REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-324/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Neri Radas članice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Lovačko društvo „Rovinj“, Rovinj, 43. istarske divizije 36, OIB: 32376606721, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na tuženikovoj strani Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tuženika i umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2649/2025-2 od 29. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-23/2024-46 od 17. travnja 2025., na sjednici održanoj 18. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi za dopuštenje revizije tuženika i umješača na strani tuženika u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbijaju.
II. Prijedlozi za dopuštenje revizije tuženika i umješača na strani tuženika u odnosu na povrede temeljnih prava se odbacuju.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2649/2025-2 od 29. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-23/2024-46 od 17. travnja 2025. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) odgovara li lovoovlaštenik za štetu ukoliko se u postupku nesporno utvrdi da šteta nije nastala zbog provođenja lova (čl. 80. stavak 6. Zakona o lovstvu, NN: 99/18, 32/19 i 32/20)?
2) je li divljač na cesti „opasna stvar“?
3) je li tužitelj dužan dokazati postojanje propusta/štetne radnje tuženika kao lovoovlaštenika i uzročne veze između konkretne štetne radnje i nastale štete, kada bi divljač bila opasna stvar te kada bi tuženik odgovarao za štetu po principu uzročnosti (objektivna odgovornost)?
4) Je li tužitelj dužan dokazati osobu lovoovlaštenika tj. tko je lovoovlaštenik lovišta iz kojeg je divljač potekla na cestu?“, pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP sadržajno navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost pred zakonom zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav ) i čl. 6. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
2. Umješač na strani tuženika podnosi prijedlog za dopuštenje revizije protiv prethodno citirane odluke suda drugog stupnja pozivom na čl. 385.a st. 1. i st. 2. ZPP postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Je li za štetu koja nastane na vozilu uslijed sudara vozila s divljači na državnoj cesti koja na mjestu na kojem se dogodio štetni događaj ne prolazi kroz lovište odgovorno lovačko društvo ili neka druga osoba koja je temeljem Zakona o lovstvu dužna izraditi i primjenjivati Program zaštite divljači za površine na kojim je zabranjeno ustanovljavanje lovišta?
2) Je li za štetu koja nastane na vozilu uslijed sudara vozila s divljači na javnoj cesti, u kojem sudaru divljač ugine i istu preuzme jedinica lokalne samouprave, odgovorno lovačko društvo ili jedinica lokalne samouprave koja je stekla vlasništvo takve uginule divljači?“,
dok u odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP ističe povredu temeljnog prava na pošteno suđenje (čl. 29. Ustava) i jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava), te čl. 6. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja tuženika i umješača na stani tuženika nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. U odnosu na pravna pitanja tuženika naznačena pod 2) i 3) ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje (Rev-1542/2024 od 26. veljače 2025. prema kojem: „…u parničnim postupcima radi naknade štete odnosno radi regresne isplate kasko štete koja je nastala uslijed naleta motornog vozila na divljač na cesti, glede pitanja odgovornosti za štetu divljač se smatra opasnom stvari.“).
4.2. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod 1) ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje (prema kojem: …„Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN broj 140/05, 75/09,153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16) već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljač“. (Rev- 166/2024 od 24. rujna 2024.)
4.3. Četvrto pravno pitanje odstupa od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova prema kojima je utvrđeno da je upravo tuženik lovoovlaštenik iz čijeg je lovišta bila divljač na koju je naletjelo vozilo osiguranika tužitelja.
4.4. Pravna pitanja umješača na strani tuženika odstupaju od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova prema kojima se štetni događaj dogodio na prometnici koja se u cijelosti proteže lovištem tuženika.
4.5. Stoga i odluke na koje se kao razlog važnosti u smislu čl. 387. st. 3. ZPP poziva ne odgovaraju činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja.
5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode tuženika i umješača na stani tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije, te jednakosti pred zakonom u smislu čl. 14. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.2. Pobijanim nižestupanjskim odlukama odgovoreno je na sve odlučujuće navode tuženika i umješača na strani tuženika. Odluke su detaljno obrazložene i tuženiku je odgovoreno na sve žalbene navode u smislu čl. 375. st. 1. ZPP, a pritom se odluke temelje na pravnim shvaćanjima koja su u skladu sa pravnim shvaćanjima revizijskog suda.
6. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja tuženika i umješača na strani tuženika je odbijen te je odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok je u odnosu na povredu temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 18. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
