Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, T. Masaryka 8
Poslovni broj: P-304/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi 1. tužiteljice KĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužiteljice SĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice HĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sve zastupane po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku iz Virovitice, Trg bana Josipa Jelačića 21, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Tomaša Masaryka 1, Virovitica, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, na održanoj i zaključenoj glavnoj javnoj raspravi, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, 18. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su tužiteljice PĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekle pravo vlasništva na čkbr. [katastarska čestica] oranica Đolta sa 16584 m2 iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to svaka po 1/3 dijela, te im se dozvoljava da na temelju ove presude a po njenoj pravomoćnosti to svoje pravo uknjiže u zemljišne knjige što je tužena dužna trpjeti.
II. Nalaže se tuženoj da tužiteljicama u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 2.521,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena tekućim od donošenja presude do isplate.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog sud 10. lipnja 2025. tužiteljice navode da su nasljednice iza svog supruga odnosno oca KĆ koji je oporučni nasljednik svoje bake SĆ.
1.1. Ona je bila upisana kao vlasnica čkbr. [katastarska čestica] oranica Đolta sa 16584 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a 27. veljače 2023., na temelju rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj: Z-797/2023-4 od 27. veljače 2023., brisano je njezino pravo vlasništva te je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska i to tek nakon što je HĆ **.**.2022. podnijela ODO-u u [adresa] zahtjev za mirno rješavanje spora, a u odgovoru na taj zahtjev je ODO navelo da se ta čestica od 1978. godine nalazi u sustavu izvanknjižnog vlasništva Republike Hrvatske.
1.2. Vlastoručnom oporukom od **.**.1975. SĆ je svu svoju imovinu ostavila u nasljedstvo unuku KĆ, a rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Dubravke Filipović Kovačić, broj O-475/10 od 27. srpnja 2010. cjelokupna njegova ostavinska imovina uručena je njegovoj supruzi FĆŽ.
1.3. Tužiteljice navode da je tijekom izlaganja katastarskog operata 1978.gdoine čestica u katastru pogrešno evidentirana kao društveno vlasništvo iako je u zemljišnim knjigama SĆ bila upisana kao vlasnica sporne čestice sve do 2023. godine.
1.4. S obzirom da je Republika Hrvatska bez ikakve pravne osnove upisana kao vlasnica u zemljišne knjige, tužiteljice smatraju da je to protivno čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kao i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske te da je sporna čestica vlasništvo tužiteljica koje su to vlasništvo stekle nasljeđem iza KĆ.
1.5. Radi naprijed navedenoga tužiteljice su podnijele ovu tužbu i predložile da su usvoji tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se tužiteljice niti u trenutku podnošenja tužbe, niti u trenutku podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 12. prosinca 2022., nisu nalazili u posjedu predmetne nekretnine jer je ista bila od 1975. godine u sustavu izvanknjižnog društvenog vlasništva te u posjedu IPK Osijek, a kasnije u vlasništvu Republike Hrvatske te da se nalazi u posjedu zakupca PĆ od 4. siječnja 2017. godine.
2.1. Tužena je predložila da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.
3. Nesporno je da se sporna nekretnina trenutno nalazi upisana kao vlasništvo tuženice, da je u posjedu tuženice koja ju je dala u zakup DĆ **.**.2017.
4. Sporno je da li su tužiteljice vlasnice sporne nekretnine.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zk. izvadak (4-5), rješenje (6- 7), povijest promjena na katastarskim česticama (8-9), zahtjev za mirno rješenje spora (10-12), oporuku (13-14), rješenje o nasljeđivanju (15-16), skicu ARKOD-a (25), ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu u RH (26-31), dopis (32-33), ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu u RH (34-38), posjedovni list (40), dopis (41), dopis Odjela za katastar nekretnina Slatina (48), dopis (52), očitovanje Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i imovinsko-pravne poslove (55), rješenje o komasaciji (62-65), izvadak iz zemljišne knjige (66-71), saslušao tužiteljicu FĆ (56-57), tužiteljicu ŽĆ
– FĆŽ (57), tužiteljicu HĆŽ (57) i svjedoka PĆ (57).
6. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
7. Uvidom u dopis odvjetnice Julke Bandić od 10. listopada 2011. proizlazi da su nekretnine prednika tužiteljica i to čkbr. [katastarska čestica] prenesene u društveno vlasništvo komasacijom, a za uzvrat je u tom postupku njima dodijeljeno drugo zemljište označeno kao čkbr. [katastarska čestica], koje je u njihovom vlasništvu (str. 52).
8. Uvidom u rješenje o komasaciji posjeda (str. 62-64) upravo to proizlazi, kao i iz iskaza tužiteljica na ročištu održanom 12. veljače 2026..
9. Na temelju tog rješenja o komasaciji broj 20/185, dana **.**.1961., SĆ je upisana kao vlasnica sporne čestice pod brojem Z-2173/61, a što je vidljivo iz zk. uloška (str. 66, 67-69, 70). Dakle, SĆ je bila uredno upisana kao vlasnica predmetne sporne čestice prije 1978. godine.
10. Cijelo to vrijeme pa sve do 2022. SĆ je bila upisana kao vlasnik sporne čestice, što je vidljivo iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4), da bi nakon toga bila upisana kao vlasnik Republika Hrvatska, što je vidljivo iz zk. izvatka od 5. lipnja 2025 (list 5). Tuženica nikada nije tijekom ovog postupka tvrdila niti dokazala da se je glede sporne čestice vodio bilo kakav postupak radi stjecanja prava vlasništva sporne čestice u korist Republike Hrvatske, kao što je parnični postupak, eksproprijacija, arondacija ili neki drugi postupak temeljem kojeg bi Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na spornoj nekretnini, osim što je rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj: Z-797/2023-4 od 27. veljače 2023. ispravljen upis u listu B za čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je umjesto dotadašnjeg vlasnika SĆ upisano vlasništvo za korist Republike Hrvatske u cijelosti.
11. Iz obrazloženja naprijed navedenog rješenja proizlazi da je sporna čestica upisana kao vlasništvo SĆ iako je izvanknjižno vlasništvo predlagatelja Republike Hrvatske još od 1978. godine, kada je upisana u posjed IPK Osijek, te da je 2004. godine taj posjed prenesen na Republiku Hrvatsku, što je utvrđeno iz povijesti promjena na katastarskim česticama Odjela za katastar nekretnina Slatina od 19. prosinca 2022. i od 5. siječnja 2023..
12. U obrazloženju se navodi da je predmetna nekretnina bila u sustavu izvanknjižnog društvenog vlasništva i na dan 24. srpnja 1991. godine kada je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu, pa je tuženica stekla pravo vlasništva ex lege na temelju čl. 3. tog Zakona, kao i dosjelošću.
13. Međutim, pravna prednica tužiteljica SĆ je u trenutku stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu 1991. godine pa sve do 2023. godine bila u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica sporne nekretnine, tako da se u konkretnom slučaju ne radi o društvenom vlasništvu već se radi o privatnom vlasništvu, što znači da je Republika Hrvatska na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 53/91) bez pravne osnove upisana kao vlasnica u zemljišne knjige.
14. Osim toga, očito je da je došlo do pogrešnog upisa sporne čestice u katastarskom operatu 1978. godine kada je upisana kao izvanknjižno društveno vlasništvo jer je iz rješenja o komasaciji poljoprivrednog zemljišta broj 20/185 od 8. prosinca 1961. evidentno da je vlasnica sporne čestice SĆ, a stekla ju je tako da ju je dobila u zamjenu za čestice 385, 386 i 389/2.
15. S obzirom da se je u konkretnom slučaju radilo o zamjeni nekretnina SĆ, koje su naprijed navedene, te da je ista dobila u zamjenu čkbr. [katastarska čestica], koja je predmet ovog postupka, jasno je da ista nikako nije mogla biti upisana u katastarskom operatu na ime bilo koga drugoga osim SĆ jer za to ne postoji nikakva pravna osnova.
16. Osim toga, u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku koji je naprijed spomenut, kao drugi temelj za uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske u zemljišnim knjigama navodi se stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. i 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
17. Međutim, u tom postupku tuženica nije predočila sudu niti jednu ispravu kao dokaz svog prava vlasništva, a dosjelošću se u takvom postupku pravo vlasništva ne može steći.
18. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj revizijskoj odluci broj Rev- 346/2023-2 od 13. lipnja 2023. dao odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija navodeći sljedeće: "U pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku ne može se dokazivati stjecanje prava vlasništva dosjelošću na način da svoje izvanknjižno vlasništvo predlagatelj dokazuje osim ispravama i drugim dokazima kao što su svjedoci, očevid i dr..
19. Iz iskaza tužiteljica, koje su suglasno iskazivale na ročištu održanom 12. veljače 2026., proizilazi da je SĆ spornu čestica posjedovala cijelo vrijeme ali ju ona nije obrađivala već ju je bez naknade dala u zakup seljačkoj zadruzi iz razloga je r je bila stara, što sud prihvaća kao sasvim logično i razumljivo jer očito zbog starosti SĆ nije bila u mogućnosti obrađivati tu nekretninu.
20. Osim toga, tužiteljice su navele da nikada nisu sklopile nikakav ugovor ili drugi pravni posao po kojem bi ta nekretnina postala društveno vlasništvo, vlasništvo Republike Hrvatske, IPK Osijek odnosno bilo koje druge osobe, već je ta nekretnina uvijek bila njihovo vlasništvo. Osim toga, u spisu ne postoji dokaz niti bilo kakvo rješenje o eventualnom izvlaštenju sporne čestice kao i o tome da bi tužiteljice i njezini prednici ikada dobili nekakvu naknadu za tu česticu, tako da za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske doista ne postoji nikakva zakonska osnova. Uostalom, da postoji bilo kakva zakonska pravna osnova za stjecanje prava vlasništva tuženice onda tužiteljice ne bi 2022. godine zatražile od ODO u Virovitici da se spor oko predmetne nekretnine riješi mirnim putem, a koji prijedlog je ODO odbilo te se je nakon toga tuženica upisala kao vlasnica sporne nekretnine umjesto do tada upisane SĆ.
21. Pri tome, sud prihvaća tvrdnju tužiteljica da je SĆ seljačkoj zadruzi dala u zakup spornu nekretninu, bez ikakve naknade, ali ne u svrhu stjecanja prava vlasništva neke druge osobe vez iz jednostavnog razloga što zbog starosti tu nekretninu nije mogla obrađivati.
22. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza KĆ, poslovni broj: O- 475/10 od 27. srpnja 2010. utvrđeno je da sporna čestica nije navedena u rješenje o nasljeđivanju, ali sud prihvaća razlog tužiteljica da to nije učinjeno zato jer je NĆ umro naglo, u dva mjeseca, tako da su njegovi nasljednici bili u šoku i nisu tu česticu prijavili u ostavinsku imovinu, što je sasvim logično u slučaju tako nagle smrti.
23. Dakle, kako je sporna čestica upisana u zemljišnim knjigama 2023. godine nakon provedenog pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka kao vlasništvo Republike Hrvatske, a dotadašnja zk. vlasnica je izbrisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica bez da o tome postoji ikakva valjana pravna osnova odnosno zakon ili pravni posao, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljica i presudio kao u točci I. izreke ove presude s obzirom da su one nasljednice iza KĆ koji je njihov suprug odnosno otac, pa su kao takve legitimirane kao nasljednice na ravne dijelove.
24. S obzirom na postignuti uspjeh u parnici tuženica je dužna nadoknaditi tužiteljicama, temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, parnični trošak u iznosu od 2.521,46 eura.
24.1. Navedeni trošak odnosi se na sastav tužbe, zastupanje na ročištu od 30. listopada 2025., 12. veljače 2026. i 18. ožujka 2026., za podnesak od 21. kolovoza 2025., 5. studenog 2025., 4. ožujka 2026., kao i za zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 240,00 eura za svaku pojedinu parničnu radnju, što ukupno iznosi 1.920,00 eura, čemu treba pridodati PDV u iznosu od 480,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 121,46 eura, tako da sveukupni trošak iznosi 2.521,46 eura.
U Virovitici 18. ožujka 2026.
Sudac:
Darko Barišić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sud, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.
Dostaviti:
1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik Kosta Lacmanović, Virovitica, Trg bana J. Jelačića 21
2. Za tuženu – Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, Građansko – u pravni odjel, Virovitica
3. Porezna uprava Virovitica, Virovitica – nakon pravomoćnosti
