upravo radi navedenog taj račun i vratio tužitelju, da je i telefonski više puta kontaktirao u Ministarstvo i to sa osobama VK te da je osobno je bio u uredu u Ministarstvu kod ( misli ) pomoćnika ministra DK kada mu je od te osobe rečeno da je ona od treće osobe zaprimila fotografiju nekretnine s tom reklamom i da je ona to dala u postupak radi naplate kako mu je rečeno " radi mira u kući " sa tom trećom osobom a na upit suca tko bi bila ta treća osoba tužitelj je naveo da o istome nema saznanja. Tužitelj je u iskazu ponovo istaknuo kako je i toj osobi u Ministarstvu rekao da on reklamu nije postavio niti je ta reklama reklamira njegovu djelatnost na što mu je ta osoba rekla da on neka onda on tu reklamu skine i da će račun biti storniran. Zakonski zastupnik tužitelja je naveo da su njegovi djelatnici skinuli tu reklamu, a da je on čak pitao gđu. DK da li da skine i druge reklame koje nemaju također veze sa tužiteljem da mu se gđa. DK o istome nije očitovala. Na upit suca da li mu što govori ime društva Olympia Vodice, tužitelj je naveo da se radi o hotelskom kompleksu i da smatra da je zapravo djelatnik tog kompleksa fotografirao objekt koji je u zakupu i prijavio s tom slikom tu činjenicu tuženiku odnosno Ministarstvu, no da o tome nema jasnih saznanja već samo pretpostavku odnosno, nastavno je u iskazu naveo da mu je u Ministarstvu rečeno da je prijava o postavljanju te reklame došla upravo od društva Olympia Vodice d.d. Na upit suca što se dogodila nakon što je s njegove strane račun vraćen, zakonski zastupnik tužitelja je naveo da se neposredno nakon toga nije ništa događalo, da je on redovno plaćao svoje obaveze vezano uz zakup time što navodi da je s tužiteljem kod navedenog dolazilo do usklađivanja kartica odnosno do usklađivanja potraživanja time da je istaknuo kako s tuženikom nije bilo nikakvih problema vezano uz redovno izvršavanje obaveza po navedenom Ugovoru o zakupu te da nikada nije dobio nikakvu kaznu li opomenu vezano za navedeni Ugovor o zakupu te da je naveo da je Ugovor o zakupu istekao 2024. i to početkom travnja i da nakon isteka zakupa nema saznanja o tome da bi bile postavljene reklame vezane za prodaju apartmana no ponovno ističe kako je na taj zid objekta koji je iznajmio uvijek bilo postavljeno više reklama vezano za ugostiteljstvo, događanja, koncerte i sl. a što se nije odražavalo na poslovanje njegovog društva. U iskazu je nastavno naveo da kada je došlo do promjene zakupodavca na način da je taj Ugovor prebačen s Državne imovine na Državne nekretnine, društvu tužitelja je vraćena jamčevina te je bilo dogovoreno da se vrati i zadužnica, radi proteka vremena sa sigurnošću se nije mogao sjetiti da li je u tom smislu sačinjena neka isprava. U iskazu je naveo kako je bio iznenađen da mu je temeljem zadužnice skinuto s računa društva cca 50.000,00 kuna, naveo je u iskazu da je on u više navrata zvao u Ministarstvo i to konkretno gđu Ć no da mu se nikad nitko nije javio, ta kad je utvrdio da na mirni način ne može riješ iti pitanje te po njemu neosnovane ovrhe odnosno naplate da se obratio odvjetniku. Na upit suca kada mu je prezentirana a fotografija na listu 71 spisa, tužitelj je naveo kako se gornja reklama "Scala restoran" odnosi na reklamu djelatnosti društva tužitelja a da o reklami koja se nalazi ispod njegove reklame i glasi " Prodaja – Verkauf – Apartment in Croatien " nema nikakvog saznanja, u smislu toga tko ju je postavio, čiji se apartmani oglašavaju te da on kao d jelatnost i nema prodaju apartmana niti izgrađuje objekte te vrste. Na upit suca da li je ovrha po navedenoj zadužnici ujedno i jedina ovrha koja je provedena protiv društva tužitelja, zakonski zastupnik tužitelja je naveo kako je tužitelj zapravo zloupotrijebio navedenu zadužnicu za naplatu po računu koji je potpuno neosnovano izdan a da je on bjanko zadužnicu dao za plaćanje jedne rate najamnine. U iskazu je istaknuo i kako se ta ovrha sa koje s računa skinuto oko 50.000,00 kn odrazila na poslovanje društva tužitelja te koliko se sijaća da je morao u tom periodu posuditi novac da isplati plaće i podmiri redovne obveze društva tužitelja i da u tom smislu trpi i štetu. Na upit punomoćnika tuženika da li je društvo tužitelja bilo jedini korisnik objekta koji je predmet zakupa zakonski zastupnik tužitelja je naveo da su u tom periodu bila aktivno dva podzakupa, a koliko ima saznanja da su se djelatnosti društava u podzakupu oglašavale na objektu vezano za njihovu djelatnost no da nije oglašavana i prodaju apartmana.

15. U svom iskazu danom na ročištu dana 13. veljače 2026. svjedok SK je u bitnome navela kako ostaje kod izjave koju je dala 24. ožujka 2025. pred javnim bilježnikom Zinkom Batušić Šlogar u Sesvetama, navela je da da joj je poznato da je tužitelj izdao jednu zadužnicu kao osiguranje jedne naplate jedne rate zakupnine, na upit suca da li je ta zadužnica ikada aktivirana, u svjedok je u iskazu navela da je međutim u pogrešne svrhe i s tim u vezi je pojasnila da je ona zaposlenik društva VBR j.d.o.o. koje obavlja računovodstveno knjigovodstvene poslove za društvo tužitelja i to od 2013.g. te da joj je vezano uz navedeni najam objekta u [adresa] poznato da je isti bio u zakupu od Ministarstva i to od 2019.g., navela je da su se računi za zakup plaćali redovno i mjesečno s time da je u pojedinim periodima bilo usklađivanja potraživanja prema karticama, te je naglasila da je kod promjene zakupodavca došlo do konačnog usklađivanja svih računovodstvenih okolnosti vezanih za taj zakup te da se sjeća da je čak tužitelju i vraćena jamčevina u iznosu jedne mjesečne rate zakupnine. Navela je u iskazu da joj je poznato kao osobi koja je vodila te poslove za tužitelja da je stigao račun, a kada je svjedoku prezentiran račun na listu 70 spisa, svjedok je navela da dopušta mogućnost da to taj račun, no da nikada nije stigao u knjigovodstvo koje ona vodi već joj je poznato da je stigao na adresu društva tužitelja. Svjedok je u iskazu navela da radi navedenog taj račun nije ni knjižen u evidenciji tužitelja jer nije imao osnove i poznato joj je da je račun od strane tužitelja vraćen tuženiku te je svjedok u iskazu navela da je od strane zakonskog zastupnika tužitelja rečeno da će se taj račun kao neosnovan stornirati no da po njenom saznanju nije. Navela je u iskazu da joj je poznato da je po zadužnici provedena ovrha no pri tome ističe da račun od strane ni jednog Ministarstva nije ponovno dostavljen ni knjigovodstvenom servisu ni tužitelju a da je po zaključenju odnosa vezanog u zakup ta zadužnica po njenom saznanju trebala biti vraćena tužitelju no na njezino i njegovo čuđenje temeljem iste je provedena ovrha po njenom sjećanju za oko 50.000,00 kn . Na upit suca da li se isto odrazilo na poslovanje tužitelja, svjedok je navela je i da je tužitelj radi navedenog imao financijske teškoće u poslovanju. Na upit suca da li ima kakvih saznanja vezano za neku reklamu koja bi bila instalirana na objekt koji je bio predmet zakupa, svjedok je navela da neposrednih saznanja nema osim onoga što je čula od zakonskog zastupnika tužitelja kako se radi o nekakvoj reklami koju on nije postavio i da sa tim ima problema.

16. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ( Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19. ,80/22 i 114/22 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan . Nastavno, odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju dok je odredbom čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

17. Odredbom čl. 50 st. 1. t. 7. Ovršnog zakona određeno je da ako

ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, da ovršenik može podnijeti žalbu. Uvidom u spis Ovr-2636/24. ovaj je sud utvrdio da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od od 28. kolovoza 2024. upućen ovršenik ( tužitelj u ovom parničnom postupku ) da u roku od 15 dana o dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava koja su zaplijenjena u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave; zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba br. OV - 2608/2019. od 5. travnja 2019 upravo iz razloga propisanog odredbom čl. 50 t. 1 t. 7 Ovršnog zakona. Ovršenik / tužitelj u ovom ovršnom postupku je navedeni zaključak putem punomoćnika primio 5. rujna 2024., a kako je navedeno tužbu je podnio 13. rujna 2024. ; dakle tužitelj je tužbu podnio u roku.

18. Među strankama nije sporno da su one odnosno prednik tuženika zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa] pod nazivom

" BAD&BRECKFAST/RESTAURANT SCALA " u [adresa] u [adresa], da je predmet zakupa objekt za ugostiteljsko turističku djelatnost, da je čl. 5. određene visina zakupnine od 35.200,00 kuna, da je čl. 7. toč. 4. određeno da ako se zakupnik / tužitelj ne pridržava pravila iz st. 1., 2. i 3. istog članka ( način korištenja i održavanja predmetne nekretnine da zakupodavac ima pravo raskida Ugovora). Čl. 8. određeno je da zakupniku/tužitelju nije dopušteno predmet zakupa dati u podzakup, ali se iznimno radi obavljanja djelatnosti koja nije ugovorena ali koji posao je u vezi s obavljanjem turističko ugostiteljske djelatnosti i služi podizanju standarda turističke ponude destinacije, obavljanje posla može povjerit trećoj fizičkoj ili pravnoj osobi uz suglasnost zakupodavca. Stranke ovog ugovora suglasno utvrđuju da je u predmetu zakupa zakupnik / tužitelj dao u podzakup dijelove predmeta zakupa radi obavljanja djelatnosti povezanih s navedenim djelatnostima zakupnika / tužitelja kao što su vinarija, salon igre na sreću, mjenjačnica, suvenirnica i turistička agencija s čime je zakupodavac suglasan. Čl. 9. Ugovora pod sredstva osiguranja naznačeno je da kao sredstvo osiguranja i ispunjenja Ugovornih obaveza i to urednog i pravodobnog plaćanja zakupnine i troškova zajedničke i individualne potrošnje / kamata , ugovorne kazne, naknade eventualne štete za koju odgovara zakupnik te naknadu svih drugih troškova koje je zakupnik dužan platit po ovom Ugovoru ugovaraju beskamatni polog ( jamčevinu ) koji odgovara visini jedne mjesečne zakupnine uvećane za PDV te bjanko zadužnicu koja pokriva iznos godišnje zakupnine iz čl. 5. navedenog Ugovora. Navedenim čl. 9. st. 2 i 3 utvrđeno je da se zakupodavac obavezuje po prestanku zakupa a po podmirenju zakupnine, kamata , troškova i dr. troškova vezanih uz zakup vratiti zakupniku / tuženiku sredstva osiguranja, te među strankama nije sporno ni da je tužitelju vraćena jamčevina 26. kolovoza 2024. u iznosu od 4.293,59 eur. Među strankama nije sporno ni da je navedeni Ugovor o zakupu prestao 2004.

19. Među strankama nije sporno da je navedena zadužnica, sadržana na listu 12. i 13. spisa datirana na dan 5. travnja 2019. na iznos od 500.000,00 kn i ovjerena kod Javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba istog dana pod posl. br. Ov -2608/19. dana od strane tužitelja kao sredstvo osiguranja ( uz jamčevinu ) za navedene uvjete iz čl. 9 Ugovora .

20. Među strankama je sporno da li je dopuštena ovrha na temelju navedene zadužnice kao ovršne isprave a za koju je i provedena ovrha i to na temelju računa izdanog po predniku tuženika br. 011018/2021. od 29. rujna 2021. i to za iznos od 45.625,00 kuna / 6.055,58 eur-a . Među strankama nije sporno ni da je Ugovor o zakupu bio na snazi do 1. travnja 2024. te da je u ovršnom postupku s računa tužitelja naplaćena navedena tražbina u ukupnom iznosu od 7.649,46 eur ( 6.055,48 eur uz kamatu i troškove ).

21. Tijekom postupka tužitelj nije dokazao odnosno nije dostavio niti jedan dokaz da bi upravo tužitelj postavio reklamu o prodaji apartmana na zid objekta koji je imao u zakupu a isto ne proizlazi kako iz isprava sadržanih u spisu tako ni iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja ni svjedoka TK, koje iskaze sud cijeni istinitim i suglasnim sa sadržajem isprava u spisu . Uvidom u samu navedenu reklamu sadržanu na listu 71 spisa ( preslika fotografije) razvidno je da se na istom nalazi reklama za restoran / ugostiteljski objekt, tužitelja te da se ispod nje nalazi reklama za prodaju apartmana iz koje se međutim ne može utvrditi tko je prodavatelj tih apartmana niti tko je oglašivač prodaje apartmana . Kod navedenog se ukazuje na činjenicu da je društvo Olympia Vodice d.d. fotografiralo zid objekta koji je u zakupu s reklamama na njemu i tu fotografiju dostavilo tuženiku koji ju je dostavio u spis. Dakle društvo koje sebe naziva podnositelj u svom podnesku od 16. kolovoza 2021. ( list 67-68 spisa ) obavještava tuženika o sadržaju ugovora između stranaka, činjenici da je oglas o prodaji apartmana stavljen na vanjsko pročelje zgrade te da to društvo upućuje zamolbu za provjerom i davanjem informacije da li postoji prethodna pisana suglasnost odnosno da li je zakupnik / tužitelj pribavio suglasnost za postavljenje nove reklame na predmet / objekt zakupa. Prema navedenom dakle navedeno društvo kao predlagatelj ( podnositelj ) po stavu suda bez ikakve osnove ulazi u ugovorni odnos stranaka u ovom postupku i bez ikakve osnove traži podatke vezano za taj ugovorni odnos između stranaka, te je nejasno zašto tuženik uopće postupa po navedenom podnesku društva Olympia Vodice d.d. i šalje službenu osobu na očevid, no navedeno može ukazivati na razloge daljnjeg postupanja tuženika u smislu izdavanja navedenog računa " radi mira u kući " a kako je to u svom iskazu naveo zakonski zastupnik tužitelja, a da mu je to rečeno od strane djelatnika tuženika , odnosno da je navedeni račun izdan radi " mira u kući ". U tom smislu sud smatra neosnovanim i navod tuženika kako je u cilju izbjegavanja prevelikog financijskog opterećenja tužitelja za navodno po njemu postavljenu reklamu izdao račun u visini jedne jedne zakupnine. Cijeneći obrazloženje tuženika za takvo postupanje izneseno u odgovoru na tužbu, postavlja se pitanje zašto, ako je tužitelj neosnovano i protivno odredbama Ugovora o zakupu postavo reklamu, tuženik ne izdaje račun za cijeli period dok je taj oglas o prodaji nekretnina postavljen te izričito ne traži skidanje takve reklame i to od tužitelja . Nastavno tuženik ne dostavlja ni dokaz kada je taj oglas postavljen, koliko dugo je bio na zidu objekta koji je u zakupu, te ako je bio duže vrijeme , zašto za takvo postupanje tuženika protivno odredbama Ugovora o zakupu izdaje samo jedan račun i to u rujnu 2021. a naplaćuje ga u lipnju 2024. i to nakon prestanka Ugovora o zakupu. Nastavno, ako se tužitelj kao zakupoprimac nije pridržavao pravila predviđenih navedenim Ugovorom ( čl. 7 Ugovora ) zašto tuženik Ugovor nije raskinuo.

22. Iz stanja spisa, kao i iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka proizlazi da je račun br, 011018/2021. vraćen tuženiku i nije proveden kroz poslovne knjige tužitelja, dok se iz dostavljene korespondencije e mailom, koju vjerodostojnost tuženik nije osporio, ne utvrđuje da bi tuženik tražio plaćanje bilo kakvog iznosa s naslova isticanja reklame za prodaju apartmana ili za navedeno opominjao tužitelja na plaćanje.

23. Nastavno, iz zapisnika tužitelja od 06. rujna 2021. (list 69 spisa ) koji je proveo ĐK kao službena osoba tužitelja razvidno je da se isti proveo na licu mjesta i to na zgradi restorana Scala na adresi [adresa] te je utvrđeno da je tamo postavljeno više raznih reklama na vanjskim zidovima da se reklama iz pritužbe treće osobe ( ne navodi se koje) a koja je" pristigla u naše Ministarstvo " nalazi na fasadi te da se jedna reklama nalazi orijentirana točno prema sjeveru a druge dvije reklame manje veličine da se nalaze na ogradnim zidovima prema istoku i jugoistoku i o tome se prilažu fotografije. Dakle ni iz samog zapisnika s očevida koji je proveo upravo tuženik ne proizlazi da bi se radilo o reklami / oglasu o prodaji apartmana, ne utvrđuje se da bi upravo tuženik postavio ili instalirao navedenu reklamu za prodaju apartmana a nije ni razvidno zašto tuženik reagira u smislu provođenja očevida na nešto što se u zapisniku naznačuje kao pritužba i to na prijedlog / zahtjev trgovačkog društva koje nije strana u postupku niti je upravno državo tijelo niti je upravno tijelo lokalne zajednice.

24. Kako je navedeno , navedena zadužnica dana je kao sredstvo osiguranja za ispunjenje uvjeta iz navedenog Ugovora o zakupu . Među strankama nije sporno, kako je navedeno, da je Ugovor o zakupu navedenog objekta prestao i to 1. travnja 2024. i da tužitelj s naslova zakupnine tuženiku ne duguje ništa u vrijeme prestanka Ugovora. Jednako tako iz dostavljenih opomene pred tužbu ( list 34 spisa) s popisom dugovanja na dan 25. srpnja 2023. kao ni iz kartice partnera od 23. kolovoza 2024. ( list 104 ) nije razvidno da tuženik tom opomenom upozorio tužitelja na dospjelost računa upravo broj 11018/2021 za koji je u specifikaciji potraživanja naznačen na dan 19. lipnja 2024. i upućen FINI na provedbu, a taj račun nije naznačen kako je navedeno ni u kartici partnera .

25. Nastavno, čl. 8. Ugovora o zakupu određena je i mogućnost davanja i podzakupa od strane tužitelja kao zakupnika što tuženik i ne spori a u tom smislu je iskazivao i zakonski zastupnik tužitelja, međutim tuženik ničime nije dokazao ni da bi se oglas o prodaji nekretnina odnosio na nekog od tih podzakupnika . Tuženik nije dokazao i da se na bilo koji način protivio davanju navedenog objekta u podzakup iz nepoštivanja razloga naznačenih u čl. 8. st. 1 Ugovora o zakupu. Sud ujedno ukazuje da samim Ugovorom o zakupu uostalom nije bilo predviđeno reklamiranje djelatnosti tužitelja na objektu koji je predmet zakupa ali tim Ugovorom nije određena ni zabrana reklamiranja djelatnosti tužitelja na način stavljanja oglasa na fasadu nekretnine/ objekta koje je predmet zakupa. Ujedno kao nesporno je utvrđeno i tuženik i ne spori da je račun izdao za reklamu o prodaji apartmana a ne za reklamu koja se odnosi na djelatnost zakupnika odnosno tužitelja. S tim u vezi sud smatra neosnovanim navod tuženika kako je imao ovlaštenje naplatiti se po navedenoj zadužnici radi ugovorne kazne a kako je to definirano čl. 9 st. 1. Ugovora o zakupu. Naime, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelja obavijestio ili tražio bilo kakvu naknadu za ugovornu kaznu odnosno da bi ta ugovorna kazna obuhvaćala i konkretno postavljanje oglasa o prodaji apartmana od za to zapravo neutvrđene osobe . Stoga račun za naplatu iznosa od 45. 625,00 kn / 6.055,4 eura se ne može nikako odnositi na ugovornu kaznu niti se može smatrati ugovornom kaznom. To posebno iz razloga jer je u računu br. 011018/2021 od 29. rujna 2021. naznačeno kao opis računa " korištenje nekretnine u svrhu postavljanja reklame" dakle račun se ne odnosi ni na kakvu ugovornu kaznu tužitelja prema navedenom Ugovoru u zakupu.

26. Jednako tako sud ukazuje na činjenicu da ako je tuženik smatrao da je upravo tužitelj postavio navedenu reklamu o prodaji apartmana a za što je izdao tužitelju i račun 29. rujna 2021., da je kao sredstvo osiguranja prema čl. 9. st. 1. Ugovora imao i beskamatni polog odnosno jamčevinu iz koje se mogao naplatiti no međutim kako je navedeno, tuženik pokreće ovrhu na temelju zadužnice koju nije vratio po prestanku Ugovora o zakupu tužitelju iako je to definirano kao njegova dužnost prema čl. 9. st. 3. Ugovora o zakupu. Jednako tako sud ukazuje na činjenicu da je tuženik kad je već izdao račun imao mogućnost pokrenuti i ovrhu na temelju tog računa kao vjerodostojne isprave i to u periodu od rujna 2021. do isteka zakupa no on tako ne postupka već za naplatu, po stavu suda po nepostojećoj obavezi, tužitelj koristi danu zadužnicu koju je kako je navedeno imao dužnost vratiti tužitelju a nije . Sud ponovo ističe da je navedena zadužnica ovjerena po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba dana 5. travnja 2019. s brojem ovjere OV-2608/2019. izdana za točno određenu namjenu, odnosno naplatu zakupnine, troškova , kamata, ugovorne kazne, naknadu eventualne štete ( čl. 9 . Ugovora o zakupu ) a ne za naplatu računa i to onih koji su izdani / izdan za nepostojeću obavezu tužitelja.

27. Slijedom navedenog sud smatra da u ovom konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, zadužnice od 5. travnja 2019. na iznos od 500.000,00 kn ovjerene po javnom bilježniku Jozi Rotimu iz Zagreba, br. ovjere OV-2608/2019. te je temeljem čl. 50 st. 1. t. 7 Ovršnog zakona odlučio kao u t. 1.) izreke presude.

28. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, pripada mu naknada troškova parničnog postupka temeljem odredbe čl. 154 i 155 ZPP te čl. 29 ZOO dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik priznat je trošak sastava tužbe od 13. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 7/1 Tarife HOKa, sastav podneska od 24. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 eur temeljem Tbr. 8/3 Tarife HOKa zastupanje na ročištu 24. lipnja 2025. u iznosu o 200,00 eura temeljem Tbr 9/1 Tarife HOKa,sastav podneska od d 24. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr 9/1 Tarife HOKa,zastupanje na ročištu 20. siječnja 2026. u iznosu o 200,00 eura temeljem Tbr 9/1 Tarife HOKa, zastupanje na ročištu 13. veljače 2025. u iznosu o 200,00 eura temeljem Tbr 9/1 Tarife HOKa,što ukupno iznosi 1.100,00 eur a na navedeni iznos tužitelju je priznat za zatraženi PDV u iznos od 275,00 eur temeljem Tbr. 46 Tarife Hoka, te zatraženi iznos pristojbe na tužbu u iznosu od 106,18 eur i 106,18 eur za zatraženi trošak pristojbe na presudu, odnosno tužitelju je priznat ukupan iznos troška od 158,73 .eur. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od dana 11. srpnja 2024., sastav prijedloga za odgodu ovrhe od 11. srpnja 2024. te sastav podneska od 13. rujna 2024. budući se isti ne odnose na ovaj parnični postupak već na izvanparnični ovršni postupak koji se pred Općinskim građanskim sudom vodi pod br. Ovr-2636/2024.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Sudac

Nada Nekić Plevko

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. tuženom po punomoćniku